Zašto toliko ljudi igra ulogu žrtve? Pažnja je energija koja godi!

Ako smo žrtva nečega, to je zato jer smo to na neki način privukli u svoj život i učinilo nam se profitabilno biti žrtva. No kasnije posljedice pokazuju da to i nije baš tako. Ulogu žrtve možemo najbolje uočiti kad se netko razboli. Tu dolazi do izražaja sva raskoš pokazatelja žrtvovanja.

Susrećem puno ljudi koji u sebi nose ulogu žrtve. Zbog toga nose i puno drugih problema koji se nastavljaju na ulogu žrtve, ali bih ovu ulogu htio malo opisati. Ulogu žrtve možemo najbolje uočiti kad se netko razboli. Tu dolazi do izražaja sva raskoš pokazatelja žrtvovanja.

Kao prvo, kad dolazimo bolesniku, on više nije onaj stari kojega poznamo, već sasvim druga osoba. Ne zna pričati ni o čemu osim o svojoj bolesti. I to sve na način JADAN JA! Stalno ponavlja: vidiš kako mi je teško – pa kako je ovo mene snašlo pa nemam više moći koje sam imao -slobodno šetati, razgovarati, raditi i slično.

Na neki način, samo privremeno, uloga žrtve donosi dobitak. Dobitak je u energiji koju dajemo bolesnoj osobi. Pa njemu je teško, jadan on, teško onima oko njega, treba mu pomoći i slično. To je energija koju dobije glumac žrtve i prilično je dobrodošla i prilično učinkovita.

Sada neki, posebno rođaci, obraćaju pažnju na njega, a prije ga nisu ni gledali. Sama pažnja je energija koja godi. I onaj koji nosi ulogu žrtve uoči da je to i na neki način dobro i dalje razvija strategiju kako bi dobio što više energije.

Međutim, poslije nekog vremena, a posebno na duže vrijeme, to se izjalovi i nema efekta.
Osobno sam prolazio kroz potrebu za ulogom žrtve. Kad sam izgubio vid, jako me je privlačilo da igram žrtvu. Na taj način bih mogao dobiti više energije, ali sam se uspješno odupro tome jer bi posljedica bila samo sažaljenje i razvijanje strategije kako dobiti što više pažnje.

Da bi što više mogao pojasniti što se događa kad netko odluči biti žrtva, potrebno je neke stvari koje su same po sebi jasne, dodatno posložiti i povezati na način na koji ih inače ne povezujemo.

1. Slobodna volja

Svatko od nas ima slobodnu volju. U ovom slučaju svatko može, a i ne mora biti žrtva, ili se barem može tako osjećati. Slobodna volja je nešto što imamo od rođenja. Međutim, stalno nam je pokušavaju uzeti. Prvo roditelji pa rodbina, škola, društvo, obitelj i tako dalje.

Velika je moć u slobodnoj volji. Slobodna volja je iznad svega. Ako stavimo nešto iznad slobodne volje, onda smo ovisni o tome. Često se stavlja iznad naše slobodne volje: novac, bolesti, viši interesi, mir u obitelji, tuđi interesi i slično.

Usporedit ću slobodnu volju s biciklom: bicikl je svoja puna vrijednost dok se vozi. Kad stane, ako nema svoj mehanizam za stajanje, moramo ga nasloniti na ogradu. Ograda služi da bicikl ne bi pao. Kad padne, uopće ne sliči na bicikl i nema smisao bicikla. U ovom slučaju ograda je važnija, vrjednija od bicikla.

Analogno gledano, kad iznad slobodne volje stavimo nešto, onda je to važnije od slobodne volje. Na taj način relativiziramo slobodnu volju i prilično je umanjujemo. Zbog toga smo manje svoji, a više od onoga što smo stavili iznad svoje slobodne volje.

2. Utjecaj na okolinu

Svatko od nas na nekoliko razina utječe na okolinu. Ovdje bih htio samo reći par riječi o energetskom/emocionalnom utjecaju na okolinu.

Pred neki dan sam čuo na predavanju Grega Bradena (poznatog djelatnika na polju svijesti, energije i života) kako u prašumi imaju svoj prašumski rendgen. Kad osoba oboli, a tamošnji vračevi ne znaju od čega boluje, puste da preko te osobe u više smjerova pređe zamorac.

