Kad bi mnogim ljudima postavili to pitanje, ne bi vam dali odgovor, iako bi unutar sebe imali svoje odgovore. Najviše što možete izvući kao odgovor je da bi se osjećao bolje (što je izuzetno zanimljivo). Možda zato što je nekome pomoć potrebna, odnosno nisu mogli druge ljude prepustiti samima sebi, kad se ne mogu snaći u toj situaciji. Odgovori i razlozi su raznovrsni.
Widget not in any sidebars
Najprimitivniji razlog je korist, po principu ja tebi to – ti ćeš meni nešto drugo, to je čista trampa. Ako se kreće otvoreno odmah u početku i stavi do znanja da je to trampa, barem nema onih ružnih stanja u Biću.
Neki pomažu, zbog religioznosti, jer smatraju da će ih njihov Bog više voljeti, odnosno da ga ne naljute ako nekome ne pomognu. Koliko god izgledali veliki u očima Bića kojem su pomogli, navečer kad ostanu sami i stanu pred svog Boga ili nagi pred ogledalo shvatit će da su lažni, a taj osjećaj vjerujem da im se ne bi svidio.
Nekome proradi do kraja humanistički princip, pogled na svijet. Počnu to raditi spontano, jer je čovječno i tako se treba ponašati. Opet i tu se krije neki princip. Izvlači ih jedino što ne očekuju ništa zauzvrat. Da očekuju, Ego(sirovi) bi stasao u pravog momčinu. Ovako jedino može imati potencijala Duhovni Ego: “Vidi kako pomažem. Bolja sam osoba od drugih.” No, ako mu se brzo nasmješe, nestat će. Jednostano ga puste tek ponekad da zalaje, vodeći računa da ne ugrozi drugoga, a ustvari samo sebe.
Postoji i ona misao: “Potrudi se malo da istražiš. Proveo/la sam sate tražeći, a ti sad hoćeš sve na gotovo.” No, ako osoba nije spremna, pa možete mu/joj pričati svoja otkrića satima neće znati tok, gledat će u vas, a ustvari kroz vas, jer nije spreman/a razumjeti otkriće. Kad od nekoga prepišete zadaću i pokažete profesoru, niste ga prevarili, ta napisana informacija je samo informacija – nema nikakvoga značaja. Tek u praksi će se pokazati da li je istinita.
U ovoj pomisli se krije ideja o manjku. Ljudi vjeruju da postoji manjak prilika, priliva informacija i da ako neku podjele s drugima, neće ostati za njih dovoljno. Ili im je stalo da nešto baš oni dobiju, pa drugu osobu vide kao konkurenciju. Kako su blesavi!
Nema potrebe za tim. Prvo ima dovoljno za sve, ako ugasite TV dok traju vijesti, političke emisije, Orvelov sadržaj (Veliki Brat iz 1984; Farma bez riječi životinjska) i slična ispiranja mozga razbistrit će vam se. Možete li dok gledate takav sadržaj naći išta istinito, čovječno, spoznati da ima dovoljno za sve?
I drugo, svatko dobija tačno ono iskustvo koje mu treba. Ne može vam nitko ukrasti vašu priliku za rast, vaše iskustvo. Točno ono koje trebate dobiti, dat će vam se. Ni gram više, ni gram manje.
Widget not in any sidebars
Zato opušteno dijelite ljudima prave informacije, da bi vas našle vaše.
Djeljenje je jedno neobično stanje duše. Ona misao s početka. Pomažemo da bi se osjećali bolje je istinita, ali na jedan drugi način. Kad nešto uradite za drugu osobu, da je uveselite, da je iznenadite, nešto u vama poraste i osjećate se sretno. I to nije onaj stav – bravo ja! Nego, vas to raznježi i bude vam drago, kad vidite, da je nekoga obradovao vaš postupak.
U vama nešto zasija, nasmješi vas, a oči vam zasuze, dok vam s usana ne silazi smješak. I prošapućete u sebi: „Izmamio/la sam osmijeh!“ To je kao kad vam dijete dok ste tužni priđe i da vam svoju omiljenu dekicu ili igračku, da vas razveseli ili vas blago dodirne po licu ili kosi ili se blesavo nasloni na vas i upita: „Što plačeš?“ A u tom pogledu osjetite blagost i razumjevanje, koje ste tražili. I nestanu vaše brige, tuga i strah. Ima li ljepše od trenutka kad nekome dodirnete Dušu?
Budite to dijete! Priđite i zagrlite, to ponekad znači sve. Pustite svjetlost vaše duše da zasija i osvjetli sve mračne kutke vašeg Uma i zasjat će sve oko vas. Sve što budete vidjeli oko sebe bit će Svjetlost.
Napisala: Bojana Knežević
https://www.facebook.com/Journeyandbook
http://sumabambusa.blogspot.ba
