Bio jednom jedan seljak koji je prodavao maslac pekaru.
Jednoga dana, pekar posumnja u seljaka i odluči izvagati maslac da vidi je li mu je seljak dao točno jedan kilogram.
Imao je što i vidjeti – bilo je manje maslaca nego što mu je seljak rekao. Toliko se razbjesnio da je tužio seljaka.
Sudac upita seljaka koristi li vagu za mjerenje.
Seljak odgovori: “Poštovani sudijo, ja sam prost čovjek. Ne koristim ove moderne vage, ali imam jednostavan kantar (viseća rimska vaga).”
Sudac ga onda upita da objasni kako mjeri maslac.
Seljak odgovori:
“Poštovani sudijo, mnogo prije nego što je pekar počeo kupovati maslac od mene, ja sam svakoga dana kupovao kilo kruha od njega. Svakoga dana kada pekar donese kruh, ja ga stavim na jedan kraj kantara i odmjerim mu točno toliko maslaca na drugoj strani. Ako je netko kriv, onda je to pekar… ”
U životu nam se uvijek sve vrati istom mjerom. Nekim ljudima je nepoštenje preraslo u naviku, tako da više i ne znaju što je istina. Ali koga oni to zavaravaju?
Samo sami sebe.