U prašumi ih imaju u izobilju. Poslije usmrte zamorca i seciraju ga. Pogledaju koje probleme ima i ako je problem npr. u jetri, znaju da osoba preko koje je prešao boluje od bolesti jetre. Tada tamošnji vračevi nađu lijekove za jetru od trava i osoba se izliječi. Mene je ta činjenica fascinirala. To je dokaz da mi u okolinu šaljemo energije onoga što smo mi.

Na tom predavanju je opisao i slučaj svoje majke i njezinog psa. Ona je bila na kontroli za svog psa i veterinar joj je rekao kako pas ima ožiljke na plućima. Greg je odmah shvatio da je to pokazatelj kako majka ima problema na plućima. To se ispostavilo kao točno.

Poslije operacije na plućima koje je učinila majka, ponovno je išla kod veterinara pogledati u kakvom su stanju pluća njezinog psa. Pokazalo se da nema nikakvih problema. I ovo je pokazatelj kako djelujemo na okolinu.

Dakle, sve što se događa u nama, osjeti se i djeluje prema vani, prema svima koji su to spremni primiti, osjetiti.

3. Uzroci potrebe za žrtvovanjem

Već sam gore, u uvodu, naveo neke uzroke: dobivanje energije koju inače ne bismo dobili i drugo. Uzrok je i u tome što je žrtva prihvaćena u našem narodu kao pozitivna. Moramo se žrtvovati za roditelje, u školi, na poslu, u obitelji, za domovinu, za društvo i slično.
Sve je to normalno i logično jer da ne dajemo svima njima, ne bi imali ništa od nas i neke stvari ne bi postojale.

Žrtva je potrebna do neke mjere. Da bismo završili školu, moramo se žrtvovati i učiti, a ne igrati se. Makar je i ovdje žrtva u smislu našeg gledanja na stvar. Učenje uopće ne mora biti žrtva. Može biti i zadovoljstvo, ovisno kako to gledamo. Tako i žrtva za roditelje, domovinu i slično može biti zadovoljstvo.

Promjenom karaktera odnosa prema onome za što se trebamo žrtvovati, u odnos da nam je zadovoljstvo to činiti je veliki napredak u tom pogledu.

Prema tome možemo zaključiti da je žrtva samo u našoj glavi. Čim žrtvu prebacimo u zadovoljstvo, možemo samo promatrati dobre posljedice toga. Posljedica je da se ne moramo mučiti već uživati. Energetski je to veliki skok i dobitak. Posljedice su iste.

Ako moramo nešto naučiti s užitkom, lakše to napravimo nego da se moramo žrtvovati zbog toga. Samo drugačiji pristup žrtvi puno toga promijeni.

4. Nisam dovoljno dobar/dobra

Nisam dovoljno dobar/dobra je osjećaj, a u ovom slučaju ćemo govoriti o programu i kako on djeluje. Potrebno je govoriti kao o programu, jer se tako i ponaša. To je program koji na neki način samostalno djeluje. Taj nam je program nametnut.

Prvo su nam ga nametnuli roditelji. Oni su to radili s najboljom namjerom i zato što im je to ugrađeno u podsvijest i tako su njih učili njihovi roditelji i generacije ispred. Sjetimo se samo savjeta naših roditelja koji nikad nisu bili zadovoljni i koji su uvijek govorili da može bolje. Sve u dobroj namjeri, ali je posljedica toga da se osjećamo da nismo dovoljno dobri.

Taj program djeluje cijelo vrijeme u našoj podsvijesti i jedan je od osnovnih programa koji daju probleme. Naime, taj program je besmislen. Mi smo upravo dovoljno dobri u ovom prostoru i vremenu.

Program živi u nama kao parazit i djeluje da osoba u kojoj živi nije dovoljno dobra. Da bi uopće opstao, potrebno mu je djelovati tako da nam izgleda normalno što ga imamo. Zato on djeluje na slijedeći način: privlači situacije u kojima možemo zaključiti da nismo dovoljno dobri. Takve situacije ga hrane i on opstaje.

Osim toga, tu su i mediji, društvo i svi oko nas koji se upravo trude pokazati to da nismo dovoljno dobri. Navest ću samo primjer televizijskih reklama i što nam govore. Govore da nismo dovoljno dobri i da , tek kad uzmemo njihov proizvod, postajemo dovoljno dobri. Tu su tv reklame iskoristile samo stari obrazac, koji često zovem i bezobrazac, kako bi mogle djelovati na nas.

