Kad bismo pili vodu direktno iz izvora, nikada ne bismo oboljeli od raka ili srčanih bolesti, smatrao je Viktor Schauberger, znanstvenik koji je istraživao skrivene moći vode. Dodavanje natrijevog fluorida u vodovode počelo je 1939., kad je industrija naredila biokemičarima da iskoriste veliku količinu natrijevog fluorida – otpada proizvedenog u linijskoj topionici aluminija. Velika industrija pritiskala je državu i lokalne vlade da fluoridiraju svoje vodovode, a javnosti je ponuđen prodajni slogan da fluorid sprječava kvarenje zuba. Uređaji, filtri i svakojake komercijalne ponude o njima da prave zdravu, čistu, ukusnu vodu su samo reklamne priče radi povećanja prodaje i zarade na nasušnoj vodi. Svi ti uređaji prave “mrtvu” vodu, no ako nemamo pristup čistoj izvorskoj vodi (ne misli se na kupovnu, iz boce!), jedan od načina pročišćavanja, oplemenjivanja i energiziranja vode iz slavine je prijenos kvalitetnih informacija tj. vibracija u nju.
Ljudska naselja su se, kroz evolucijski razvoj čovjeka, razvijala pored vodenih izvora. Prema tome, ljudskom organizmu najbolja je izvorska voda, zato što ima sve fizičko-kemijske faktore najpribližnije ljudskoj unutrašnjoj (endogenoj) vodi, zahvaljujući upravo toj prirodnoj vodi pored koje se čovjek evolucijski razvio. Osnovni fizičko-kemijski parametri endogene vode su pH faktor – treba biti blago bazni, koeficijent površinskog napona treba biti oko 42din/cm u odnosu na običnu vodu gdje je preko 70, redox potencijal treba boto -50-110mV.
Za zdravlje čovjeka najbitnije je koristiti živu, pravilnu, realnu ili pi vodu, jer su takve vode po svojim karakteristikama najbliže ljudskoj endogenoj vodi. Uređaji, filtri i svakojake komercijalne ponude o njima da prave zdravu, čistu, ukusnu vodu su samo reklamne priče radi povećanja prodaje i zarade na nasušnoj vodi.
Svi ti uređaji prave mrtvu vodu, npr. destilirana voda ne sadrži potrebne mikro i makro elemente na koje je organizam navikao da ih u ionskom obliku uzima iz popijene vode. Obratna osmoza i magnetizatori uništavaju totalno molekularnu strukturu vode, koja je i najbitniji parametar za pravilno funkcioniranje organizma, koji je evolucijski upravo i razvio zahvaljujući takvoj vodi.
Voda – dragocjena tekućina koja život znači
Zapanjujuća činjenica, koju smo naučili još u osnovnoj školi, jest da voda čini 70% našeg tijela. Ta voda se mora obnoviti svakih pet do deset dana. Uz kisik, voda je jedan od najvažnijih elementa na zemlji za održavanje života.
Za sve što tijelo čini, potrebna mu je voda. Voda izgrađuje, regulira, prenosi, čisti i pomaže hraniti svaki pojedini dio tijela.
Kvaliteta vode koju pijete može radikalno utjecati na vaše zdravlje. Upravo zato od životne je važnosti piti samo najčišću vodu.
Utjecaj vode na naše zdravlje
Voda je osnovni sastojak svih tjelesnih tekućina, uključujući krv, limfu, slinu, izlučevine iz žlijezda i tekućinu leđne moždine. Voda čini 92% krvi i cerebrospinalne tekućine, 98% crijevnih i želučanih sokova, sokova žlijezde gušterače te sline.
Voda igra važnu ulogu u svim procesima našeg organizma:
- podmazuje organe i tkiva
- regulira temperaturu
- ispire otpadne tvari i toksine
- vlaži kožu
- hrani zglobove, kosti i mišiće
- prenosi nutrijente do vitalnih organa
Dovoljna količina vode u organizmu smanjuje zadržavanje u tijelu otpadnih tvari i toksina, poboljšava funkcije žlijezda i hormona, oslobađa jetru od viška masnoća i smanjuje glad.
Čovjek može bez hrane živjeti mjesec dana, ali bez vode samo otprilike sedam dana.
Kada i kako piti vodu
Žeđ nije pouzdan signal da vaše tijelo treba vodu. Žeđ ukazuje na to da je već došlo do dehidracije organizma. Također, žeđ prestaje već i prije nego što je organizam primio dovoljnu količinu vode. Zbog toga je neophodno obratiti pozornost na dovoljnu konzumaciju vode svakog dana.
Razna pića koja sadrže šećere, alkohol i druge otopljene tvari, samo povećavaju potrebu za vodom umjesto da je smanjuju, jer se prilikom njihove razgradnje troši voda. Jedino je čista voda najbolji način zadovoljavanja potreba organizma. Konzumiranjem dovoljne količine čiste pitke vode smanjuje se dehidracija stanica – upravo takva voda je najbitnija za organizam.
Međutim, voda ima veću površinsku napetost nego što je napetost vode u stanici pa voda sporo prodire u stanicu. To je osnovni razlog zbog kojeg ne smijemo dopustiti žeđ – dehidraciju stanica. Stalnom konzumacijom određene količine vode omogućavamo vodi dovoljno vremena da prodre u stanicu.
Vodu je potrebno piti malim gutljajima, tijekom cijelog dana. Posebno je bitno popiti čašu čiste vode ujutro, odmah nakon ustajanja.
Smatra se da je minimalna dnevna potreba vode odraslog čovjeka sa slabom fizičkom aktivnošću oko 20-25 g po kilogramu tjelesne težine, što znači da čovjek od 75 kg treba minimalno dnevno popiti 1500-1875 g (1,5 – 1,9 litre) vode. Kod veće fizičke aktivnosti te kod većih temperatura zraka potrebna za vodom je znatno veća.
Zagađena voda – uzrok bolesti i prijevremene smrti
Voda je jedan od najjačih agresivnih otapala na svijetu. Poznata kao “univerzalno otapalo”, ona će na putu do naših slavina, u manjoj ili većoj količini otopiti gotovo sve na što naiđe sve dok ne postigne zasićenje.
Nečistoće koje nalazimo u vodi uključuju atmosferske plinove, minerale, organske tvari te ostale tvari i spojeve korištene prilikom transporta ili skladištenja vode.
Najčešći uzroci onečišćenja pitke vode su:
1. Otpadne vode
Mnogi gradovi nemaju riješen problem pročišćavanja otpadnih voda što predstavlja opasan izvor zagađenja, jer se na takav način nepročišćene otpadne vode mogu dospjeti u podzemlje ili vodotokove te zagaditi sama izvorišta ili vodocrpilišta.
2. Poljoprivreda
U područjima intenzivne poljoprivrede, oborinske vode ispiru poljoprivredno zemljište odvodeći u podzemlje velike količine umjetnih gnojiva, herbicida, pesticida.
