Mnogi od nas koji smo u potrazi za unutarnjim mirom često ostanemo razočarani jer nismo u stanju pronaći taj mir unutar sebe, nemajući u vidu da mir izostaje upravo zbog činjenice jer ga pokušavamo proizvesti koristeći neku određenu metodu, što jednostavno nije moguće. Čak i da dobijemo nekakav osjećaj mira koristeći jednu od metoda, biti će to izvještačeni mir, varanje uma, što u nikojem slučaju nije ispravno niti trajno rješenje.
Widget not in any sidebars
Po samoj našoj prirodi mi već jesmo taj mir koji pokušavamo u sebi proizvesti, što nam govori da je svaki pokušaj stvaranja mira unutar sebe samo igra iluzije. Mir i tišina unutarnjega bića se ne mogu proizvesti, u njima se može samo bivati, na način da obustavimo svaku namjeru i akciju za postizanjem bilo čega. Naše namjere i akcije su uvijek popraćene željom i emocijom koje stvaraju buku u nama i odvlače nas od našega prirodnoga stanja mira i tišine.
Ulazak u tišinu vlastitoga bića ne zahtijeva bivanje bez misli, želja, uvjerenja i emocija, sve što je potrebno je da ostanemo ne vezani za ono što pronalazimo unutar sebe. Ono što moramo spoznati jeste činjenica kako mi nismo naša misao,uvjerenje ili emocija; sve to je prolazno i podložno konstantnoj promjeni dok su mir i tišina našega bića vječno nepromjenjivi. Mi jesmo taj mir i tišina, mi jesmo vječni i nepromjenjivi…
Stoga kada ulazimo u meditaciju ili molitvu, potrebno je da spoznamo sva htijenja i sve namjere, sve želje i dostizanja što se nalaze u nama, na način da ih promatramo bez da ih se pokušavamo osloboditi. To je stanje bivanja koje od nas ne zahtjeva nikakav napor, jer uistinu nema ničega čega bi se trebali osloboditi osim te naše vječne potrebe da nešto popravljamo i ispravljamo. Ono što pronalazimo sada u sebi, već je tu i ne može da nestane, na nama je ili da prihvatimo i otpustimo te na taj način oslobodimo se vezanosti, ili da se borimo te se na taj način još više vežemo za sadržaj svoga uma i uvjerenja koja izviru iz naše podsvijesti.
Smisao molitve i meditacije jeste da spoznamo sebe, što znači da su molitva i meditacija učenje o sebi. Učenje podrazumijeva primanje znanja, a da bi se primilo znanje mora se doći do izvora iz kojega to znanje dolazi. Izvor toga znanja je u nama, u našoj Duši, to jest u Bogu koji je vječno prisutan u našoj Svjesnosti. Zbog toga su meditacija i molitva složene u formi koja osobu okreće ka unutra, ne bi li pronašla izvor iz kojega izvire vječno sveukupno znanje, taj izvor je sam Bog koji boravi u svakom živom biću.
No mi činimo upravo suprotno te ulazimo u meditaciju i molitvu na način da smo mi ti koji govorimo i pokušavamo sami sebe da naučimo, što je uistinu smješno i suludo. To je isto kao kad bi učenici koji pohađaju nastavu vrhunskoga učitelja filozofije, neprestano pričali i nametali svoja viđenja, ne slušajući i ne primajući nauk koji im predaje njihov učitelj. Takvi učenici mogu ići svaki dan na nastavu a da ništa ne nauče, isto je tako i sa našom meditacijom i molitvom. Ako ćemo mi (ego) voditi glavnu riječ i misao, naša molitva i meditacija nikada neće donijeti ploda.
Widget not in any sidebars
Promatranje onoga što nosimo u sebi je jedini način spoznavanja sebe, pošto je u nama trenutno prisutna samo buka, kao rezultat naših misli, uvjerenja i emocija, naša prva lekcija je promatranje te buke unutar nas, kako bi kroz to promatranje uočili razliku između promatranoga i onoga koji promatra. Kada spoznamo da promatrač (osoba) nije vezan za promatrano te da ima moć da gospodari nad onim što u sebi promatra, bivamo oslobođeni od vezanosti za svoje misli, uvjerenja i emocije. Jednom kada dođemo do te spoznaje naš život će se u potpunosti transformirati, čitavo naše postojanje će dobiti sasvim novu dimenziju, no to nije kraj; tu avantura života tek počinje….
“Mi ne možemo proizvesti mir unutar sebe, mi već jesmo mir, potrebno je samo da ostanemo u njemu. Da bi to postigli, moramo obustaviti sve akcije i namjere te ostati prisutni samo kao promatrač. Ne traži mir, budi mir”
Namaste
Anđelko Katinić, zivottosamja.blogspot.hr
Pratite Vitae Est na facebook stranici
