“Kad sam se otrijeznila, pomislila sam da će napuštanje alkohola značiti zbogom svoj mojoj zabavi i radosti, a ispostavilo se upravo suprotno. Tek sam tada zablistala. Ono što vas drži trijeznima je ljubav i povezanost s nečim većim od sebe”- Mary Karr
Ove sam godine proslavila 23 godine od moje obustave pijenja. Prije otprilike godinu dana razgovarala sam sa dragom prijateljicom koja se tek nedavno otrijeznila, i taj je razgovor nešto pokrenuo u meni. Prvi sam puta u životu shvatila da moja trezvenost nije ograničenje. Ona nije čak ni “moram” – ona je supermoć.
Shvatila sam da je mnogo toga, što je, kada sam odrastala, bilo definirano kao ‘težak život’ zapravo bila ovisnost i problemi mentalnog zdravlja.
Da, bilo je divnih priča o borbi, trijumfu i pobuni, ali i mnogih priča o traumi i gubitku. Sjećam se da sam u jednom trenutku u razgovoru sa majkom rekla: “Isuse, mama. To je baš bilo zastrašujuće, pravi pakao.” Njen odgovor je bio: “Znam. Mnogo sam pakla proživjela.”
Diplomirala sam dva tjedna nakon tog razgovora s mamom, prestala sam piti i pušiti, i otišla na svoj prvi sastanak s Anonimnim Alkoholičarima, dan nakon svoje mature. Nisam bila sigurna jesam li alkoholičarka, ali tijekom tinejdžerskih i dvadesetih godina moja tulumarenja su se kretala od „ona je zabavna i divlja“ do moje samodestrukcije. A i tada sam već bila pobornica poslovice: Ako se pitate je li vaše pijenje problematično, onda vjerojatno pijenje nije dobro za vas. A ako se bojite da vam život neće imati smisla ako prestanete piti, pronađite prijatelja koji će vas odvesti na sastanak anonimnih alkoholičara i / ili nađite stručnjaka za mentalno zdravlje.
Isprva sam se borila, da se ne osjećam “dovoljno pijana” kako bih zapravo pripadala AA-u. Često sam se pitala jesam li na pogrešnom mjestu. Kao sljedbenica pravila, pronašla sam mentoricu koju sam upitala je li to za mene. Ona me je dijagnosticirala s “pladnjem ovisnosti” – ne uzimam ničega previše, ali dovoljno svega i svačega. Njezin je savjet bio da prestanem piti, pušiti, emocionalno jesti i pokušavati kontrolirati i upravljati krizama moje obitelji. Super. Ništa lakše.
U 23 godine nisam popila jedno piće niti popušila jednu cigaretu, a piće mi je nedostajalo samo tri ili četiri puta – uglavnom kada mi je potrebno da pobjegnem od pretjerane tjeskobe. Koliko god sam pokušavala “živjeti i pustiti druge da žive”, prečesto sam gledala kako je “civilizirano pijenje” uništilo živote tolikih obitelji i prijatelja, tako da nisam razvila daljnji interes za piće.
Romantika barova, degustacija viskija i “par piva za vrijeme utakmice” za mene više ne postoji. Znam da ima mnogo ljudi koji zdravo i umjereno uživaju u piću (udata sam za tipa koji pije 12 pića godišnje), ali isto tako kulturu pijenja vidim kao veliki bijeg od boli. I, kako Richard Rohr kaže:
“Ako ne preobrazimo našu bol, najvjerojatnije ćemo je prenijeti – obično onima koji su nam najbliži: našoj obitelji, susjedima, suradnicima i uvijek najranjivijima, našoj djeci.”
Kao majka dvoje tinejdžera koji su okruženi kulturom pijanstva, jako sam ponosna što smo odgajali našu djecu u okruženju u kojem alkohol nije igrao glavnu ulogu, i da nismo povjerovali ništa od onoga: “Morate se jednostavno pomiriti sa činjenicom da će vaša djeca piti.”
Vrlo smo vrlo jasni u vezi naših očekivanja i obiteljske povijesti ovisnosti:
Ne očekujemo da počnete piti prije nego napunite 21 godinu, a ako to učinite, biti će posljedica. A evo vam nešto o obiteljskoj povijesti koju trebate razumjeti.
Dokazi o ranom uzimanju alkohola i problemima ovisnosti su stvarni. Djeca zaslužuju znati činjenice.
Moja kćer mi je nedavno rekla: “Kad sam dobila vozačku dozvolu, a ti si mi rekla da ako ikad vozim, nakon samo i gutljaja alkohola, ili ako uđem u auto s nekim tko je pio, nikad neću voziti auto koji si mi kupila – to me prestrašilo, i znala sam da je istina.” Kad sam je pitala kako je znala, rekla je: “Svi roditelji to govore, ali piju, a mnogi od njih čak i piju i voze. Ti to pravilo živiš.”