3. Prometnice
Veliki uzrok zagađenja izvorišta predstavljaju otpadne vode prometnica koje sadrže mineralna ulja, teške metale i sl., koje odlaze u zemlju i dalje u vodotokove.
4. Kisele kiše
Nitrati i teški metali dolaze s kiselim kišama u vodotoke, a poznato je da većina vodotoka gravitira Podunavlju, što dovodi do prekograničnog i regionalnog transporta tih štetnih tvari u Podunavlje. Rijeke u Podunavlju su zbog toga najzagađenije.
5. Kemikalije korištene u procesu obrade vode
Redovito, do onečišćenja pitke vode dolazi zbog korištenja kemikalija u procesu obrade vode za piće. Po zdravlje su najopasnije posljedice korištenja klora, aluminijeva sulfata i natrijevog fluorida.
Otrov u našim pipama?
Jeste li znali da je klor u plinovitom stanju bio korišten kao bojni otrov u I. svjetskom ratu, prije negoli je upotrijebljen za trovanje bakterija u našim vodovodima? Istraživanja su pokazala da se klor u vodi povezuje sa srčanim bolestima, senilnošću i rakom mokraćnog mjehura, jetre, gušterače, debelog crijeva i urinarnog trakta.
Opasni nusprodukti nastali kloriranjem vode nemaju ni okus ni miris. Ovi nusproizvodi u laboratorijskim istraživanjima uzrokovali su karcinom, reproduktivne probleme i smetnje u razvoju.
Fluor je jedan od najmoćnijih otrova koje poznaje čovjek. Natrijev fluorid pak, koristi se u vodovodima do gustoće 1.2 čestice na milijun. Isti taj natrijev fluorid, ali u većoj koncentraciji, upotrebljava se za trovanje žohara i štakora te kao pesticid. Dodavanje natrijevog fluorida u vodovode počelo je 1939., kad je industrija naredila biokemičarima da iskoriste veliku količinu natrijevog fluorida – otpada proizvedenog u linijskoj topionici aluminija.
Velika industrija pritiskala je državu i lokalne vlade da fluoridiraju svoje vodovode, a javnosti je ponuđen prodajni slogan da fluorid sprječava kvarenje zuba.
ABC News studija objavila je, da je u vodi za piće pronađeno više od 700 kemikalija, a 129 od njih navedene su od američke Agencije za zaštitu okoliša – EPA (Environmental Protection Agency) kao zapanjujuće, ozbiljno rizične po zdravlje. Ipak, EPA zahtijeva da se vodovodi testiraju na samo 14 od navedenih kemikalija.
Približno 1000 mrtvih svake godine i najmanje 400 000 slučajeva vodom prenosivih bolesti mogu se pripisati kontaminiranoj vodi. Jedno od šestero djece ispod 6 godina starosti ima povišenu razinu olova u krvi.
Bolesti prenosive vodom se povećavaju. Postrojenja gradske vode koriste dezinficijense kao klor za kontrolu prostiranja mikroba, no dokazi navode da su mnogi mikrobi otporni na klor.
Klorirana voda često je zaražena parazitima otpornim na klor što dovodi do oboljenja mnogo ljudi. Istraživači su došli do zaključka da je trećina svih gastrointestinalnih bolesti uzrokovana vodom za piće. Raznorazne studije napravljene u blizini odlagališta opasnog otpada, otkrile su da četiri od pet lokacija propušta otrove u podzemne vode.
Naše zalihe površinskih voda ugrožene su ne samo od većih odlagališta i kemijskih postrojenja, nego i od malih pogona kao što su kemijske čistionice i servisne stanice.
Većina alternativa nije ništa bolja
Kišnica
U prošlo vrijeme ljudi su skupljali i pili kišnicu. Danas to više nije sigurno.
Kišnica može biti dobra kad napusti oblake, ali ne i nakon padanja kroz kilometre zagađenog zraka punog dima, smoga i industrijskog otpada.
Prokuhana voda
Kuhanje vode je godinama stara metoda dezinfekcije vode – ubija bakterije. Ali, postupkom prokuhavanja dolazi i do povećanja koncentracije nitrata, soli, teških metala i drugih nečistoća u vodi.
Bakterije koje su kuhanjem ubijene ostaju kao mrtva tijela i tako se unose u naše tijelo. Ta mrtva tijela čine plodno tlo za brzo širenje klica koje se već nalaze u vodi.
Prokuhavanjem vode ne otklanjaju se nikakvi anorganski minerali ili kemikalije.
Omekšivači vode
Omekšivači vode obrađuju tvrdu vodu jednostavnom zamjenom tvrdih minerala poput kalcija i magnezija, natrijem. Uklanjanje takvih minerala omogućava sapunima i deterdžentima lakše otapanje. Omekšivači imaju mali učinak na bakterije i ne odstranjuju sintetičke kemikalije niti teške metale poput olova.
Omekšivači su ograničeni u svojoj svrsishodnosti pročišćavanja vode za piće. Obzirom da je dodan natrij, omekšana voda može predstavljati problem ako ste na neslanoj dijeti.
Sustavi suprotne osmoze
Princip sustava suprotne osmoze sastoji se u tjeranju vode pod visokim pritiskom kroz sintetičku polupropusnu membranu kako bi se smanjili anorganski minerali. Ti sustavi široko variraju u efikasnosti odbacivanja nitrata, klorida i drugih kontaminata.
Njihove performanse ovise o pritisku i temperaturi vode, PH faktoru, bakterijama kao i razini otopljenih čvrstih i kemijskih kontaminata neobrađene vode iz slavine.
Sustav suprotne osmoze dizajniran je da ispere kontaminaciju dodatnom količinom vode. Tim procesom, za svaku litru obrađene vode četiri litre odlaze u kanalizaciju.
Nemojte dozvoliti da vas flaširana voda prevari
Voda iz boce može izgledati kao dobro rješenje. Nažalost, nema sveopćeg standarda kvalitete koji se primjenjuje za flaširanu vodu. Stoga nije iznenađujuće da gotovo ne postoji znanstvena potvrda koja govori da je flaširana voda zdravija od većine gradskih voda iz slavine. Činjenica je da javna voda iz slavine je legalno prihvaćen izvor za flaširanu vodu.
Je li vam se ikad dogodilo da ste otvorili flaširanu vodu i osjetili da ima okus i miris plastične boce u kojoj se nalazila? To je stoga što voda u jeftinoj plastici može isprati iz boce toksine poput metilnog klorida i ksenoestrogena. Ove dvije tvari su kancerogeni koji smanjuju plodnost i uzrokuju rak reproduktivnog tkiva.
Svježina je također problem. Nedavno provedena studija američkog Northeastern sveučilišta otkrila je da se bakterije mogu razmnožavati i u flaširanoj vodi i mogu biti uzrok crijevnih problema, proljeva i mučnina. Masovno korištenja flaširane vode također donosi ekološke probleme.
