Piše: Devamrita Swami
Potpuna ili djelomična sloboda
Sloboda je tema koja zanima sva ljudska bića. Ovoj temi možemo prići s više strana i tako možemo govoriti o: političkoj slobodi, ekonomskoj slobodi, intelektualnoj slobodi, religijskoj slobodi, akademskoj slobodi, umjetničkoj slobodi itd. Ljudi su privučeni pokretima za slobodu i slobodnim druženjima. Također, kad god čujete kako je nešto slobodno, dobijete utisak kako nema granica i ograničenja: slobodni izbori, slobodno tržište, slobodna ljubav i slobodno razmišljanje.
I u marketingu se koriste ovom ljudskom ljubavlju za slobodom. Uđete u prodavaonicu i što vidite: “Kupi dva, dobiješ treći besplatno”. Trgovci znaju kako vam tri ne trebaju, ali vi se jednostavno ne možete oduprijeti iskušenju da dobijete nešto besplatno. Razmišljate: “Ušao sam u ovu radnju kupiti jedan proizvod, ali možda mogu staviti sa strane druga dva ili ih pokloniti prijateljima”. Želim reći kako postoji nešto privlačno u vezi slobode i stvari koje su besplatne. Ipak, potrebno je proširiti naše razumijevanje u vezi pojma slobode.
Sviđa mi se izjava Nelsona Mandele: “Ne postoji djelomična sloboda”. Ali “djelomična sloboda” je ono što naši ekonomski i politički vođe nude svijetu. No, potrebno je otići dosta dublje; potrebno je imati prošireno razumijevanje slobode koje se ne temelji samo na materijalizmu, već na duhovnoj stvarnosti. Njegova Božanska Milost A.C.Bhaktivedanta Swami Prabhupada je poticao svoje učenike, ljude općenito i vođe društva da izgrade svoje nacije na duhovnim temeljima.
Ono što želim predložiti je kako je, ukoliko želimo pravi napredak, potrebno razmotriti duhovne temelje. Onda možemo razumjeti slobodu u okvirima djelomične i potpune. Dodirnut ću se žeđi koja ne može biti ugašena od strane politike ili ekonomije. Želim reći nešto o najvažnijem ljudskom pravu koje nas razlikuje od ptica i zvijeri.
Nakon drugog svjetskog rata mnoge nacije svijeta su se povezale u Ujedinjene narode i usaglasile Opću deklaraciju ljudskih prava. Svijet je još uvijek bio pod traumom horora drugog svjetskog rata u kojem je 55 milijuna ljudi poginulo. Svjesnost ljudi u to vrijeme je bila “Nikad više”. Napravimo opću deklaraciju ljudskih prava i na taj način raščistimo put napretka čovječanstva”.
Pet mitova ljudskog napretka
Postoji pet velikih mitova ljudskog napretka i svi su se pokazali nestabilnim.
Mit broj jedan: Novac donosi sreću. Prije nekoliko godina, na fakultetu, ispred publike od dvjesto studenata i profesora, zapitao sam: “Siguran sam kako ste upoznati s trenutnim mišljenjima o sreći, koji su sada dvadeset godina stari. Jeste li upoznati kako istraživanja pokazuju da ljudi koji imaju nadprosjećnu plaću nisu sretniji od drugih?” Upitao sam neka podignu ruku. Oko 80% njih je znalo za to. Znanstveni krugovi će cjepidlačiti, ali općenito je taj koncept prihvaćen u društvu. Zatim sam rekao: “Znajući ovo i poznavajući vaš nivo inteligencije i potencijala, koliko vas je spremno živjeti s prosjećnom plaćom i standardom života?” Nitko nije podigao ruku.
Ono što možemo vidjeti je nepovezanost između znanja i prakse tog znanja u životu. Problem je što to nije pravo znanje. Pravo znanje se vidi po našem djelovanju. Ako ne primjenimo znanje u našem djelovanju, mi u suštini nemamo znanje.