Oni koji kreiraju te reklame točno znaju kako ćemo reagirati na tu poruku. I često reagiramo da kupimo taj proizvod kako bi bili dovoljno dobri ne razmišljajući o onome što smo upravo napravili.

Da bi se uklonio, više o tome ću pisati na kraju, moraju se čistiti situacije iz pozicije NISAM DOVOLJNO DOBAR/DOBRA u JA SAM U SVAKOJ SITUACIJI DOVOLJNO DOBAR/DOBRA!
Na taj način radimo veliki zaokret u odnosu prema sebi i svemu što nas okružuje.

5. Ogledala

Upravo taj odnos prema sebi je ključ svega. Naime, sve što se događa oko nas upravo su ogledala našeg odnosa prema sebi. Pojasnit ću: onako kako se odnosimo prema sebi, tako se okolina odnosi prema nama. U tom slučaju okolina , svi ljudi, situacije, procesi su samo posljedica našeg odnosa prema sebi.

Tu ne mislim reći da smo krivi za sve što nam se dogodi. Prije bih rekao da smo zaslužni za to. Nema krivnje. To je inače isto osjećaj koji nam se često nameće. Kako sam gore već napisao da djelujemo na prostor oko sebe, ovo je samo pokazatelj kako to radimo. Uzrok je u nama, a posljedica je oko nas.

Kad kažem odnos prema sebi, često se ljudi začude i proturiječe mi da imaju dobar odnos prema sebi. Tu prvenstveno mislim na podsvjesni odnos prema sebi koji nam je nametnut još od djetinjstva i koji djeluje cijelo vrijeme na rubovima naših misli. Pošto nismo svjesni tog odnosa, upravo su situacije u koje ulazimo potvrde tog odnosa i pokazatelj nama koji odnos imamo prema sebi.

Ta relacija odnosa prema sebi i događanja oko nas su vrlo čvrsta uzročno posljedična veza. Ta je veza toliko čvrsta da možemo stvari gledati i naopako. Pošto nismo svjesni svog odnosa prema sebi, događaji oko nas nam ukazuju na taj odnos. Dakle, ono što nam se događa, posebno ono što se ponavlja, je putokaz ka našem odnosu prema sebi.

Želimo li poboljšati situaciju u kojoj živimo, jedino rješenje je poboljšati odnos prema sebi. Kako se to čini? Objasnit ću na kraju. Ovdje ću samo reći da su emocije koje nas vežu za neke situacije one koje vežu. Emocije su, naime, ljepljive. One se zalijepe za situaciju i drže je zaljepljenu u našoj podsvijesti.

Kad uklonimo emociju, situacija više nema smisla i nije nam bitna i obično izađe iz podsvijesti tako da je jednostavno više ne možemo vidjeti. Ne sjećamo je se više kao takve, a ponekad je se ne sjećamo uopće. Djevojka koja je bila silovana je tu situaciju silovanja proživljavala svaki dan i sve joj je bilo teže nositi se s time. Uzrok je bio u teškim osjećajima od koji ću samo neke reći: gađenje, nemoć, mučnina, osjećaj bezvrijednosti i slično.

Zbog tih i još nekih osjećaja nije mogla pogledati, a kamoli se približiti ili zavoljeti niti jednog muškarca. Moglo joj se pomoći da nastavi živjeti samo na način da se uklone ti osjećaji. Ne možemo vratiti situaciju unatrag i očistiti sam događaj, ali čišćenjem osjećaja možemo udaljiti tu situaciju iz svakodnevice.

Kad smo očistili te osjećaje, ona se opustila, prvo je počela plakati jer su počele izlaziti blokade, a poslije je opušteno gledala na tu situaciju kao da se događaju nekom drugom. Nismo tu da sudimo i osuđujemo nečije postupke, već samo da pomognemo žrtvi. Mislim da joj je ovo najbolja pomoć.

Želim ovdje napisati nekoliko riječi i o žrtvovanju za djecu. Sretao sam priličan broj primjera kako se djeca loše odnose prema svojim roditeljima. To je ogledalo odnosa roditelja prema sebi pa bih to želio malo pojasniti.