Kako osigurati unos čiste i zdrave vode
Nečistoće koje voda najčešće sadrži mogu nas odvesti u preranu smrt. No, nažalost, samo se nekolicina ljudi trudi osigurati čistu vodu za piće, oslobođenu anorganskih minerala, kemijskih otrova i drugih štetnih onečišćenja.
Većina je ljudi voljna piti vodu iz slavine s bilo kakvim nečistoćama… a vodovodi postaju sve zagađeniji zbog industrije, poljoprivrednog otpada, olovnih cijevi, te zbog natrijevog fluorida, klora i drugih kemijskih primjesa koje se dodaju vodi u tim vodovodima.
Mnogi piju vodu jedino kad im nisu dostupna bezalkoholna pića i drugi napitci. Činjenica je da samo nekolicina ljudi opskrbljuje svoje tijelo s čistom vodom, koja je tako neophodna za život i zdravlje.
Uporaba čiste vode jedan je od najlakših i najvažnijih koraka koje možemo poduzeti kako bi osigurali zdravlje.
Čistu vodu možete dobiti:
- iz prirodnih izvora pitke vode (pažljivo čuvati do 25 stupnjeva u staklu ili čistoj i kvalitetnoj plastici, brzo trošiti)
- iz svježe cijeđenih sokova
- iz ekološki uzgojenog voća i povrća
- pročišćavajući vodu uz pomoć filtera za vodu (čista, ali “mrtva” voda, no možete ju energizirati; plava, solarna, mantre, yantre, afirmacije, razni energetski podmetači)
Voda kao lijek
Kad vodu izložimo pozitivnim mislima i lijepim riječima, nastaju predivni kristali koji odražavaju pozitivnu vibraciju vode. Znanost je već dokazala da svaka čestica pa tako i svaki atom ili elektron u našem tijelu ima svoju vibraciju. Kako emocije utječu na vodu, tako utječu i na naše tjelesno zdravlje, odnosno zdrave vibracije čine nas zdravima. Ljudsko tijelo sastoji se od 60 trilijuna stanica. Zdravi smo dok te stanice skladno obavljaju svoju ulogu. Vibraciju ne posjeduju samo stanice, nego i molekule, atomi i subatomske čestice.
Bolest će početi na subatomskoj razini kad se iz nekog razloga poremeti vibracija tih čestica. Godinu-dvije kasnije poremećaj se već može uočiti u stanicama. Za još godinu ili dvije moći će se detektirati na organima. Nešto što je prije pet ili deset godina možda bio poremećaj u jednom elektronu sada je kronična bolest. Ono što je dobro je to da voda može stići do bilo kojeg dijela tijela i predati mu novu, pozitivnu informaciju. Živa ili vibracijska voda može doprijeti i do subatomskih čestica koje su se prve razboljele.
Što je živa ili vibracijska voda? Voda je akumulator i transformator svih energija koje potiču na zemlji i u svemiru i baza života na našem planetu. Kada padne na zemlju u obliku kiše, da bi prošla potpuni hidrološki ciklus prvo treba potonuti u zemlju, doći do geotermalnih izvora i pokupiti soli.
Tada se vraća gore, potjerana plinovima koje je stvorila tako što je otapala ugljikove spojeve. Kada je zrela, sama izlazi na izvoru. U sebi sadrži minerale i energiju, nosi hranjive tvari iz dubina i predaje ih organizmu. Kad bismo pili vodu iz takvih izvora, nikada ne bismo oboljeli od raka ili srčanih bolesti, smatrao je Viktor Schauberger, znanstvenik koji je istraživao skrivene moći vode.
Kakvu vodu konzumirate?
Postoji jako puno neugodnih istina oko flaširane vode. Više od 40% flaširane vode je filtrirana voda iz slavine. Najveći razlog zašto ljudi kupuju flaširanu vodu je navođenje ljudi da misle da moraju potrošiti novac na nešto što im zapravo ne treba ili što već imaju. Industrije pića, potrošile su milijune na plašenje ljudi usmjereno na konzumiranje vode iz slavine.
U propagandi tih industrija naglašavalo se da ako ljudi žele biti sigurni da piju čistu vodu trebaju kupovati flaširanu. To je stvorilo nesvjesno vjerovanje da nitko tko je ekološki osviješten ne pije vodu iz slavine.
Kakva je voda iz slavine?
Viktor Schauberger tvrdio je da je planet Zemlja živo biće, živi organizam, čijim podzemnim prolazima voda teče kao što krv teče ljudskim tijelom. Voda je živa tvar koja se rađa i razvija, pretvara u više oblike energije, ali može i umrijeti ako se njome nepravilno postupa. Upravo to čini suvremena tehnologija.
Vodene instalacije trebale bi biti prilagođene zahtjevima vode, odnosno ne mijenjati njezin prirodni način gibanja, već poticati da kroz njih voda teče onako kako to čini u prirodi. Po dugačkim cijevima u kojima se voda ne vrtloži, u naše kućanstvo dolazi mrtva voda. U njoj se nalaze i tvari koje je pokupila s površine, a koje su štetne za naš organizam: pesticidi, hormoni…
Ako je k tome još i izvučena prije dozrijevanja, ne sadrži potrebne minerale i hranjive tvari, te će se oplemenit na način da će u našem organizmu pokupiti sve što bi u normalnim uvjetima dobila iz prirode i prenijela nama.
Jedan od načina pročišćavanja, oplemenjivanja i energiziranja vode iz slavine je prijenos kvalitetnih informacija, vibracija preko raznih mantri, yantri, afirmacija, energetskih podložaka za vodu sa spiralama, Teslina ploča, skladištenje vode u plave boce, solarna voda…
Kalcificirana epifiza
Kod normalne osobe, pinealna žlijezda, epifiza ili treće oko je atrofirana i neaktivna. Ljudi su stoljećima bili odsječeni od meditacija moći gdje energija cirkulira te je puno dijelova ljudske duše prestao funkcionirati što je rezultat religijskih dogmi.
Postoje teorije koje kažu da ćemo tu žlijezdu svi ponovno aktivirati kad čovječanstvo dosegne stupanj duhovnosti kakav je nekad postojao.
Kod djece, zdrava i aktivna epifiza ima veličinu prosječnog zrna grožđa, dok je kod odraslih zakržljala i veličine je zrna graška.
Promjena veličine epifize nastupa uslijed njezine kalcifikacije, otvrnuća. Kalcifikacija je proces prilikom kojeg se soli kalcija nagomilavaju u mekim tkivima i stvrdnjavaju ih.
Najčešći i najrašireniji uzroci kalcifikacije epifize su suvremena prehrana: meso, mliječni proizvodi, rafinirano brašno i šećer u tijelu izazivaju povećanu kiselost koja povoljno djeluje na stvrdnjavanje epifize.
Tu je i prekomjerna koncentracija fluora iz vode i pasta za zube kao i raznih toksina u organizmu.
Halidi su kemijske tvari poput fluora, klora i broma. Svi imaju sličan učinak kalcifiranja na epifizu, a ponajviše fluor, stoga ih prije svega treba eliminirati iz prehrane.
