Takozvani proces samospoznaje koji nas vodi do ostvarenja u našem punom potencijalu ostvaruje se najprije kroz ujedinjenje dvanaest kvaliteta našega uma, a taj je proces upravljan najprije vjerom. Stoga je prvi korak na putu prema sebi taj da se utvrdimo u svojoj vjeri, jer ako nemamo vjere svaka velika kušnja u našem životu će nas povući na dno. Često se događa da se u životu nalazimo u naizgled bezizlaznim situacijama, za koje će naše znanje ili naše iskustvo reći; ‘ovo je moj kraj’, ali ćemo isto tako mnogo puta svjedočiti tome da ako unatoč svim silinama kušnje mi sačuvamo vjeru, u našem životu će se dogoditi ono što često nazivamo ‘čudo’. Svako to ‘čudo’ će nas dodatno utvrditi u našoj vjeri, a što se više budemo u njoj utvrđivali, to ćemo biti bliže bivanju u Ljubavi.
Zamislite da je vaš um poput velikog jezera, baš poput onoga u Galileji po kojemu je Krist hodao u olujnoj noći, dok su Njegovi učenici plutajući u čamcu bili prepušteni silovitim udarima valova. I zamislite da su ti valovi i udari vjetra poput emocija koje sa svih strana vašega uma udaraju po vama.
Vrlo često dok traju te unutrašnje oluje, vi se osjećate potpuno bespomoćni i sve vaše znanje tada vam ne može pomoći, a jedino što vam preostaje je vaša vjera i prepuštanje istoj.
Dvanaest apostola predstavlja dvanaest kvaliteta vašega uma, a među njima je onaj koji je nazvan Petar Stijena, a koji simbolizira temeljnu kvalitetu vašega uma, vjeru koja je još i poslušnost i kojoj je rečeno: “Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.”
Vi ste dakle crkva koja mora biti sazdana na temeljima vaše vjere, a vaša vjera, da bi mogla biti temelj mora biti kušana, jer kušnje će ju učiniti jakom i postojanom. I stoga je priča o uzburkanom jezeru zapravo priča o vama, o vašim unutrašnjim borbama koje morate nadvladati na način da se kroz vjeru predate vodstvu vaše Svijesti koja je Krist.
Kao što je Krist hodao po uzburkanom jezeru, tako i Svijest ima moć da hoda po uzburkanom jezeru vaših emocija i da upravlja Njima. I kao što je Krist jednom riječju zapovjedio oluji da utihne, tako i vi svojom vjerom, a kroz služenje vašoj Svijesti možete vladati svim olujama koje bjesne unutar vas. Jer zaista, u dubljem smislu, priča o Kristu i Njegovim učenicima je priča o vama, priča o Sinu Čovječjem, a vi ste sinovi i kćeri čovječanstva.
Unutar vašega uma postoji podjela na njegovih dvanaest kvaliteta koje su simbolički prikazane kroz osobine dvanaestorice apostola, a među tih dvanaest kvaliteta, vjera ili poslušnost je postavljena za onu koju preostalih jedanaest treba slijediti. Ipak, svih dvanaest kvaliteta moraju djelovati kao Jedno u vlastitom služenju svijesti koja je Krist, jer tek tada one se zajedno ostvaruju u onome što zovemo Ljubav, a koja je simbolično prikazana u liku Marije od Magdale koja je ljubila Krista svim svojim bićem.
Simbolično je prikazano i to da je u trenutku Uskrsnuća koje simbolizira konačno stapanje vaše Svijesti s onime što zovemo Apsolut ili Svjesnost Boga, upravo Ljubav (Marija od Magdale) ostala nepokolebljiva u svojoj predaji, dok se preostalih dvanaest kvaliteta povukoše u sigurnost vlastitih principa. Ovime se želi reći da je Ljubav iznad svega u vama pa čak i iznad Vjere, jer Ljubav je Tijelo Kristovo.
“Kako na nebu, tako i na zemlji. Kako iznutra, tako i izvana.”
Vidite, kao što se djeca čovječanstva svojim tijelima rađaju kao muškarci i žene, tako se i Duša unutar sebe ostvaruje kroz sjedinjenje dva principa što ih nazvasmo ‘muški’ i ‘ženski princip’. U simboličnom učenju Krist i Marija od Magdale prikazuju savršeno ujedinjenje ta dva principa koja kao Sveto Otajstvo prebivaju u svima nama.
Takozvani proces samospoznaje koji nas vodi do ostvarenja u našem punom potencijalu ostvaruje se dakle najprije kroz ujedinjenje dvanaest kvaliteta našega uma, a taj je proces kao što smo rekli upravljan najprije vjerom. Stoga je prvi korak na putu prema sebi taj da se utvrdimo u svojoj vjeri, jer ako nemamo vjere svaka velika kušnja u našem životu će nas povući na dno.
Često se događa da se u životu nalazimo u naizgled bezizlaznim situacijama, za koje će naše znanje ili naše iskustvo reći; ‘ovo je moj kraj’, ali ćemo isto tako mnogo puta svjedočiti tome da ako unatoč svim silinama kušnje mi sačuvamo vjeru, u našem životu će se dogoditi ono što često nazivamo ‘čudo’.
Svako to ‘čudo’ će nas dodatno utvrditi u našoj vjeri, a što se više budemo u njoj utvrđivali, to ćemo biti bliže bivanju u Ljubavi, to jest u ostvarenju onoga na što nas Krist poziva.
Vjera je najbrži put do Ljubavi, a Ljubav je najbrži put do Boga. Ono što se nama dogodilo jest to da umjesto kroz vjeru mi tražimo sebe kroz ‘želju’, a koju kroz simboliku dvanaest apostola predstavlja Matej Carinik.
Želja nas navodi da činimo kompromise koje ne bismo smjeli činiti, jer iako je u svojoj kvaliteti prelijepa, ako nije vođena vjerom koja osluškuje Svijest (Krista), to jest ako je vođena sama sobom, ona je slijepa i destruktivna. To se savršeno jasno odražava u vrijednostima današnjeg društva koje se vodi isključivo kroz ispunjavanje želja.
Matej Carinik savršeno opisuje stanje uma današnjeg čovjeka, jer Matej koji je bio židov, služio je Rimljanima koji su porobljavali njega i njegov narod. Svojim djelovanjem Matej je potvrđivao svoje vlastito ropstvo, kao što danas čini svaki čovjek koji služi svojim željama.
Međutim, ako je želja usmjerena prema Ljubavi i Istini (Bogu), ona postaje izuzetno moćna kvaliteta u procesu samospoznaje. Međutim ako služi sama sebi, ona nas drži u ropstvu kakvog pronalazimo u strukturi društva kojega svi zajedno tvorimo.
Dakle ako Vjera služi želji ili bilo kojoj drugoj kvaliteti, ropstvo je ono što dajemo sami sebi. Ali ako sve druge kvalitete služe onome što samo Vjera čuti može, mi ćemo biti oslobođeni, i kroz Ljubav (Tijelo Kristovo) ćemo se Vratiti Bogu.
Zaista, biti će nam po onome čemu služimo kroz vlastitu Vjeru!
Anđelko Katinić/drvozivota