Kod nas je običaj da se roditelji trebaju žrtvovati za svoju djecu. To je normalno, pogotovo kad su djeca nezaštićena, malena, u dječjoj dobi i traže roditeljsku pažnju. Ja to zovem skrb za djecu. Roditelj daje sve kako bi djeca normalno rasla i sazrijevala.

Međutim, to se nastavlja i dalje kad djeca postaju veća i kad odrastu. Model žrtvovanja za djecu se samo nastavlja. Često poslije toga djeca postaju nezahvalna i loše se odnose prema roditeljima što nam izgleda čudno. No, ne trebamo se čuditi. Želim samo kratko opisati što se događa.

Govorim o odnosu prema djetetu od puberteta pa dalje. Roditelj često postupa na slijedeći način: tebi je potrebno, a za mene lako. Naime, kad roditelj ima na primjer 100 novčanica nečega, daje djetetu ili djeci 80-90 a on se zadovoljava s ostatkom. Dakle, daje djeci daleko veću vrijednost novca. To se može vidjeti na kupovini odjeće, obuće, mobitela i sličnog. Obično majka kaže: evo vama nove tenisice, a meni su dobre i one stare.

Što na taj način kaže?

Evo, vi ste dobri, vrijedni, a ja nisam. Vaša vrijednost je daleko iznad moje vrijednosti. Vama treba, a meni ne treba. Vi morate imati novo, a meni je dovoljno staro.

Na taj način roditelj želi podići vrijednost svog djeteta.

A što se ustvari događa?

Roditelj kaže: ti si dijete vrijedno, a ja nisam. Kad dijete odraste i počne ga vitlati ego, ono kaže: mama, ja sam vrijedan, a ti nisi. Počnemo se čuditi kako je dijete bezobrazno, kako je neodgojeno i nezahvalno. A što je dijete napravilo? Samo je ponovilo ono što joj je roditelj govorio cijeli život: ja sam vrijedan/vrijedna, a roditelj nije vrijedan/vrijedna. To je sve. I to je ogledalo našeg odnosa prema sebi.

Postoje još neka ogledala, a jedno je da privlačimo ono što smo mrzili kod roditelja. To se događa zato jer je mržnja, kao i bilo koji drugi osjećaj ili emocija, ljepljiva. Ako nešto mrzimo, mi se zalijepimo za to i onda je mržnja u našem filteru kroz koji gledamo na svijet.

Zato i u svijetu uglavnom vidimo mržnju, jer i ne možemo vidjeti drugo kad gledamo kroz filter mržnje. Osim toga, mržnja je ljepljiva, odnosno magnetična i privlači situacije i ljude koji to pokazuju. Kroz filter mržnje se ne može ugledati ljubav.

To možemo vidjeti na čestom primjeru kad je roditelj alkoholičar ili nasilnik ili oboje. Dijete to u djetinjstvu zamrzi i kasnije u svoj život privlači alkoholičare i nasilnike. Čak i ako nije takav, ta osoba u starijoj dobi načini od njega to. Na neki način izvuče alkoholizam i nasilje iz osobe s kojom živi jer ne priznaje nikoga tko nije alkoholičar ili nasilnik.

6. Preuzimanje tuđe loše energije kao žrtva

Kad netko ima lošu energiju: nervoza je, ljut je na sebe prijepodne, a poslijepodne na čitav svijet on se jednostavno želi riješiti te energije. Neugodno mu je s tom energijom i samo čeka priliku i način kako da to napravi.

Postoji način koji je prilično čest kod nas. Treba naći žrtvu i prenijeti joj svu tu lošu energiju. A evo kako se to radi:

Osoba pronađe nekog za koga zna da ima nekih problema. Obično su to osobe s problemom debljine ili slično. I počinje ga zezati za taj problem. Osoba se uzruja i prva osoba na nju jednostavno prenese svoju lošu energiju Ode zadovoljna, a osoba koja ostaje, primi tu energiju i još joj je teže.

Kako se može riješiti taj problem da smo druga osoba na koju prva želi istresti svoju lošu energiju?