Postoje dvije vrste fluora. Kalcij-fluorid, koji je prirodni sastojak u gotovo svim podzemnim izvorima i on je relativno bezopasan. Pa ipak, ako ga svakodnevno konzumirate u prevelikim količinama, možete imati problema s kostima ili zubima. Kalcij se inače koristi za neutralizaciju većinu toksičnih svojstava fluora.
S druge strane, vrsta fluorida koji se dodaje vodi, pićima i hrani je natrij fluorid, otpadak iz procesa nuklearne i aluminijske proizvodnje, naročito proizvodnje fosfata to jest industrije umjetnih gnojiva. Dakle, on je u mnogima vodama iz vodovoda i u mnogim pastama za zube.
Dakle, napravite sami svoju pastu za zube ili kupujte one bez natrij flourida te pijte izvorsku vodu!
Agencija za Zaštitu Okoliša SAD je klasificirala natrij-fluorid kao otrov; on se koristi kao otrov za štakore, i kao pesticid. Tragovi ovog spoja nalaze se i u hrani. Neka gazirana pića, pakirani sokovi od naranče i čak flaširana voda za piće sadrži aditive od fluora. Pažljivo pročitajte deklaracije proizvoda koje kupujete.
Poznato je da su nacisti logorašima u vodu i jelo dodavali ogromne količine fluora kako bi izazvali poremećaje rada epifize i njenu kalcifikaciju sve s naumom da se logorašima može jednostavno manipulirati i upravljati i da ne dolazi do pobuna u logorima.
U biti je fluor jako teško izbaciti iz tijela kada u njega uđe. On se obično akumulira u kostima i zubima. Nedavno je otkriveno kako se još više akumulira u epifizi.
U kasnim devedesetim godinama XX. stoljeća, u Engleskoj je znanstvenica Jennifer Luke napravila prvu studiju koja je ispitivala utjecaj fluora na epifizu. Ona je otkrila kako je upravo pinealna žlijezda meta fluora kada jednom uđe u naše tijelo. Epifiza jednostavno apsorbira puno više fluora nego li bilo koji drugi fizički dio našeg tijela, čak puno više nego li ga apsorbiraju naše kosti.
Dobra vijest je da često izlaganje sunčevim zrakama, od nekih 20 minuta dnevno u komadu, će pomoći stimulirati fluorom kalcificiranu epifizu. Samo je važno da maknete pokrivalo za glavu, inače Sunce neće moći odraditi svoju ulogu stimuliranja pravilnog rada epifize. Od iznimne je važnosti da taj podatak svi shvate jer epifiza kontrolira rad mnogih enzima i rad drugih žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem, kao i stvaranje melatonina.
Kada se epifiza kalcificira, sposobnost lučenja melatonina i serotonina u krv je značajno oslabljena, što posljedično dovodi do starenja i slabljenja imunološkog sustava.
Neobjašnjiva ozdravljenja
Već se postavlja pitanje kako objasniti čudesna svojstva vode na mjestima poput Lourdesa, čiji su izvori iscijelili tisuće neizlječivih bolesnika, a 65 je tih iscjeljenja kao čudo priznao i sam Vatikan. Ovakva ozdravljenja izazvana običnom vodom ne nalazimo samo u svetištima. Izvori vode u Tlacoteu u Meksiku mjesto su hodočašća preko deset tisuća ljudi dnevno, koji tamo znaju čekati i 48 sati, kako bi s čudesnog izvora uzeli desetak litara vode o kojoj kruže gotovo nevjerojatne priče.
Iz povijesti su poznate legende o izvorima mladosti, poput onog plemena Irokeza na Floridi, norveškog Junkertala (doline mladosti), ali i naroda Hunza u pakistanskim planinama. Svojedobno je svjetsku senzaciju izazvala bosanska kladanjska voda, koja se u malim bocama prodavala čak i u Hong Kongu.
Legenda je govorila kako se kod Kladnja zaustavio neki turski plemić, iscrpljen i bolestan. Kada su svi očekivali da će starac umrijeti, on se, pijući kladanjsku vodu, sasvim oporavio. Kako se čini iz brojnih anegdotskih dokaza, ovakve čudesne vode, čiji kemijski sastojci ne pokazuju ništa neobično, mogu izliječiti razne oblike raka, leukemije, teških degenerativnih oboljenja, reumatski artritis, plućne i mnoge druge bolesti, a mogu katkada regulirati metabolizam i smanjiti pretjeranu tjelesnu težinu čak za nekoliko desetaka kilograma.
Zanimljivo je da je nekoliko izvora životne vode, uz onaj ranije spomenuti iz Tlacotea, otkriveno tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća. Za vrijeme kopanja temelja jedne kuće u indijskom selu Narayana (prema nekima, Nadana), koje se nalazi 150 km sjeverno od Delhija, nađen je izvor vode neobičnih svojstava, koja su otkrivena slučajno.
Kada je neki radnik ozbiljno ozlijedio oko, svega nekoliko kapi vode iz izvora gotovo je trenutno iscijedilo tešku povredu. Od tada u selo naviru tisuće ljudi, vjerujući da ova voda ima moć boga Šive. Navodno su zabilježena mnoga neobjašnjiva izlječenja, usprkos tome što kemijska analiza vode nije pokazala ništa neobično.
U Nordenauu, koji se nalazi u njemačkoj pokrajini Schmalenburg, u napuštenom je rudniku škriljaca otkriven izvor vode za koju čak i mnogi njemački liječnici tvrde da ima fantastična svojstva. Novinar Guido Brandenburg također je uvjeren u to, ne samo zato što je sreo osobe kojima se unutar rudnika normalizirao krvni tlak, te neke kojima su izliječene teške bolesti očiju.
Nakon pijenja dva decilitra ove vode, osjetio je elektricitet koji mu je prostrujio po čitavom tijelu, do vršaka prstiju na rukama. Vlasnik rudnika, Theo Tommes, namjernicima spominje mnoga izlječenja od malignih bolesti, a vodu iz Nordenaua su davali i žrtvama černobilske katastrofe.
U Kini je nedavno senzaciju izazvao bračni par u ranim osamdesetima. Starci su igrom slučaja u svome dvorištu iskopali bunar u kojem se skuplja voda od koje im je ponovo narasla bujna kosa! Kineski znanstvenici pokušavaju proniknuti u tajnu ove vode iz unutrašnjosti Kine, ali se izvan njihove zemlje za sada o tim istraživanjima zna vrlo malo.
Južnoaustralsko mjestašce Yankallila postalo je poznato diljem svijeta kada se u lokalnoj anglikanskoj crkvi počela ukazivati Gospa. Stanoviti je Benjamin Creme upozorio da je fenomen povezan s podzemnim tokom vode na dubini od dva metra, koji teče točno ispod crkve. Voda je izuzetno ljekovita, upozorio je. I doista, iskopavanja su pokazala da je bio u pravu i od tada se redaju svjedočanstva o ozdravljenjima koje hodočasnici pripisuju ovoj vodi.
