Sigurno znate da ako imate negativne misli privlačite negativnosti u svoj život. Je li tako? Ako imate pozitivne misli privlačite pozitivno u svoj život.
Ovo je svakako opće prihvaćeno i kraće rečeno – Kakve su ti misli, takav ti je život.
Ali zašto, ako znamo ovo, uporno mislimo negativno?
Ne znam, to sam se i ja često pitala i nikako mi nije jasno zašto ljudi više misle negativno nego pozitivno.
Možda je tako lakše, nametnuto im je takvo mišljenje, bit će kažnjeni ako za sebe žele samo najbolje i najviše, dogodit će im se nešto ako im crna mačka prijeđe put, past će im lončanica na glavu ako šiju na crveno slovo.
Negativna energija je destruktivna i kao takva ona razara, dijeli, odvaja, siječe, kida, od svega što je dobro na ovom svijetu ona stvara strah. Strah je kod ljudi duboko usađen u genetiku, u misli, nasljeđe, kulturu, u državu, u bit čovjeka. Strah, osim toga što nas drži u konstantnom grču, čini i da imamo negativnu perspektivu iz koje emitiramo negativno u naš život.
Kako? Ja se bojim skakavca i kada god vidim skakavca dobijem napad panike. Iz svog straha sam stvorila fobiju, što je drugo ime za strah – i kada god se nađem u okruženju gdje je moguće da ima skakavaca, potvrdit ću po tisućiti put da će mi se bar jedan zamotati u kosu ili skočiti na rame, ali ne zato što on to želi, nego zato što sam ga ja prizvala svojim strahom i negativnim osjećajem.
To je zapravo i negativna pretpostavka da će se tako nešto svakako dogoditi. Ja sam uvijek uvjerena da ću imati bliski susret sa skakavcem i da ću dobiti napad panike, bit ću uplašena i prestravljena, tako da drugi scenarij u ovoj priči o meni i skakavcu jednostavno ne može postojati. A je li zapravo tako?
Ovdje nastupa promjena perspektive promatranja situacije. Svijest o tome da se nečega bojimo baca svjetlo na strah, na taj način ga osvjetljava i čini da taj strah nestane. Ako postanemo svjesni svega, ako isključimo na trenutak misli i sve o čemu razmišljamo i nađemo se u tišini vlastite duše – strah nestaje.
Samim tim nema fobije i nema negativnih misli. Neka skakavac bude analogija za sve negativne situacije koje možete navesti kao primjer za vaš strah. Negativna energija koju emitiramo je zapravo način na koji se branimo, neka vrsta štita koji smo izradili za sebe kako bismo se sakrili od onoga od čega se plašimo.
Ali, kao što rekoh, ona je destruktivna, razarajuća, a to onda znači da samo dolijevamo ulje na vatru koja nas ionako već peče. Kada upadnemo u vrtlog negativnog razmišljanja, reflektiramo to na realnost i upadamo u zamku straha.
Widget not in any sidebars
Zbog toga bi trebali promijeniti perspektivu i shvatiti da mi možemo imati određenu kontrolu nad onim što nam se događa u životu. Ovo je možda malo teže probaviti – ja kontroliram svoj život, oblikujem ga i kreiram kako želim – ali dok to ne postane novo vjerovanje, promjena iz negativne u pozitivnu perspektivu je svakako napredak.
Postoje dva načina koja je moguće upražnjavati, posebno ili simultano, da bismo to postigli.
Prvi je da kada se negativne misli pojave – i to one u vidu misaonog filma, na primjer sa scenama najteže prometne nesreće, postanite svjesni da gledate taj film, a ne da ga doživljavate. Odgledajte ga do kraja, pustite misli da učine ono što najbolje znaju, a to je upravo pravljenje filmova.
Zamislite bez straha najgori scenarij u kojem stradate vi, vaši najvoljeniji i pustite da ide. Vaš um će se vjerojatno zapitati zašto ga ne prekidate, otkud ta nova pojava u vama gdje nemate strah od tih slika koje vam on nameće i stvara. Samo promatrajte i pustite da se završi. Jednom, dva puta – i prestat će samo od sebe. Tada bivate oslobođeni od utjecaja misli na vas.
Drugi način je da kada god uočite da vas misli vuku na negativno razmišljanje, na primjer da padate ispit iako ste ga spremali, lagano se skoncentrirajte na svoj udah i izdah i vratite se u svjesno stanje danog momenta. Kada krenu misli – nisam dobar, nisam vrijedan, nisam zaslužan… ništavan sam… prepoznajte ih i resetirajte ih sa svakim svjesnim udahom i izdahom.
Ovaj način je idealan za uvod u meditaciju i shvaćanje moći sadašnjeg trenutka. Bitno je samo da se želite mijenjati, da imate potrebu za tim. Ako je već tako, promjena perspektive je svakako dobar način da se počne. Najbolji dokaz da ste se promijenili je kada na istu situaciju stvorite drugačiju reakciju. Okolnosti nisu bitne, bitno je samo vaše stanje duha.
P.S. I dalje se bojim skakavca, ali ga sada sklonim s ramena ili raspletem iz kose i pitam ga, dok ga vraćam u travu – „Pa gdje si ti pošao?“.
60 OSHO – STRAH
