Postoje nalazi koji svjedoče da su slavenski narodi (kao i talijani, grci, perzijanci) prinosili svojim bogovima svečane ponude dobara kroz vatru, kao što se to radi i u vedskim jagjama. Prema Vedama, vatra, čije se upravno božanstvo zove Agni, predstavlja usta Svevišnjeg, kroz koja On prihvaća ponude.
Jedno od staroslavenskih imena za božanstvo vatre je Ogon, što nosi jasnu lingvističku vezu s „Agni“. Još jedno slavensko ime za boga vatre je Svarožić. Na sanskritu riječ sva-roci (čitati „sva roči“) znači „samoobasjani“, i također je jedno od poznatih imena boga vatre, Agni-ja.
Jedno od najstarijih slavenskih božanskih imena je Svarog. Odnosi se na stvoritelja svijeta i prvog boga sunca. Staroslavenski korijen „svar“ označava bistrinu, jasnoću, te ukazuje i na danje nebo. Na sanskritu se riječ svar ili svarga odnosi na rajsko, tj nebesko carstvo.
U slavena, kao i u vedama, vladar raja je ujedno i nosilac groma, iako su imena za njega uočljivo različita (Perun i Indra). Ipak, Indrino osobno ime je Purandara (termin „Indra“ je službeni termin za vladara raja).
Boga voda slaveni zovu Vodan, a Vede ga zovu Varuna.
Božicu proljeća, mladosti i bujnosti slaveni zovu Vesna. Na sanskritu, proljeće se kaže vasanta.
Slavenska riječ Bog ukazuje na bogatstvo, ili preciznije – na osobu koja posjeduje sva bogatstva svijeta. Sanskritska riječ za obilje ili bogatstvo je bhaga (a je dugo „a“), a za Boga bhagavän.[1]
Bugarski rječnik pun je sanskritskih riječi. Kad je indijska ambasada bugarskoj vladi to dala na znanje, Bugarska je spremno uspostavila tečajeve sanskrita u brojnim školama, pa tako sveučilište u Sofiji ima zasebni odsjek za sanskritske studije. [2]
[1] Detaljnije o identitetu staroslavenskih viših bića, „bogova“, moguće je naći u Mitologija slavena, 2 dijela, Franjo Ledić, Zagreb 1969. Detaljnije o identitetu vedskih viših bića, deva, moguće je naći u Šrimad Bhagavatam, The Bhaktivedanta Book Trust.
[2] Podatak iz zadnjeg odlomka je iz knjige Proof of Vedic Culture’s Global Existence, Stephen Knapp, str.161.