Tajanstvena životna energija
Wilhelm Reich je govorio o energiji koja život znači, a nazvao ju je orgonskom energijom. Opisao je njena svojstva i iako njegova tumačenja znanost nije htjela prihvatiti, zaredali su opisi neobjašnjivih ozdravljenja osoba koje su svakodnevno sjedile u specijalnim orgonskim kutijama čije su stranice, naizmjenično, sadržavale slojeve vodiča i izolatora.
Po svjedočenjima nekih, u zraku se unutar tih kutija mogla vidjeti plavičasta magla. Voda je bila jedan od glavnih medija koji je upijao orgonsku energiju iz prirode, a postojali su osobiti uvjeti pod kojima ju je mogla zadržati. Reich je umro u zatvoru, 1957. godine, no broj se istraživača koji su vjerovali da orgonska energija predstavlja tajnu života nije smanjivao.
Ma koliko oficijelna znanost odmahivala glavom, kada su u pitanju ove životne energije, zapanjuje činjenica da u čak 85 raznih tradicija, zemalja i vremena bilježimo razne nazive za tip energije koja se na ovaj ili onaj način smatra osnovom života. Mesmer ju je zvao animalnim magnetizmom, Reichenbach od-om, Francis Nixon arealoha, dr Oscar Brunler biokozmičkom energijom, Rudolf Steiner biodinamičkim eterom, ruski istraživači bioplazmom, a češki biotroničkom energijom.
T. Galen Hieronymus je zove eloptičkom energijom, A.I. Veinik kronalnim poljem, Aristotel eterom, Dreisch entelehijom, dok na nju vjerojatno misli i Henri Bergson, kada govori o elan vital. Sir Oliver Lodge koristi izraz Gpolje, u Indiji neki misle da se čudesna životna energija krije iza naziva akaša, u Egiptu ka, Kini či, Japanu ki, Vijetnamu tinh, a na Sumatri tondi.
Imena koja se javljaju tijekom stoljeća, a pod koja možemo svrstati ovu tajanstvenu energiju su i etericitet, fluroplastična energija, bioenergija, kozmoelekrična energija, vitalni fluid alkemičara, energija prostora, vril, Z-emanacija, logoitalna plazma, prana, numen, pneuma, univerzalna životna sila, vivis naturalis, mana, živčani eter, mumia Paracelsusa, mitogenetička emanacija, te mnoga druga.
Vrlo je zanimljiva činjenica da su termini za vjerojatno istu fundamentalnu silu u prirodi poznati i kod sjevernoameričkih Indijanaca i to davno prije no što su oni imali ikakva dodira sa Europljanima. Apači je nazivaju dige, Navajo digin, Algonquini manitou, Vrane makspe, Irokezi orenda, Sioux wakan, a Omaha wakonda. Izraze kojima bismo mogli tumačiti ideju o postojanju životne sile u smislu u kojem govorimo ovdje nalazimo u Africi (mungo, kia) i Indoneziji (kerei).
Rosa skupljena na ljekovitim biljkama, posebice u noći punog Mjeseca, ima iste karakteristike kao i sama biljka, vjerovanje je starih alkemičara, ali i princip na kojemu je velški liječnik Richard Bach razradio svoje danas svjetski poznate kapi. Riječ je, kako to kaže, o prirodnim vibracijama koje su neka vrsta potpisa svakog biljnog organizma.
U prilog sposobnosti vode da upija životnu silu, najčešće se navodi pokus s punoglavcima koje su stavili u vodu načinjenu direktnim spajanjem vodika i kisika. Stavljeni u tu vodu, punoglavci su ubrzo uginuli. Nije pomoglo ni uvođenje kisika u tu vodu, ali je pomoglo izlaganje te vode Suncu u razdoblju od 30 dana. Nakon toga, punoglavci su se u vodi razvili do žaba. A, poznata je i solarizirana voda, obična izvorska voda izložena Suncu nekoliko sati, za koju tvrde da može pomoći kod mnogih bolesti, čak i osobama koje su pretrpjele srčani infarkt.
Zanimljivo je kako Miroslav Marković u svojoj knjizi Čuda i misteriji vode i vjere dokazuje da je voda sasvim jedinstven spoj, gotovo izuzetak u cijeloj Prirodi: “…Vodikovi spojevi nazivaju se hidridima. Svi hidridi elemenata iste grupe periodičnog sistema elemenata imaju karakteristike koje podliježu vrlo preciznim zakonitostima. Ovo se može reći i za hidride elemenata šeste grupe, kamo spada kisik. A hidrid kisika je – voda.
Ostali elementi šeste grupe također grade elemente čije su molekule po sastavu identične s molekulom vode: hidrid sumpora – H2S, hidrid selena – H2Se, hidrid telure – H2Te, hidrid polonija – H2Po itd. Kod svih hidrida uočava se stroga zakonitost promjene osobina na temelju koje bi se, recimo, mogla predvidjeti točka tališta nekog od njih prije no što se izmjeri, samo na temelju poznavanja točke tališta ostalih.
U taj red jedino se ne uklapa voda. Kada bi se voda držala to reda, koji važi za sve ostale hidride, morala bi se smrzavati čitavih 100 stupnjeva ispod nule, a da kipi već na 80 stupnjeva ispod nule! Na sobnoj temperaturi svaka bi kap bila vruća para. Ovo znači da na našem planetu život ne bi uopće bio moguć kada bi se voda ponašala onako kako treba…”.
Moć spirale
Ono što treba napomenuti jest da opisi svojstava te sile u raznim kulturama nisu identični, da ima shvaćanja u rasponu od onoga da se radi o inteligentnoj sili koja izvire iz kolektivne ili osobne svijesti pa do tvrdnji da je u pitanju čisto fizikalna energija čije je posljedice moguće izmjeriti znanstvenim instrumentarijem.
Dok su prvu verziju više zastupali istočnjaci, važan preokret u smjeru konkretna korištenja sile ugrađene u prirodne zakone u ovome je stoljeću načinio austrijski šumar Viktor Schauberger, koji je godinama promatrao ponašanje vode u gorskim potocima i situacijama gdje je voda slijedila svoj prirodni tijek. Zaključio je da će voda uvijek nastojati pronaći put kojim će postići optimalni učinak, kao da sadrži neku vrstu primitivne inteligencije.
Promatrao je i kretanje zmija u vodi i zaključio da je ono najčešće vijuganje, a nerijetko su i rogovi nekih životinja nalik spiralama. Spirale su ugrađene u principe izgradnje školjaka, spiralno se kreću tzv. morske pijavice, kao i vjetrovi najrazornije snage. Kada voda napušta neki prostor, uvijek će to nastojati učiniti najkraćim putem, tako da će se vrtložiti, što je također oblik spirale u kretanju. Konačno, oblik spirale nalazimo na svakom koraku i on je u osnovi svih životnih procesa, što najbolje ilustrira činjenica da i DNK ima spiralni oblik.