Nereakcijom. Naime, reagiranjem na bilo što što osoba postavi kao problem, postajemo imuni na tu lošu energiju. Ako nas netko zeza za ono što mislimo i vjerujemo da nam je problem, bilo što gdje mislimo da nismo dovoljno dobri, tada se u nama javlja, jedan od osjećaja, a to je ljutnja. Ona je ljepljiva kao i druge emocije.

Samo ponovite nekoliko puta rečenicu: “Ljutnja je ljepljiva”- pa ćete sami osjetiti tu ljepljivost. Ta ljutnja je idealna za zalijepiti tu neugodnu energiju koju šalju osobe željne da se riješe te energije; nervoze, brige, zabrinutosti, neraspoloženja i slično. Dakle, ako reagirate i počinjete se ljutiti, jednostavno se zalijepite za tu lošu energiju.

Kad ne reagirate na bilo koji način: glasno vičući ili tiho povlačeći se u sebe, više nema privlačnih sila i nema ljepljivosti za što se ta loša energija može zalijepiti. Ta loša energija kad dođe kod vas ponaša se kao kap vode na masnoj podlozi: samo sklizne. I što je još bolje, vrati se pošiljatelju, a to je već njegov problem.

Kako se to radi? Kad vas netko počne zadirkivati za nešto, okrenite se prema vani i recite kako je krasno nebo danas, ili kako ptičice prelijepo pjevaju, ili kako je ova pjesma na radiju koju upravo čujete nešto što vas čini sretnim. Primijetit ćete da je osoba sve nervoznija jer nema više utjecaja na Vas, ali to više nije Vaš problem.

Vi ste svoj problem riješili upravo nereakcijom na akciju te osobe koja želi otresti svoju lošu energiju. To se posebno odnosi kad osoba počne vikati. Recite mu da mu podrhtava donja usna kad tako viče i još će više pobjesniti, ali se to vas ne tiče.

7. Tko sam ja?

E, ovo je pitanje svih pitanja. Ako ste došli dovde čitajući ovaj tekst, mogli ste i sami doći do tog zaključka. U svakom slučaju, mi nismo samo na fizičkoj razini. Nismo samo tijelo koje se sastoji od stanica i tkiva koje formiraju naše organe, udove, mozak i drugo. Mi smo nešto iznad toga što djeluje i na taj organizam, ali i na ono što nam se događa.

Zato ne možemo odvojiti događaje oko nas od procesa u nama. U svakom slučaju djelujemo na sve ono što nam se događa i na sve ono što nas okružuje. I to upravo onako kako se odnosimo prema sebi. Zato je taj odnos ključan za naš cijeli život i stalno djeluje formirajući sve što nam se događa na ovaj ili onaj način.

Pri tome mislim da postoji više načina na koji djeluje taj podsvjesni odnos prema nama. Konkretno, ako smo žrtva nečega, to je zato jer smo to na neki način privukli u svoj život i učinilo nam se biti žrtva profitabilno. No kasnije posljedice pokazuju da to i nije baš tako.

8. Što činiti?

Emocije koje nosimo još iz djetinjstva su osnova lošem odnosu prema sebi. Toga nismo svjesni ali to djeluje cijelo vrijeme na nas. Ako nam se nešto loše događa, posebno ako se ponavlja, trebamo čistiti te emocije.

Postoji nekoliko načina čišćenja emocija. Jedan način je EFT (engl. emotional freedom technic ili kako bismo mi rekli TEO što je skraćenica za tehniku emocionalnog oslobađanja)
Druga tehnika je SEDONA METODA koju radi Hale Dvoskin.

Treća tehnika za čišćenje emocija je Tehnika opraštanja. Ona je opisana u mojoj knjizi KAKO OPROSTITI? što je upravo priručnik za primjenu te tehnike.

Ja koristim većinom ove tri tehnike iako ih ima još nekoliko. Najčešće koristim sedona metodu jer je prihvatljiva i čisti većinu emocija. Ako je prevelik otpor u egu, koristim EFT.

Kod odnosa, čišćenje emocija iz loših odnosa, koristim tehniku opraštanja koja se pokazala najdublja u tom području. Očisti neki loš odnos do te mjere da se on preobrazi u kvalitetan odnos. Tehnika opraštanja u stvari znači tehnika otpuštanja loših emocija.

Napisao: Ivan Modrušan

Ako je netko zainteresiran za rad s ovim ili sličnim tehnikama, slobodno se javite na [email protected]