Što je Apsolutna Istina?

Apsolutna Istina se može usporediti sa suncem koje se opaža kroz dvije relativne istine: odsjaj i tamu. Tama je odsutnost sunčeve  svjetlosti, a odsjaj je projekcija sunčeve svjetlosti u tami. Ni tama ni odsjaj ne postoje neovisno.

Što je to Apsolutna Istina? Pitanje koje već tisućljećima proganja filozofe, teologe, mudrace i učenjake. U ovom djelu ćemo pokušati odgovoriti što se krije iza tog vječnog pojma koji još i danas izaziva brojne diskusije, polemike, dileme i kontradiktorna gledišta u intelektualnim krugovima. Za potpunu spoznaju Apsoluta, moramo također shvatiti relativnu istinu. U Vedama je objašnjena relativna istina, koja se naziva maya, ili materijalna priroda (maya na sanskritu znači “ono što nije”). Maya nema neovisno postojanje. Ljudi su kroz vijekove očarani čudesnim djelatnostima maye, ali ne shvaćaju da se te djelatnosti zapravo odvijaju pod upravom Vrhovne Istine. Prava priroda maye, iluzornog postojanja pojavne kreacije, vrlo je detaljno opisana u vedskim spisima. Apsolutna Istina je bit, a relativna istina, da bi postojala, ovisi od svog odnosa s Apsolutom.

Maya znači energija; upravo stoga je objašnjeno kako je relativna istina energija Apsolutne Istine. Budući da je teško shvatiti razliku između Apsolutne i relativne istine, da bismo to pojasnili možemo navesti jedan primjer.

Rekli smo kako se Apsolutna Istina može usporediti sa suncem koje se opaža kroz dvije relativne istine: odsjaj i tamu. Ni tama ni odsjaj ne postoje neovisno. Tama nastaje kada se prekine put sunčeve svjetlosti. Na primjer, ako čovjek stoji licem okrenut prema suncu, njegova leđa će biti u tami. Budući da tama nastaje u odsutnosti sunca, relativna je u odnosu na sunce. Duhovni ili vječni svijet se uspoređuje s pravom sunčevom svjetlosti, a materijalni svijet s tamnim podnebljem u kome sunce nije vidljivo. Kada pojavna ili materijalna kreacija izgleda očaravajuće, čini se takvom zbog iskrivljenog odraza vrhovne sunčeve svjetlosti, Apsolutne Istine, kao što je potvrđeno u Vedama. Sve što možemo vidjeti u ovom svijetu ima svoju bit u Apsolutu. Kao što se tama nalazi daleko od sunca, pojavni svijet se nalazi daleko od duhovnog svijeta.Vedska literatura nas poučava da ne budemo očarani tamnim podnebljem (tamah), već da pokušamo dostići obasjani predio Apsoluta (yogi-dhamu). Duhovni ili vječni svijet je obasjan sjajem, a pojavni ili materijalni svijet je obasjan tamom.

U materijalnom svijetu sunčeva svjetlost, mjesečina ili razne vrste umjetne svjetlosti potrebni su kako bi raspršili tamu, posebno noću, jer je pojavni svijet po prirodi taman. Međutim, u vječnom svijetu nema potrebe za sunčevom svjetlošću, mjesečinom ili elektricitetom, jer je sve samoobasjano.

Maya – iluzorna energija

To što je relativno, privremeno i daleko od Apsolutne Istine, naziva se maya ili neznanje. Ova iluzija se ispoljava na dva načina. Niža iluzija je nepokretna materija, a viša iluzija su živa bića. Živa bića se u ovom slučaju nazivaju iluzornima samo zato što su zapletena u iluzornu strukturu i djelatnosti materijalnog svijeta. No, u biti, živa bića nisu iluzorna jer su dijelovi više energije i ne moraju biti prekrivena may om ako to ne žele. Djelatnosti živih bića u duhovnom carstvu nisu iluzorne; stvarne su, vječne djelatnosti oslobođenih duša.