Mit broj dva: Tehnologija donosi blagostanje. Jesu li naši tehnološki komplicirani životi uistinu bolji u okvirima slobode od tjeskobe i stresa? Čini se, ipak, kako smo zaglibili vrlo duboko u naše novčane i tehnološke ciljeve.
Sve nas to dovodi do trećeg mita: Oružje donosi sigurnost. U nekim “časnim” nacijama svijeta, barem 50% vladinih prihoda se troši na vojsku. I porezni obveznici su uvjereni: “Svo to trošenje na vojsku je zbog sigurnosti i zaštite čovječanstva”.
Mit broj četiri: Zemlja pruža neograničene izvore za naše iskorištavanje.
I mit broj pet: Zemlja nudi neograničeno mjesta za odlaganje otpada nakon što smo završili s našim iskorištavanjem.
Zamjena mitova
Ovi mitovi se ruše u današnje vrijeme, ali što ćemo postaviti na njihovo mjesto? Ukoliko nemamo duboko duhovno razumijevanje o sebi, nikada nećemo moći pobjeći zamkama materijalizma – ekonomiji, politici itd. Oni jesu potrebni, ali ušli smo u vremena kada su najveći koncepti materijalnog života nestabilni. Čak je i cijela ideja o demokraciji s naglasakom na ekonomskom rastu kao željenom cilju klimava.
Prije nekoliko tjedana je časopis Ekonomist objavio specijalni članak o demokraciji. Ekonomist, koji se tiska u Velikoj Britaniji i dijeli širom svijeta, je poznat kao uzor za mnoga druga izdanja širom svijeta. Društveni znanstvenici, koji su doprinijeli članku kažu, “Moramo biti iskreni: demokracija je problem.” Dvadeseto stoljeće je bilo vrhunac demokracije. Pad Sovjetskog Saveza, pad politike rasne diskriminacije – ovi i drugi događaji su doveli do nade. Ali kako idemo u dvadeset i prvo stoljeće, u zadnjih osam godina prema političkim istraživanjima, demokracija u svijetu opada. Postoje dva glavna razloga za to. Ti razlozi su važni za razumjeti jer su mnoge naše koncepcije o slobodi povezane uz ideju o demokraciji.
Stotine godina unazad Platon je ukazao kako je Ahilova peta demokracije što ljudi mogu biti kupljeni kratkoročnim ciljevima i dobrobitima. I što je poremetilo situaciju? Globalna financijska kriza. Demokracija to nije mogla zaustaviti. Nije mogla promijeniti bankarski sistem.
No, postoji još važniji razlog: Kina. Kina pokazuje da ono što je važno nije sloboda izražavanja, govora i misli. Što je važno je rast – ekonomski rast koji se postiže svim mogućim sredstvima. Kada je Amerika bia u vrhu svog ekonemskog razvoja, trebalo je trideset godina kako bi se standard života poboljšao za duplo. Kina to učini svakih deset godina. I njihovi čelnici su sada prilično optimistični: “Kakav je to razgovor o slobodi? Gdje vam je ekonomski razvoj? Pogledajte naš primjer! Imamo striktno kontrolirano društvo koje vode profesionalni menadžeri. Mi odlučujemo što je dobro za ljude.”
Otiđite u Kinu i vidjet ćete svjetlucave zračne luke, potpuno nove autoceste, super brzi prijevozni syistem. Ljudi širom svijeta razmišljaju: “To je ono što želimo – plodove brzog ekonomskog razvoja.
Možemo biti bez slobode govora, slobodnog okupljanja, slobode misli, ako ćemo imati privremene poticaje koje potrošačko društvo može dati.”
Što možemo reći na to, ako je cilj brzi ekonomski razvoj? Ako je to ono što će zadovoljiti ljudsko biće, onda hajdemo učiniti sve da to i dobijemo. Ako je bogatstvo važnije od slobode, onda bi trebali rekonstruirati svoju političku ekonomiju.
