Kombinacija pretjerane brige roditelja i odsustva realno opasnih situacija malo je pokvarila naš mehanizam straha. Zbog pretjerane brige djeca nauče tražiti izvore straha oko sebe, a zbog sigurnijeg društva skoro nikad ne naiđu na realnu opasnost. S vremenom počinju poistovjećivati iskonski strah od opasnosti i imaginarni strah od povrede osjećaja. Zato ga s vremenom počnu ignorirati umjesto procesuirati.
Zamislite da ste na toplom, ugodno ušuškani i sluge Vam donose sve što Vam treba. Tako, samo 10 puta bolje je dok ste bebe u mami. I onda bum, odjednom vas naglo „izbace iz stana“ i sad morate disati, jesti i kakati da bi preživjeli.
Potpuno ste bespomoćni, ovisni o milosti okoline. Srećom, mami kemija u mozgu kaže da se brine o vama, a okolini kemija u mozgu kaže da ste slatki pa vas treba čuvati.
Evo, to je jedan primjer kako priroda postavlja jako dobre mehanizme. Sad ide jedan malo manje smislen, bar za današnjeg modernog čovjeka: Strah.
U početku je sve imalo smisla. Vidiš nešto da šuška u daljini. Možda je vjetar, ali možda je gospon tigar kojem je švedski stol samo asocijacija za grupu ljudi. Strah je super mehanizam za tu situaciju.
Na vrijeme prepoznaš potencijalnu opasnost i otrčiš u sigurno ili se dereš iz petnih žila, digneš paniku i upomoć ti dotrči par frendova s kopljima.
Rezultat: Strah i panika spašavaju dan.
Preskočimo par tisuća godina i evo nas u modernom svijetu zaštitnički nastrojenih roditelja i puno sigurnijeg svijeta. Kombinacija pretjerane brige roditelja i odsustva realno opasnih situacija malo je pokvarila naš mehanizam straha.
Zbog pretjerane brige djeca nauče tražiti izvore straha oko sebe, a zbog sigurnijeg društva skoro nikad ne naiđu na realnu opasnost.
S vremenom počinju poistovjećivati iskonski strah od opasnosti i imaginarni strah od povrede osjećaja. Zato ga s vremenom počnu ignorirati umjesto procesuirati.
On se lijepo safta i preraste u mehanizam čiste panike, maskirane kao strah.
Znam ja da pomalo banaliziram, ali kad je strah u pitanju, previše misli bez konstruktivnog putokaza samo ga potiče.
Pređimo zato na konkretnu vježbicu, s kojom možete procesuirati strah i transformirati ga u energiju koja ga hrani…
Uzmite si 30-90 sekundi za svaku od točaka vježbe.
1. Zamislite situaciju u kojoj osjećate strah, dok ga ne počnete osjećati u tijelu
2. Zamislite da je taj strah munja, elektricitet koji struji po vašem tijelu.
3. Dopustite da se elektricitet širi po cijelom tijelu i bivajte u njemu
4. Osjetite kako elektricitet počinje zujati sve brže i brže. Postaje svjetliji dok ne bude snježno bijel.
5. Osjetite kako taj bijeli elektricitet struji kroz vaše tijelo i puni vas energijom koja vas čini lakšima.
Nadam se da ćete si dati 5 min u danu i probati ovu vježbu. Ako Vam se svidi rezultat, imate dodatnih pitanja ili želite vidjeti kako Vas mogu podržati, posjetite moju stranicu:
Robert Petrović Vahov, Theta Iscjeljitelj
Nastavak ovog teksta pričitajte na: Lažni strah i iskonski strah