U Mahabharati (43. poglavlje, Udyoga-parva) opisano je sljedećih pet vrsta neznanja:

1. Prihvaćanje tijela kao osobenog bića
2. Prihvaćanje materijalnog zadovoljavanja osjetila kao standard uživanja
3. Zabrinutost koja potječe od materijalnog poistovjećivanja
4. Jadikovanje
5. Mišljenje da postoji nešto više od Apsolutne Istine

Summum bonum

Veliki mistik, svetac i autoritet vedskog znanja, Shrila Jiva Goswami, za kojeg mnogi učeni znalci i autoriteti tvrde kako je najveći religiozno-filozofski mislilac ikada rođen na našem planetu, u svojoj Bhagavat-sandarbhi (16) izjavljuje da Vrhovna Transcendencija, summum bonum, svojim moćima koje djeluju u prirodnom slijedu iznad dosega spekulativnog ljudskog uma, vječno i istovremeno postoji u četiri transcendentalna oblika: svojoj osobnosti (Bhagavan), svom bezličnom sjaju (Brahman), svojim  potencijalnim djelićima (jiva-atma ili živa bića), i osnovnom uzroku svih uzroka.

Vrhovna Cjelina se uspoređuje sa Suncem koje također postoji u četiri oblika:

1. Kao vladar Sunca
2. Kao sjajna svjetlost njegova blistava planeta
3. Kao sunčevi zraci unutar sunčeva planeta
4. Kao sunčevi odsjaji u mnogim drugim predmetima.

Težnja da se ograničenim naporima zasnovanim na pretpostavkama dokaže postojanje transcendentalne Apsolutne Istine ne može biti ostvarena, jer je ona iznad dosega naših ograničenih spekulativnih umova. U iskrenoj potrazi za istinom moramo priznati da su njene moći nepojmljive za naše sićušne mozgove. Za istraživanje kozmičkog prostora potreban je rad najvećih umova svijeta, a ipak postoje bezbrojni problemi čak i u pogledu osnovnog znanja u materijalnoj kreaciji koji zbunjuju učenjake koji se s njima suočavaju.

Tri energije

Vede nam spominju tri osnovne energije Apsolutne Istine: unutarnju, izvanjsku i rubnu. Djelima svoje unutarnje energije, antaranga-shakti, Apsolutna Istina u svom izvornom obliku ispoljava duhovne kozmičke kreacije poznate kao Vaikunthaloke, koje postoje vječno, čak i nakon uništenja materijalne kozmičke kreacije. Svojom rubnom moći, tatastha-shakti, ona se ekspandira kao živa bića, koja su njeni djelići, baš kao što sunce širi svoje zrake u svim smjerovima. Svojom izvanjskom moći, bahiranga-shakti, ona ispoljava materijalnu kreaciju, baš kao što sunce svojim zracima stvara maglu. Materijalna kreacija nije ništa drugo do iskrivljeni odraz vječne prirode Vaikunthe, božjeg kraljevstva.

Maya, iluzorna energija, zavodi živo biće kao što magla zavodi pješaka ne dozvoljavajući sunčevoj svjetlosti prodrijeti kroz nju. Iako je moć maye kvalitativno niža od rubne moći, koja se sastoji od djelića i čestica – živih bića, ipak ima moć upravljati živim bićima, kao što magla može omesti djelovanje određenog dijela sunčevih zraka, iako ne može prekriti sunce.

Živa bića prekrivena iluzornom energijom evoluiraju kroz različite vrste života, u različitim tijelima, od tijela beznačajnog mrava do tijela Brahme, tvorca kozmosa. Iako su sve tri moći – unutarnja, izvanjska i rubna – u biti jedna moć, različito djeluju, poput električne energije koja pod različitim uvjetima može proizvesti hladnoću ili toplinu.

Apsolutna Istina je stoga bit stvarnosti koja se vječno ispoljava u tri energije:

1. Očitovanje božje unutarnje energije je nepojmljiva raznolikost
2. Očitovanje rubne energije je živo biće
3. Očitovanje izvanjske energije je materijalni svemir.

Dakle, zaključimo, Apsolutna Istina obuhvaća četiri principa:

1. Samog Boga (Bhagavan)
2. Njegovu unutarnju energiju – antaranga-shakti
3. Njegovu rubnu energiju – tatastha-shakti
4. Njegovu izvanjsku energiju – bahiranga-shakti