Živimo u prekomunikativnom svijetu. Dobar bonton nalaže da odgovorimo na sve tekstualne poruke u roku od 10 minuta, da budemo obzirni na planinu mailova u našem virtualnom sandučiću, i da bez iznimke uzvratimo na sve propuštene pozive, ako već ‘moramo’ biti nedostupni u tom trenutku, na našim pametnim i onim starim, manje pametnim, mobilnim telefonima.
Widget not in any sidebars
Ne zaboravite redovito staviti nešto duhovito na svoj Facebook zid, slijediti svoje najbolje prijatelje na Twitteru i iskoristiti sve slobodne trenutke dok čekate avion ili autobus kako biste dogovarali neki posao. Uostalom, dobro je razgovarati. No, koji je rezultat ove mreže komunikacijskih razmjena? Donosi li nam to veći osjećaj odnosa i zajedništva? Čini li nas to povezanijima ili nas otuđuje?
Postoji mudra izreka da je šutnja umijeće razgovora. Mi se često borimo s trenucima tišine. Kada se takav trenutak pojavi, većina će instinktivno zgrabiti svoj telefon u drastičnom pokušaju da zaokupe svoj um nekim izvanjskim poticajem. Vidjeti nekoga da sjedi i ne radi apsolutno ništa je prava rijetkost! Još je više neobično kad ste s nekom drugom osobom i ne govorite ništa. Pojavljuje se osjećaj neugodnosti i nelagode. Ipak, tišina je imperativ – ona nas tjera da razumijemo, asimiliramo, reflektiramo i duboko razmišljamo o tome što se zapravo događa. Često, međutim, kako bi grčevito popunili one suvišne trenutke tišine, posežemo za generiranjem nekvalitetnog sadržaja kojeg dijelimo sa svijetom oko sebe, za besmislenom, spekulativnom i bezvrijednom komunikacijom (prajalpa).
Nesumnjivo je potrebno imati prostora za opušteno ćaskanje, zabavno ćakulanje i laganu razmjenu između ljudi. Bilo bi neprirodno skočiti u drugu krajnost u kojoj strogo reguliramo svaku svoju riječ. Bhagavad-Gita (17.15), međutim, nudi model za kvalitetno usmeno izražavanje. Riječi, trebaju biti iskrene, ugodne i korisne. Koliko bi naše pisane i verbalne komunikacije prošlo kroz ovaj filter? Uz slobodu govora, možda bi bilo vrijedno podsjetiti ljude na njihovo neophodno pravo na slobodu misli, … u tišini.
“Mudri ljudi govore jer imaju nešto za reći, a budalasti jer moraju nešto reći.” ~ Platon