Ovisnosti su nešto što sam naučila prepoznati i isto tako, baviti se sa njima na zdrav način. Pokazalo se da je moje ogorčenje zdravo i učinkovito svjetlo koje mi pokazuje kada se o drugima brinem na pogrešan način.
Pod pogrešnim mislim na to kada pokušavam kontrolirati situacije kako bi ispala velikodušna, a zapravo štitim svoj interes.
Volim kako Anne Lamott kaže: “Pomoć je sunčana strana kontrole. Prestani toliko pomagati. Ne prosipaj svoju pomoć i dobrotu po svima.”
Tijekom protekla dva desetljeća hrana i rad su se pojavili kao moj pravi izbor droga. Poput većine ovisnosti, i ove su bile potaknute sramom i “nisam dovoljna” mislima. One su lukave ovisnosti jer sam dobra u suzdržavanju, ali ne i u umjerenosti. Hrana i rad ne ustupaju mjesto apstinenciji.
Jednom sam čula kako netko kaže: „Oporavak pomoću apstinencije je kao da živite s bijesnim tigrom u kavezu u vašoj dnevnoj sobi.” Ako otvorite vrata iz bilo kojeg razloga, znate da će vas ubiti. Ovisnosti koje nisu utemeljene na apstinenciji su iste, ali morate otvoriti vrata tog kaveza tri puta dnevno.
Imam vlastiti program za prehranu i rad koji je zanimljiva kombinacija apstinencije i kontemplativne molitve. Mnogo je teže zbog te situacije s tigrom, ali neprestano radim na tome. Možda ću o tome više dijeliti s vama kada moje dnevne šetnje s tigrom postanu predvidljivije. Ne lakše, samo predvidljivije.
Za sada želim sa vama podijeliti tri inspiracije koje su kamen temeljac moje trezvenosti:
1. Tijekom prve godine trezvenosti redovno sam odlazila na AA sastanke, i još uvijek radim po AA programu. To nije za svakoga, ali meni ima smisla.
Ovaj odlomak iz AA knjige je najistinitiji i najvažniji mjerilo mog oporavka:
– To je čudo. Ne borimo se, niti izbjegavamo iskušenje. Osjećamo se kao da smo stavljeni u položaj neutralnosti – sigurno i zaštićeno. Nismo čak ni položili zakletvu. Umjesto toga, problem je uklonjen. On za nas ne postoji. Nismo niti samouvjereni, niti se bojimo. Ovo je naše iskustvo. Ovako reagiramo dokle god održavamo svoju duhovnu kondiciju.
Za mene duhovna kondicija znači – granice, ranjivost, iskrenost, autentičnost, povezanost s Bogom, zdrava hrana, vježbanje i spavanje – doživjeti ću čudo neutralnosti. Neću trčati prema, niti od hladnog piva ili toplih ugljikohidrata.
2. Moje duhovno buđenje je počelo deset godina nakon mog oporavka. Osim što nisam pila, po prvi sam puta prestala jesti kruh i šećer. Mislila sam da ću iskočiti iz svoje kože. Sjedila sam preko puta svoje terapeutice, Diane, i rekla: “Moraš mi dati nešto za moju tjeskobu. Ne mogu ovo podnijeti. Nemam više ničeg što bi me moglo smiriti. Poludjeti ću.”
Diana je mirno odgovorila: “Što želite da vam dam?”
Bijesna zbog njezine smirenosti, rekla sam: “Ne znam! Lijek. Nešto za tjeskobu! Ja sam poput kornjače bez oklopa. NEMAM OKLOPA! Bez pića, bez kolača, bez ičeg! Ja sam kornjača bez oklopa u trnovitom žbunju. Sve me boli.”
Rekla je: “Možda bismo trebali razgovarati o izlasku iz trnovitog žbunja?”
Pobijesnila sam. “Izaći iz jebenog žbunja? To je vaš savjet? Umjesto da mi date novi oklop, želite da živim negdje gdje je manje bodljikavo? Vi to ozbiljno?”
Diana reče: “Ne morate pronaći drugo mjesto za život. Možda bismo mogli razmišljati o drugačijem načinu života. Onaj koji ne zahtijeva taj težak oklop.”
K VRAGU.
Proveli smo veći dio godine identificirajući trnoviti žbun, i naučila sam kako biti kornjača bez oklopa. Danas, kada se osjetim ubodeno i izudarano od života, moj prvi instinkt je još uvijek pronaći oklop, ali sada samu sebe uhvatim u toj misli. Moj trnoviti žbun je nedovoljno sna, previše posla, previše očekivanja, ljutnje, usavršavanja, zadovoljavanja drugih, dokazivanja i još nekoliko trnovitih stvarčica.