Išao je i korak dalje i ustvrdio da voda koju se nastoji tjerati kroz prostore koji ne odgovaraju njenoj prirodi zapravo gubi svoju pravu prirodnu, životnu energiju i, kako su to neki kasnije nastojali dokazati, time i svoju vitalno važnu biološku funkciju. Ovakve će špekulacije kasnije dovesti do pojmova mrtve i žive vode, a neki će istraživači kao važan faktor kod toga uvesti i pH vrijednosti, dakle kiselost vode.
Nedavno se pojavila tvrdnja da se i krv u našim žilama ne kreće pravocrtno, već ima spiralnu putanju, što bi trebalo pokazati da se sve tekućine u prirodi, kada to mogu, spontano ponašaju prema principima o kojima je govorio Schauberger. Javiti će se i disciplina zvana radionika koja će tvrditi da može u vodu usaditi memoriju kakvu želi, što bi značilo da voda može biti nosilac vibracija nekog antibiotika i posljedično djelovati kao sam antibiotik.
Rusi su za to koristili rotacijske magnete (torziona polja) i filtere od određenih supstanci, vjerujući da će na taj način obrađena voda zapamtiti kako djeluje originalna supstanca. Međutim, usprkos velikom entuzijazmu, do danas nitko nije čvrsto dokazao da ova tehnologija doista djeluje kada je u pitanju liječenje ljudi i životinja. Zanimljivo je da je jedna grupa istraživača iz Kazakhstana koristila filter ispunjen čistim alkoholom, a osam od deset osoba koje su nakon djelovanja torzionog polja na čistu vodu tu vodu popila, pokazivala jasne znakove pijanstva!
Kao podvarijanta radionika javlja se božanska voda, obična voda nad kojom se recitiraju svete mantre ili se satima moli kako bi poprimile nadnaravna svojstva i tako pomogle bolesnicima. Blagoslivljanje vode od strane svećenika katkada se tumači kao magnetski pas koji njegova ruka načini iznad vode i time je učini ljekovitom. Čak su neka mjerenja pokazala da u takvoj vodi doista dolazi do nekih promjena. Primjerice, takva voda katkada ni nakon više mjeseci stajanja ne gubi prvobitnu svježinu.
Tehnikom zamrzavanja vode u jednoj tisućinki sekunde Japanac Masaru Emoto je zapanjio svijet. Ne zbog same metode, već tvrdnje da su nastali kristali dokaz kako voda razumije što joj se govori! Tako je prljava voda s japanskih brana davala ružne nesimetrične kristale, kao i voda kojoj su se govorile ružne riječi poput ubiti ću te, budalo i slično, bez obzira na kojem su jeziku riječi izgovarane.
Nezgrapni su kristali nastali i nakon sviranja heavy metal glazba, dok je voda pokazivala više sklonosti prema glazbi Bacha, Mozarta i Chopina i glazbi iz filma Sedam godina u Tibetu. Nije joj se dopalo ime Hitlera, ali je prvobitno zagađena voda s brane nakon noći provedene u posudi s natpisom hvala drugog jutra dala izuzetno lijepe i pravilne kristale!
Posebno šokira činjenica da je voda nakon naglog zamrzavanja poslije molitve sedam božica sreće kristalizirala u obliku rijetkih sedmerostranih kristala! Vodu se često podvrgava ekstremnim fizikalnim uvjetima, kako bi se dobila tzv. mikronizirana voda, koja navodno prodire u najudaljenije kutke organizma i pravi je eliksir. Neki eksperimenti se čine obećavajućima, ali ne toliko da bi takva voda postala lijek poput one lourdske ili iz Tlacotea. A, ono što se zapravo pokušava, svjesno ili nesvjesno, jest dobiti vodu koja će svojim fizikalnim karakteristikama biti što više nalik na one iz rijetkih čudesnih izvora diljem svijeta.
Tajna tibetanskih lama
Prema shvaćanju nekih, proces starenja vezan je uz količinu teške vode, D2O, koju unosimo u organizam. Obzirom da na svakih 6000 molekula dolazi jedna molekula teške vode, postupno se ona u našem organizmu nagomilava, mijenjajući njegovu fleksibilnost, a to bi trebao, po ovoj teoriji, biti glavni faktor starenja ljudi. Razvijen je jednostavan sustav uklanjanja teške vode iz pitke, temeljen na primitivnoj tehnologiji tibetanskih lama, koji su na neki način znali kako na ovaj način produljiti svoj životni vijek, katkada i više desetljeća.
Ispitivanja su pokazala da planinski led ionako sadrži 20 puta manje teške vode nego rijeke i jezera. Inicijalni pokusi na laboratorijskim životinjama pokazuju da se njihov životni vijek doista može produljiti, izbjegne li se unošenje teške vode u tijelo. Po svemu sudeći, Tibetanci su bili svjesni i vrijednosti mliječno bijele vode iz gorskih potoka, poznate kod Hunza pod imenom glacijalnog mlijeka. Kasnije će istraživanja pokazati da takva voda sadrži tzv. koloidalne minerale.
Na Zapadu su koloidalni minerali došli u modu otkrićem žućkaste vode nađene na dnu starog, napuštenog rudnika zlata, nedaleko North Logana u saveznoj državi Utah. Tajnu su ljekovite otopine članovi indijanskog plemena Piute odali jednom traperu koji se 1925. godine odlučio skrasiti u ovoj zabiti, iskapajući pomalo preostalo zlato.
Voda je sadržavala čak 84 minerala u koloidalnom stanju, koje se smatra presudnim za funkcioniranje organizma. Navodno uslijed industrijalizacije, svi ti minerali više ne dospijevaju u našu hranu prirodnim putem, kao u vremenima kada su ih u zemljište vraćali poplave i veliki šumski požari. Kronični nedostatak ovih minerala izaziva ubrzano starenje krvožilja u životinja i čovjeka, što je dokazivao jedan veterinar, nakon što je načinio autopsiju tri tisuće divljih i domaćih životinja za koje se smatralo da se hrane normalno i prirodno.
Tvrdi se da ljudi jedu daleko više no što je to normalno zato da bi količinom uzete hrane nadoknadili ove rijetke koloidalne minerale koji im kronično u organizmu nedostaju.
Zgodan je pokušaj da se dokaže da je kvaliteta raslinja koje su jele životinje u prethistorijsko vrijeme bila znatno bolja, odnosno sadržavala je potrebne količine koloidalnih minerala. Brahiosaurus, dinosaur težine 30 tona, nije imao gubicu veću od magareće. Ako današnji slon težak tri tone treba dnevno jesti 4 do 6 sati, onda je brahiosaurus, sa svojih 30 tona trebao neprekidno jesti 40 sati dnevno, što je, dakako, nemoguće!
