Koračaš tim svojim putem…
Ponekad sam. Ponekad u društvu.
Ponekad trčeći, a nekad i na koljenima…
Nekad uz podršku pored puta, a nekad sam i izmučen.
Išiban olujom i kišom što ti ispire suze. Dok te istovremeno čini jačim.
I nakon koje opet zasja sunce, pa lakše dalje koračaš.
I nekog novog sretneš.
Pa dio puta prošećete zajedno. I dotakne te možda samo sa nekoliko riječi, a možda sa dubokim razgovorom.
I onda nastavite dalje držeći se za ruke.
Svjesni ili nesvjesni da ćete ubrzo doći do raskršća.
I izbora idete li i dalje zajedno.
Ili svaki svojim putem.
I jedno i drugo je u redu. Jer i to je dio života.
I nekih novih spoznaja.
Ima nešto i u toj samoći. U kojoj se susretneš sam sa sobom.
Pa isplivaju neki stari strahovi ili se rode nova nadanja.
Pa se propitkuješ, promišljaš… Čistiš sam sebe i iznova se gradiš. Odbacuješ nevažno i probireš bitno. Zacjeljuješ rane i iznova se sastavljaš.
Ponekad u bojazni što je iza zavoja, a ponekad radosno uzbuđen i pun iščekivanja.
Kako god… Bitno je da nastaviš dalje.
Makar sa strahom, makar na koljenima… Samo da ne staješ.
Ma šta god se dogodilo. Da ne ustukneš i ne pogledavaš unatrag u želji da se vratiš na staro.
Jer život teče dalje i to je prirodno.
Ono što treba biti uz tebe na tom putu, biti će.
I oni koji trebaju, isto.
Nema potrebe da povlačiš nekoga na silu kojemu tu nije mjesto. Ili je tu ili nije.
Prihvati to i idi dalje.
I prati znakove putem. Jer ima ih puno.
I ne ovisi o publici i što oni misle.
Jer danas im ti u fokusu, a sutra netko drugi.
To su samo promatrači i ne čine oni tvoji život i ne grade tvoje uspjehe.
Tvoj život si ti. I tvoji izbori.
Ljude koje voliš i koje putem dotakneš.
Dobrobit koju ovom svijetu doneseš.
Dok sa ljubavlju pomirišeš cvijet i zbog te ga iste ljubavi ne ubereš.
Zaobiđeš svjesno mrava da ga ne pregaziš.
Zahvališ suncu što sija i kiši što pada.
Ravnom putu, ali i svakoj prepreci.
Jer sve si to na kraju ti.
Sve te to jača i gradi.
I stalno se mijenjaš, nisi više isti.
Jači si i spremniji na neke nove izazove.
Nove avanture i nove uspomene.
Dok te duša gura naprijed i zovu te tvoje želje i snovi.
Na koje te uvijek nešto putem podsjeti…
Jer da, ptica je najsigurnija u gnijezdu.
Ali je stvorena da leti. ❤️
Iva Bradarić
WEB – Sunčana strana života
Facebook – Sunčana strana