- Ovo posljednje je citat od Mary Karr:
“Taj školski, prekritičan dio mene – za kojeg sam mislila da će mi pomoći ostati trijezna – a koji mi je zapravo pomagao da pijem. Ono što vas drži trijeznima je ljubav i povezanost s nečim većim od sebe.”
Danas sam zahvalna za svoju trezvenost i sjaj koji mi je donijela u život. I iako ne održavam svoju duhovnu kondiciju savršeno, zahvalna sam jer sada znam što je za nju potrebno, kao i dar neutralnosti koji donosi. I, zahvalna sam na svojoj sposobnosti da prepoznam trnoviti žbun i slobodu, bez natezanja s nekakvim oklopom.
Ako se mučite i patite, potražite pomoć. Pronađite sastanak / grupu. Pronađite terapeuta. Nazovite prijatelja. Ne morate kroz to ići sami. Nema apsolutno nikakve potrebe za time.
AUTOR: Brené Brown
https://brenebrown.com/articles/2019/05/31/what-being-sober-has-meant-to-me/
Sa engleskog jezika prevela i prilagodila Angelica Horvatić (www.angelicahorvatic.com )
O ANGELICI:
Angelica Horvatić ( www.angelicahorvatic.com ) je praktičarka iscijeljivanja trauma, praktičarka Procesa Kompletiranja, Rada sa Sjenom, Iscijeljenja Unutarnjeg Djeteta, hipnoterapeut i coach.
Rođena i odrasla u Hrvatskoj, u posljednjih 19 godina, za vrijeme studija i rada u Velikoj Britaniji, Bliskom Istoku, Europi i Australiji, Angelica je radila sa tisućama ljudi iz cijeloga svijeta.
Pošto su gotovo sva prva iskustva u njenom životu bila vrlo traumatična, Angelica je, kroz svoju “borbu za život”, rano shvatila da nije svim dušama data takva brzina, snaga i radost za ŽIVOT i da je njoj to dato u tolikoj mjeri upravo zato da bi mogla pomoći drugima.
Sa studija prava ona se baca na učenje engleskog, pa zatim na nutricionizam, fitness, a onda na poslovni, korporativni, wellness i life coaching.
Gladna za dubljim znanjem o ljudskim interakcijama i našim bolnim obrascima, za svim zašto i kako pitanjima, kako bismo se mogli iscijeliti, Angelica je dekadama prikupljala mnoštvo informacija, studije i prakse, istovremeno prolazeći kroz intenzivnu terapiju kognitivnog ponašanja (CBT) sa svojim kliničkim psihologom i terapeutom.
Početkom svibnja 2016. svjetski poznata američka spiritualna učiteljica, spisateljica i pokretačica Procesa Kompletiranja – Teal Swan – osobno je odabrala i istrenirala Angelicu za svoju prvu ambasadoricu i praktičarku iscjeljenja trauma za Balkan i Bliski Istok kako bi na tim domaćim prostorima, ona mogla “pomoći ljudima da razbiju stare paradigme i da se – ‘oslobode’ ”.
MISIJA Angelice je pomoći ljudima da se ‘podignu’ i pokrenu u smjeru kojim žele ići u životu, osjećajući se manje osamljeni, izolirani i sami, a više u Obilju, Voljeni, Mirni, Sretni, Zdravi, Iscjeljeni i Duboko Povezani sa sobom i ljudima oko sebe, gradeći jake, zdrave i dugotrajne odnose.
“Osvoji svoju planinu” je njen moto – Osjećajte, Budite, Posjedujte i Napravite SVE ono što želite u životu!
66 SVJETLOST JEZGRA ISCJELJENJA
B. A. Brennan: SVJETLOST JEZGRA ISCJELJENJA
Moj iscjeliteljski put i napredni koncepti iscjeljivanja
Barbara Ann Brennan jedna je od najutjecajnijih iscjelitelja i duhovnih učitelja 21. stoljeća. Svojevremeno fizičarka u NASA-i, Barbara je stekla diplomu iz filozofije i teologije, kao i iz fizike.
U knjizi otkrijte prirodu stvaralačkog procesa u odnosu na sustav ljudske energetske svijest, na koji način sami stvaramo blokade u energetskom polju; kako izgledaju blokade i kako uzrokuju poremećaje u našem životu; proces uklanjanja blokada i oslobađanja našeg stvaralačkog potencijala, kako razviti i upotrebljavati visokoosjetilnu percepciju i njena ulogu u uklanjanju blokada u našem energetskom polju, priroda svijeta stvarnosti četvrte razine i njegova ključnu ulogu u stvaralačkom procesu, povezanost svijeta četvrte razine s iscjeljivanjem odnosa i neraskidivih veza koje su osnova tih odnosa.