Budući da nije izumro od gladi, nudi se teorija da je hrana tog biljoždera bila kvalitetnija. Odnosno, bogatija esencijalno važnim mineralima o kojima je riječ. Ovi, esencijalni minerali, koji su kroz godine isprani iz humusa kažu da su toliko rijetki da bi, da bi se dobilo svega nekoliko miligrama istih, morali pojesti čak 200 kg svježe hrane dnevno.
Izlaz se nudi iskapanjima slojeva iz geološkog razdoblja Jure, jer tada nije bilo problema s nekima od rijetkih elemenata koji kronično nedostaju čovječjem tijelu danas. Njihovo prevođenje u koloidalno stanje navodno bi dalo još jedno sredstvo u prevenciji od raznih bolesti.
M-voda
Najuzbudljivije je istraživanje svakako ono koje tvrdi da u vodi, posebice morskoj, postoje elementi koji su za analitičke metode koje koristi moderna kemija – gotovo nevidljivi. Radi se o tzv. orbitalno rearanžiranim monoatomarnim elementima, česticama kobalta, nikla, bakra, rutenija, rodija, paladija, srebra, osmija, iridija, platine i zlata u izuzetno niskim koncentracijama, ali posve novih fizikalnih svojstava.
U Americi se istraživanjem ovih čestica bavi više odvojenih grupa, a jedan institut u Finskoj pokušava pronaći teoretski model kojim bi se postojanje ovih elemenata objasnilo. Kako su elementi u spomenutu stanju kemijski inertni i ne reagiraju s okolinom, razvile su se teorije o tome da su kao takvi i supervodljivi u biološkim sustavima.
Obzirom da prema nekim modelima, mikrotubuli, najsićušniji dijelovi živaca sadrže svega tri sloja vode, postavljena je teza da bi ti elementi, kada bi prodrli u te tanašne strukture, mogli iste učiniti supervodljivima. U igru se uvode složeni koncepti poput Einstein – Boseovih kondenzata i vodi se beskonačna polemika o tome koje bi fantastične posljedice nastupile kada bi isti nastali u najtanjim nitima naših živaca, pri sobnoj temperaturi.
Alternativci su već uskočili s pričom da bi to moglo značiti da prostiranje svijesti ne bi nužno bilo ograničeno našim živčanim sustavom. Prema njima, još je važnije da ove čestice koje bi trebale predstavljati bitan dio onog što se nekada obuhvaćalo samo riječju životna energija imaju svojstva koja im omogućavaju da prodru u najfinije tjelesne strukture i korigiraju njihovo funkcioniranje ako je ono poremećeno.
Ide se i dalje, s tvrdnjom da se isti elementi mogu poslagati duž energetskih kanalića koje Indijci zovu nadijima, a kod Kineza je riječ o akupunkturnim kanalima kojima struji vitalna energija či. Kada bi samo mala količina takvih elemenata doista proizvela ovakav učinak, ne bi bilo prepreke normalnom funkcioniranju cijelog sustava akupunkturnih kanala, kao ni odlaženju vitalne energije na mjesta gdje je u tijelu najpotrebnija.
Utopija koja se zove savršeno zdravlje bila bi, kako kažu, na dohvat ruke. I to uz pomoć vode podvrgnute jednostavnom postupku koncentriranja monoatomarnih elemenata. Mnogi misle da su ti elementi zapravo tumačenje za fantastična iscjeljujuća svojstva vode iz izvora mladosti, na kojima se priroda pobrinula da se oni na tom mjestu nadu upravo u potrebnoj količini.
Zgodna je priča ruskog entomologa Grebenikova koji je vjerovao da u krilcima nekih kukaca postoji atipična supstanca koja se odbija od magnetskih polja, a tvrdio je da je jednu takovu vrstu otkrio u špiljama Sibira. Legenda govori da je uz pomoć neobične tvari konstruirao platformu koja je mogla lebdjeti.
Postoje i fotografije kojima je Grebenikov to pokušao dokazati, a opisivao je kontakte s drugim stvarnostima, čak entitetima iz budućnosti. Bliže realnosti je njegova tvrdnja da je i jedan relativno čest nametnik u stanju proizvesti antigravitacijski efekt. Bathyplectes anurus je dosta uobičajen kukac čija larva može odskakati od podloge, a da za to ne postoji sasvim jasno tumačenje.
Poklonici neobičnih sastojaka vode tumače da je riječ o malim količinama supstanci koje, kao što smo već rekli, nalazimo i u vodi, u jako razrijeđenu obliku. Zgušnjavanjem tih sastojaka, kako tvrde, možemo proizvesti Kamen filozofa, eliksir mladosti.
U najnovije vrijeme ugledni znanstveni časopis Nature bilježi vrlo uzbudljiva otkrića austrijskog fizičara dr Rudolfa Grimma. Po svemu sudeći, ovaj je istraživač proizveo agregat molekula od atoma litija koji bi mogao pokazati supervodljivost na sobnoj temperaturi, a to je ne samo nešto što neodoljivo podsjeća na ono za čime tragaju poklonici supervode, već i ono što nazivaju Sv. Graalom moderne fizike – fermionskim kondenzatom.
Mitu o supervodi pogodovale su i fotografije koje je snimio jedan istraživač iz Michigena, koji je odmah nakon zalijevanja jedne vrste kaktusa M-vodom snimio čudnovat efekt na mesnatom listu iz kojeg se čini da zrači svjetlo.
U korist tvrdnji o biološkoj moći ovih još nedovoljno dokazanih sastojaka vode često se navode ilustracije oraha izraslih nakon što je drvo zalijevano M-vodom, a koji u usporedbi sa standardnima doista pokazuju divovske dimenzije. Na granici fantastike su snimke zubi koji su se, navodno, obnovili nakon pucanja! Dakako, isključivo primjenom ove čudesne vode.
Ima bezbroj paranormalnih tumačenja prema kojima bi slaganje u kanaliće na nematerijalnim tijelima oko fizičkog ovih supervodljivih čestica, omogućilo podizanje sile kundalini do najviše energetske čakre – bez otpora. Bilo bi to trenutno prosvjetljenje! Dakako, u nešto je takvo teško vjerovati, uz sva proročanstva o bijelom zlatu budućnosti koje će omogućiti da san alkemičara postane stvarnost.
I savršeno je zdravlje još daleko, kao i definitivan dokaz ove teorije. Ipak, sve je više onih koji se slažu da ovako obogaćena voda može poslužiti u održanju zdravlja, unoseći dodatnu biološku energiju u tijelo koje neizbježno stari. Da tu nečega ima pokazuju sve brojnija svjedočanstva ljudi koji su pili vodu podvrgnutu jednostavnim i bezopasnim fizikalnim postupcima čiji kemijski sastav nije pokazao ništa što bi moglo naštetiti ljudskom, životinjskom ili biljnom organizmu.
Japanski znanstvenik, Masaru Emoto, nedavno je sproveo opsežno istraživanje na temu kako se voda ponaša kad se izloži različitim vanjskim utjecajima, kao npr. riječima, glazbi, mislima pa i molitvi.
