Kad nedostaje kvalitetan odnos s Bogom, svi ostali odnosi degradiraju se i osoba zapada u depresivno stanje iluzornog straha od samoće, neuspjeha, sramote i bijesa. Svi ti osjećaji proizlaze iz naše odvojenosti od Boga.
Vede jasno preporučuju proces samospoznaje i povezivanja s Bogom kroz prisjećanje na naš pravi identitet i prizivanjem Boga u svoj intimni život. Život je namijenjen uživanju; Vede su jasne po tom pitanju. Nema druge svrhe života do samog uživanja u životu. U Božjoj kreaciji sve je tome namijenjeno. I budući da je Bog stvorio život za uživanje, svako živo biće prirodno osjeća poriv za srećom.
Ono što je prirodno ne zahtijeva napor ili otpor. Stoga, kad osjećamo napor i poteškoće, to je savršen pokazatelj kako nešto pogrešno radimo. U najdubljem, najdirektnijem smislu to pokazuje kako nismo izravno u kontaktu s Bogom i da to što radimo, radimo odvojeno od Njega, na svoju ruku. Međutim, morat ćemo naučiti prihvatiti činjenicu kako duša nikada nije neovisna, odnosno, uvijek je ovisna. Mi sami sebi nismo izvor i stoga se ne možemo ponašati kao da jesmo, dakle, djelovati po vlastitom nahođenju.
Bog se uvijek nudi kao vodstvo i podrška, ali da bismo iskoristili tu ponudu, trebali bismo je prihvatiti kao duša, a ne kao tijelo. Zato je prvi i osnovni korak u duhovnom životu prihvatiti svoj pravi identitet, duhovno jastvo i sve što s time dolazi. To uključuje i karakter duše, dakle, kako razmišlja i djeluje duša koja zna da je duhovna, čak i dok se nalazi u prolaznom tijelu.
Smisao našeg postojanja može odrediti samo Bog, jer je naš izvor. Mi sami ne možemo odrediti smisao svog postojanja dokle god nismo u kontaktu s Bogom. Vede kažu kako je sve što radimo u ovom svijetu i sve za čime težimo samo privremena zamjena za naš zaboravljeni odnos s Bogom. Zaboravili smo zašto smo tako usamljeni i tjeskobni pa se zabavljamo privremenim ciljevima i smjerovima, ne znajući koliko ispunjenje donosi sam Bog.
Vjerujem da ste primijetili koliko sam puta u ovom tekstu koristio riječ “Bog”. Htio sam demonstrirati koliko se to danas izbjegava i koliko je taj pojam još uvijek tabu-tema. Ljudi će radije pričati o bilo čemu, samo ne o Bogu. Svi smo se toliko odvojili od Njega, da nam je muka prisjećati se na tu odvojenost. Zato se žustro bavimo prolaznim ciljevima i pokušavamo ispuniti svoje želje u svijetu koji nije za to namijenjen i koji nam ništa stvarno ne može ponuditi. Ovo nije negativan stav, već očita stvarnost. Ako su nam želje vječnoga karaktera, a ovaj je svijet suprotnost vječnosti, onda je logično zaključiti kako se naše želje ovdje ne mogu do kraja ispuniti.
Kristijan Kolega, samoozdravljenje.com