Kinezi kažu da je to pravi put. “Koja je svrha vaših demokratskih uređenja?” Njihovi vođe to otvoreno govore. “Birate nesposobne vođe, birate one koji slatko govore. Pogledajte nas. Mi smo okupili najpametnije, najsposobnije ljude i čvrsto kontroliramo društvo. Pogledajte što mi možemo pružiti ljudima. Pogledajte naš standard života i kako se brzo poboljšava!”.
Potreba za jasnim duhovnim znanjem
Ukazao sam na ovo jer je to kako vidimo pogrešno, krivo razumijevanje o tome što je najbolje za ljudsko biće. Zaboravljajući našu nematerijalnu osobnost, trudimo se pronaći to ispunjenje kroz materiju. Sentimentalno, možemo govoriti o našoj duhovnosti, o našem duhovnom jastvu, ali gdje je točno i jasno naučno znanje o duhovnoj duši?
U Bhagavad Giti, Krišna, opisan kao Vrhovni izvor, Apsolutna Istina, najviša stvarnost, kaže dok god mislimo kako smo mi materija, dok god nemamo jasno razumijevanje naše duhovne osobnosti, moramo biti pod iluzijom. Naši napori za napredak moraju biti osujećeni jer ne znamo kako je naš glavni cilj prosvjetljenje. Da, moramo se pobrinuti za materijalne potrebe i sigurno postoji velika nepravda u raspodjeli ekonomskog bogatstva u politici. No, brinući se za izvanjske prioritete zaboravili smo našu vezu s Vrhovnom dušom. I ukoliko ne budemo imali jednu klasu vođa koji mogu uzdignuti ljude s duhovnim znanjem, uvijek ćemo gledati kako naše društvo opada, unatoč toliko puno revolucija, toliko puno reformi politike i ekonomije.
Vidjet ćemo kako se u suštini ne mijenja puno toga. Izgleda da postoji potencijal za promjenu, velika nada i da, u okvirima vanjštine, postoje prilagodbe. Ali opet i opet, ljudi postaju razočarani. Često politička promjena znači isto izokretanje vrijednosti. Postoji li način na koji se možemo usredotočiti na prave potrebe ljudskog bića?
Iznad materijalnog
Savršenstvo različitih duhovnih spoznaja je poznato kao ananda-maya. To je kruna ljudskog dostignuća: kušanje vrhovne ljubavi, odnosa između osobene duše i Vrhovne duše, čiji je osobena duša djelić. U Bhagavad Giti Krišna objašnjava kako taj odnos zadovoljava živo biće u potpunosti. Ne postoji količina materijalnog prilagođavanja, gradnje ili rušenja, koja će zadovoljiti vas i društvo, jer pravi problem leži u nepovezanosti s Apsolutnom Istinom, nepovezanosti s Bogom.
Kada kažemo Krišna, govorimo o Bogu. Točno značenje riječi Krišna je “neograničeni i sveprivlačni izvor zadovoljstva”. U Bhagavad Giti, On izjavljuje kako su sva živa bića, bez ozbzira kojoj vrsti pripadaju, Njegovi djelići, Njegova djeca. Ali zbog zbunjenosti koja se javlja življenjem u materijalnom svijetu, zaboravili smo svrhu našeg života: kako uistinu postati slobodni.
