Čovjek bi prije svega trebao raditi na sebi. Što nam vrijedi ako “poznajemo” i proučavamo sve oko sebe, a ne znamo tko smo mi? Sebi, okrenuti se ka sebi! Kroz to se sve otvara. U nama je sve. Tamo se nalazi sva istina. Sve ono za čim tragamo.
Pogođeno “u srid “, kako bi se reklo. Ptice na grani ovo znaju, no ponovit ću opet jer to zaista i je tako… Sve oko nas je energija, to je čista fizika. Dakle, sve što radimo, mislimo, čitamo, gledamo, ljudi s kojima se družimo, sve to ima veliki utjecaj na nas. Podsvijest izvrsno pamti. Čak i ono što niti mi ne možemo zapamtiti više.
Što ja smatram je da čovjek treba biti jako oprezan sa ovim svim gore navedenim. S “hranom” koju svakodnevno unosimo u sebe.
Recimo ovako, banalni primjer. Ako ja pročitam 10, 15 knjiga o izvanzemaljcima, nekim drugim sferama i to konstantno ponavljam moja podsvijest će to prihvatiti. Ne samo prihvatiti, ona će to povjerovati, uzeti kao zdravo za gotovo.
I tako čovjek lako ode u briju. Vezano uz bilo što. Naravno da mi to niti ne shvatimo jer ipak podsvijest radi po programu kojeg smo tako dobro utisnuli u memoriju. Naš mozak će te iste signale ponavljati jer je tako naučio i odašiljati ih uvijek iznova… i tako upadamo u obrazac.
Ponekad eto u neku tamo briju koja može biti daleko od stvarnosti. Zanesemo se često.
Naravno, kao i u svemu, svatko bira sam za sebe.
Ja se zaista trudim birati pažljivo.
Ono što mogu reći, poučena vlastitim iskustvom, je to, da ja mislim da bi čovjek prvo trebao upoznati sebe. Zanima nas svemir, ovi svi gore pa neke dimenzije strane. U redu, nije diskutabilno postojanje istih, no ne govorim sad o tome.
Dakle, opet, mi nekako logika nalaže da si postavim pitanje. Čemu proučavati sve oko nas, a najmanje važnosti pridavati onome u nama? U nama je sve. Tamo se nalazi sva istina. Sve ono za čim tragamo.
Tako nekako i smatram da bi čovjek prije svega trebao raditi na sebi. To je za mene najveća radost i najveći uspjeh moj. Što nam vrijedi ako “poznajemo”, proučavamo sve oko sebe, a ne znamo tko smo mi? Sebi, okrenuti se ka sebi. To bi po meni bio neki ako ćete “ispravan” put. Kroz to se sve otvara.
Stoga pokušajmo birati mudro vuka kojeg hranimo jer eto, kako naslov i kaže, on će zaista postati veći. Ponekad do te mjere da umalo i proguta vas same.
Znam da nije uvijek lako odbaciti ljude koje volimo, one na koje smo navikli, odbaciti možda naše ovisnosti. Puno ih je recimo ovisno o pornografiji, drogama, alkoholu ili slično. No, nekako kada čovjek razumije ovo sve, tada on zaista i krene paziti sa čim se okružuje.
Okružite se dobrim stvarima, radi sebe. Ja sam recimo većinu vremena sa svojim psom, knjigama divnim i moram vam priznati nikada mi nije bilo bolje.
Marina Knüsel, https://www.facebook.com/groups/658367227966079