Svako živo biće ima inherentnu prirodu da izbjegne bol i da postigne sreću. Ta priroda je najrazvijenija u ljudskim bićima. Što god radimo u našem životu, svjesno ili nesvjesno, činimo to s namjerom da budemo sretni i da ne patimo. Postoje razni načini kako postići sreću, ali najveća sreća koju možemo doživjeti dolazi iz ljubavi. Kad postoji ljubav, postoji samo sreća i život ima duboko značenje. Bez ljubavi možemo imati različita iskustva užitka, ali ona su kratkotrajna.
Neizbježno, svaki put kad ugodno iskustvo prođe, naš se život doima nepotpunim, jer nailazimo na samu bol koju smo pokušavali izbjeći. U osnovi, ono što nas pokreće u životu je ljubav i tako tragamo za što više ugodnih privremenih iskustava. No, mi ne zastanemo da se upitamo zašto nismo sretni? Većina ljudi i dalje traži ljubav tamo gdje ona ne postoji, kao što su bogatstvo, moć, položaj, ime, seks, droge i slava. Sve to izgleda vrlo privlačno, ali u konačnici, ništa od navedenog ne donosi zadovoljstvo koje dolazi iz prave ljubavi. Nažalost, većina ljudi nema iskustvo čiste bezuvjetne istinske ljubavi.
Widget not in any sidebars
Prava ljubav je moguća samo između dva živa bića, a ne između živog bića i mrtvog objekta, kao što je bogatstvo. Prava ljubav je postojano stanje, što znači da se ne može sići s njega. Nakon što ga imate, vi ste u tom stanju vječno. To je u suprotnosti s romantičnom ljubavi, gdje se iznova i iznova zaljubljujete.
Ali, imati iskustvo prave ljubavi, to nije tako lako. Prvo morate shvatiti svog pravog sebe. Tko si ti? Tko si ti izvan svojih uloga, titula i postignuća u životu? Kako definiraš sebe kad sve ostalo nestane? Što ostaje? U našem uvjetovanom stanju, mi se identificiramo s našim umom i tijelom i tako mislimo da smo to. Mi mislimo da smo majka, otac, muž ili žena, ili učitelj, inženjer ili liječnik. Onda tražimo ljubav na razini tijela i uma, zaljubljujemo se u titulu ili ulogu druge osobe, umjesto da tražimo ljubav na razini duše – koja je nepromjenjivi dio osobe.
U osnovi, postoje dva načina kako možemo izvući sreću. Jedan je tako što sebično pokušavamo zadovoljiti svoja čula fizički ili psihički, a to je ono što se događa u tipičnoj ljubavnoj vezi. U konačnici ova ljubav tijela i uma dovodi do frustracije i nestabilnosti, jer je naša ljubav promjenjiva kako se mijenjaju naše tijelo i um.
Druga vrsta sreće je ona koja u centru ima ljubav, ali je predmet ljubavi nije “ja”. Osnovni princip prave ljubavi je drugačiji. U pravoj ljubavi, živite za sreću objekta svoje ljubavi. Vaša sreća ne dolazi od toga da li vas vaš partner može učiniti sretnim, već suprotno. U pravoj ljubavi, vaša sreća dolazi od toga kad možete učiniti da je objekt vaše ljubavi sretan. Vaš cijeli fokus je na tome da želite ugoditi osobi koju volite. Pružajući sreću objektu ljubavi, ljubavnik se prirodno osjeća sretno, i ne postoji ograničenje takvoj sreći. To je pravi smisao života.
~Sri Satyanarayana Dasa Babaji