Čitao sam o otoku Robben (gdje je Nelson Mandela proveo 18 od svojih 27 godina zatvora) i primjetio zatvroski sistem u danima rasne diskriminacije. U skladu s vašom nacionalnošću – bijelac, Indijanac, mješanac ili Afrikanac – primali bi određenu vrstu hrane. Štoviše, ovisno o tome koliko su vas mogli kontrolirati, bili bi označeni kao zatvorenik klase D, C, B ili A. Što bi vi učinili u ovakvim okolnostima? Bili pokušali popraviti svoje zatvorske uvjete? Naravno. I ti politički zatvorenici, borci za rasnu slobodu su zasigurno djelovali tako da se njihove privilegije povećaju. Međutim, istovremeno s borbom u zatvoru, zadržali su svoju viziju u borbi van zatvora. I to je ono što nam drevni vedski tekstovi savjetuju – kako živjeti u ovom privremenom svijetu materije. Mi smo duhovne duše uhvaćene u zamku privremenih materijalnih tijela u privremenom materijalnom svijetu. Da, trebamo udobno živjeti i trebamo živjeti u pravdi i s dostojanstvom. Ali u isto vrijeme trebamo znati kako se prava sloboda ne može naći na materijalnom nivou. Prava sloboda je duhovna sloboda. I dok ne počnemo raditi na tome, uvijek ćemo biti frustrirani.
Prisjetih se još jedne izjave Nelsona Mandele: “Vrline čovjeka su plamen koji može biti prikriven, ali nikada ugašen”. Koliko je čovjek dobar? Potrebno nam je transcendentalno znanje, znanje iznad materije kako bi mogli razumijeti pravi potencijal i pravu vrlinu ljudskog bića. Onda možemo razumjeti tu oblast, koja je skrivena, jer ipak, materijalnim metodama ne možemo vidjeti naš duhovni identitet i stoga sve zaboravljamo. I tako bivamo lako zavarani od strane vanjskih, materijalnih želja.
Ljudi trebaju biti obrazovani u duhovnom znanju. Ne govorim o religioznim uvjerenjima. Bez obzira s kojom religijom ste možda poistovjećeni, koja je priroda jastva? Je li materijalno ili duhovno? I što je prava stvarnost? Ovo znanje je neophodno. Ukoliko ljudi dobiju ovo znanje, neće biti tako manipulirani s privremenim obećanjima ekonomskog rasta koji ih i tako neće zadovoljiti.
Tri problema današnjice
Postoje tri problema koja muče ljudsko društvo danas: okoliš, energija i ekonomija. Na sva tri polja nam rješenje izmiče. Jer ni jedna količina materijalnog dobitka neće doprinijeti vašem dubokom i presudnom zadovoljstvu. Nema dovoljno izvora u svijetu koji bi ispunili uvijek rastuće materijalne želje ljudi niti ima dovoljno mjesta za odlaganje otpada. Sama ta činjenica nam treba reći da nam treba drugačiji pristup životu. To nije samo ideja. To je apsolutna potreba.
Moja molba je da razmislite kako ići drugim smijerom. Da, trebamo ispraviti korupciju i kriva politička i ekonomska uređenja. No, dok pokušavamo preživjeti u “zatvoru”, ne zaboravimo što je prava sloboda: sloboda duha u odnosu s Vrhovnim jastvom. To je znanje koje Krišna daje. To je znanje koje je Bhaktivedanta Swami došao dati: sagradite vaše nacije na duhovnim temeljima. Među svim ekonomskim i političkim naporima, ne zaboravite pravog sebe, duhovnu dušu i vaš odnos s vrhovnom dušom.
Nemojte podleći globalnoj, materijalističkoj mantri. Bio sam u Kini prošle godine i objasnio svojoj publici psihologa kako Kina ima mantru, istu mantru koja trese cijeli svijet: “Radi, kupuj, konzumiraj, umri.” To je tragedija. I ako naši vođe ne mogu ponuditi ništa uzvišenije od ovog kao krajnji cilj, kao cilj života ljudskog bića, neće biti rješenja za problem današnjice.
Pozivam vas svih, molim vas svih, razmotrite drugi smijer. Da, pobrinite se za vaše tijelo i um. Ali pokušajte razumjeti kako su takvi napori izvanjski; oni nisu smisao života. Želimo potpunu slobodu, ne djelomičnu slobodu. Potpuna sloboda se može dostići samo na duhovnoj razini.
Izvor: 16rounds.com
