Jeste li se ikad zapitali zašto uvijek želite stvari u životu koje vam se čine nedostižne? Bez sumnje ste doživjeli osjećaj “da je uvijek zelenije na drugoj strani”, ali možda niste nikada razmišljali zašto uvijek trčite za nečim takvim. Niste sami. U ljudskoj je prirodi željeti upravo ono što mislite da ne možete imati, a evo i zašto!
U stvari, mi želimo stvari koje smatramo da su “previše dobre” za nas.
Gotovo svaki romantični film koji gledate ima radnju koja se vrti oko jedne osobe koju privlači druga osoba za koju ona vjeruju da je “izvan njihove lige”.
I to ima puno veze s nama koji vjerujemo da su ljubav i privlačnost isto što i fascinacija nekom osobom.
To je upravo razlog zašto ljudi imaju tendenciju pokazivati nezainteresiranost za one koji su nevjerojatno zainteresirani za njih.
Takvo nešto je protivno ljudskoj prirodi da želimo upravo one stvari koje ne možemo imati.
Naučeni smo povezivati uzbuđujuće uspjehe i obeshrabrujuće neuspjehe koje doživljavamo tok trčimo za nečijom naklonošću, s time da imamo nešto za što se vrijedno boriti.
Zbog toga što imamo potrebu vjerovati da postoji nešto za što je vrijedno boriti se prije nego povjerujemo da želimo uložiti u to.
One koji su nam očito nedostižni ili nedostupni smatramo vrlo vrijednima u tom svjetlu. Govoreći s biološkog stajališta, ima smisla da tražimo one za koje mislimo da su bolji od nas.
To je svrha reprodukcije: stvoriti boljeg potomka. Ljudi su evoluirali tijekom vremena tako da prirodno preferiraju ljude koji su zdravi i jaki, ali i koji su emocionalno dovoljno zreli da mogu njegovati, štititi i biti vjerni.
Zašto se onda osjećamo nezainteresiranima za partnere koji vide tu „bolju stranu“ u nama? Odgovor leži u dubini naših bića.
Na vrlo dubokoj razini, postoji mali dio svakog od nas koji vjeruje da nismo vrijedni da budemo voljeni. Ta nesigurnost nas tjera da se manje cijenimo.
Kada osoba želi nešto manje vrijedno, mi prirodno toj osobi pridajemo manju vrijednost. Prirodni tijek misli eventualno vodi do zaključka da „nešto sigurno nije u redu s tobom kada ti se sviđa netko kao ja.“
Ne živimo udobno s ovakvim mislima. Živimo udobno u „potjeri“ za nekim drugim ili u potpunom odbacivanju nekog drugog kome lomimo srce.
Tu se osjećamo kao kod kuće. Iz nekog razloga radije tražimo odbacivanje nego što ćemo prihvatiti ljubav osobe koju manje cijenimo.
Kao što vidimo, prirodna sklonost izbjegavanju onih koji su zainteresirani za vas se događa iz dva glavna razloga: potrebe da poboljšamo potomstvo tako da za partnera nađemo nekoga tko je „bolji“, te zbog naših nesigurnosti o tome koliko smo vrijedni ljubavi.
Još veće pitanje je: kada to shvatimo, kako možemo to iskoristiti da popravimo naše živote i našu dobrobit? Koliko nas će početi davati drugima prilike umjesto odbijanja?
Koliko nas će težiti prebroditi nesigurnosti kako bi dali šansu sreći?
Ego je teško savladati, ali ako uspijemo, otvaramo sebi potpuno novu sferu razmišljanja.
ATMA – Pripremila: Suzana Dulčić