Masaru Emoto je uzeo nekoliko tisuća uzoraka vode iz izvora, rijeka i jezera, zatim ih zamrzavao i promatrao ledene kristale pod mikroskopom. Primijetio je da potpuno čista, prirodna voda koja potječe iz planinskih potoka ili izvora, formira perfektne heksagonalne kristalne oblike neobične ljepote, dok su kristali koji potiču iz zagađenih ili stajaćih voda – nepravilni i deformirani.
Poslije uzimanja ovog prvog uzorka, svećenik iz lokalnog hrama, Kato Hoki, održao je jednosatnu molitvu pored istog jezera. Poslije molitve uzet je drugi uzorak vode, zamrznut – pa fotografiran gdje vidimo da je voda sada formirala perfektnu šestokutnu kristalnu strukturu.
Kada je Masaru Emoto kasnije takvu vodu izlagao klasičnoj glazbi, voda je počela formirati pravilne kristale po kojima se čak moglo znati “sviđa” li joj se određena kompozicija, ili ne. Tako recimo nakon “slušanja” Bacha, kristali koje je ta voda formirala bili su skoro perfektne strukture.
Još jedna od nevjerojatnih reakcija primijećena je nakon što se u čašu vode doda samo jedna kap aromatičnog ulja bilo koje biljke. Ledeni kristali promatrani kasnije pod mikroskopom imaju oblik cvijeta te iste biljke.
Tako, ako vodi dodamo samo malo ekstrakta neke prirodne ljekovite tvari ili biljke, ona zadržava i oponaša njihovo ljekovito svojstvo, čak ako se i nebrojeno puta razrijedi, njena kristalna svojstva ostaju nepromijenjena!
Život vode
Voda je akumulator i transformator svih energija na zemlji i u svemiru i baza života na našem planetu. Kada padne na zemlju u obliku kiše, ponaša se kao dijete koje je upravo došlo na svijet. Potpuno je čista i ne sadrži nikakve strane minerale i elemente. Na svom putu kroz zemlju ona apsorbira sve na što naiđe, dok se na kraju ne pojavi kao “zrela osoba” na nekom svom vrelu i onda nastavi svoj životni tok u obliku potoka, rijeka i jezera, ulazeći usput u interakciju sa svim životnim procesima na zemlji.
Kao mlada, tek došla na svijet, ona je nepogodna za piće, jer i na svom putu kroz probavni trakt čovjeka ona skuplja minerale iz njegovog organizma koji su joj potrebni za “rast” tako da npr. destilirana voda, nakon duže upotrebe, može uzrokovati ozbiljne probavne smetnje.
(Prema nalazima Kenneth S. Davisa i John A. Daya, prirodna izvorska voda se sastoji od 18 različitih molekularnih tvari i 15 raznovrsnih iona, što ukupno čini 33 komponente. Destilirana voda i “kišnica”, za razliku od izvorske vode, ne sadrže te elemente. To bi značilo da je prirodna voda nešto mnogo više nego “H2O” – tj. tvari 2 atoma vodika s jednim atomom kisika.)
Tako, kao i dijete, ona u početku samo uzima, a ništa ne daje, međutim, kad odraste, ona nam vraća sve ono što je do tada uzela, ili možda bolje rečeno – posudila.
Voda pamti
Francuski profesor, Jacques Benveniste, s Francuskog Nacionalnog Instituta za zdravlje i medicinske znanosti, u Parizu, je još 1983. godine izveo jedan eksperiment čiji su rezultati uzdrmali ortodoksni znanstveni svijet, jer su pobili temelje na kojima počiva “moderna” fizika – i znanstvena misao općenito. On je jednu vrstu vrstu bijelih krvnih stanica koje se zovu – bazofili izlagao djelovanju antiimunoglobulina E (aIgE), koji inače ima biološku osobinu da neutralizira bazofile. Htio je vidjeti u kojoj najmanjoj koncentraciji će aIgE ostvariti efekt na bazofilne stanice.
U tom eksperimentu on je dodavao jednu kap, homeopatskim rječnikom rečeno – “majčinske otopine” (u ovom slučaju – aIgE) u 99 kapi destilirane vode, a onda je tu smjesu mućkao 30 sekundi. Nakon toga je uzeo jednu kap od te nove smjese pa ju dodao u drugih 99 kapi destilirane vode. Ponovio je takav proces 120 puta i nakon svakog razrjeđenja još uvijek je dolazilo do reakcije aIgE s bazofilima.
Ako pokušamo upotrijebiti “malo” brojeva, to znači da je na kraju inicijalna otopina aIge bila razrijeđena u odnosu 1:1+23 nule (broj koji je teško riječima izraziti) i još uvijek je ta nova otopina ostvarivala efekt na bazofilne stanice. Kada su izvršili statistička izračunavanja, pokazalo se da je već poslije 23-ćeg razrjeđenja, 100 trilijuna bilijuna molekula destilirane vode bilo dodano na svaku molekulu anti-imunoglobulina E, što znači da ni jedna molekula aIgE nije već odavno mogla biti prisutna u novoj otopini, a do reakcije je još uvijek dolazilo.
Na kraju je zaključeno da je reakcija koja se još uvijek odvijala mogla samo biti rezultat fizičke memorije vode. Da stvar bude interesantnija, pokazalo se da je otopina koja je 37 puta razrijeđena, bila više nego duplo efikasnija od one razrijeđene samo 3 puta!? (To je još prije 200 godina otkrio “otac” homeopatske medicine, Samuel Hahnemann).
Naravno, iako “znanstveno” uspostavljeni “matriks” sve više liči – na kulu od karata, on se još uvijek ne smije rušiti, te su rezultati i ovog eksperimenta vrlo brzo zataškani.
U svakom slučaju baza na kojoj počiva homeopatska medicina je ovim eksperimentom bila i znanstveno dokazana, jedini je problem ostao to što sada znamo da voda zapamti i desetine tisuća raznoraznih kemikalija koje ispuštamo u atmosferu, rijeke i mora i da bez obzira na to koliko je kasnije “glancamo”, filtriramo, “tretiramo” klorom, fluorom itd. ona nam uredno vraća sve što smo u nju “uložili” (ili odložili).
Voda je ogledalo ljudske svijesti
Čovjek je nekada davno prvi put sebe ugledao – u vodi nekog potoka, rijeke ili jezera i voda mu je vrlo dugo služila kao jedino ogledalo. I danas nam voda većine rijeka i jezera može poslužiti kao ogledalo, jedino što mi više ne želimo pogledati se u njemu. Već znamo da su slabe šanse da ćemo vidjeti nešto, a možda se i podsvjesno bojimo da bi ono malo što bi se možda i moglo nazrijeti – odrazilo našu pravu sliku.
Otkriće Masaru Emota pruža nam nadu, da bi možda mogli makar zamoliti vodu – da nam oprosti za naše nepravedno ponašanje prema njoj.
Messages From Water, Masaru Emoto
Living Energies, Callum Coats
The Memory of Water – Michel Sciff
Nexus Magazin
