Nebrojeno je mnogo zapovijedi materijalnoga svijeta i zakona ljudske prirode. Slijedi nekoliko osnovnih, koje se odnose na percepciju materijalne vezanosti: uvjetovanost, patnja, prolaznost, dualizam, tijelo-um, željenje i bezbožnost. Svi oni imaju isti korijen – lažni ego, ahamkaru, našu osobnost, ono što mislimo da jesmo.
Ahamkara (sansk. ego, jastvo, osobnost, „ja činitelj“) je suptilni omotač duše, uz um i inteligenciju. Vjeruje se da sva tri postoje uz dušu nakon smrti tijela te da se prema njima formira sljedeće utjelovljenje. Suptilno tijelo (ahamkara, um i inteligencija) nositelji su naše karme. Slijedi pojašnjenje sedam zapovijedi materijalnog svijeta, prema kojima funkcionira ahamkara, lažni ego.
Uvjetovanost
Uvjetovanost je karmička vrijednost pojedinca prema kojoj dobivamo određene roditelje i tijelo. Naše ponašanje uvjetovano je našim karakterom, načinom razmišljanja i svjetonazorom. Naš karakter ima nasljedne, odgojne i karmičke korijene. Uvjetovanost dolazi obrazovanjem, prilagođavanjem društvenom sustavu, primjerice zaposlenjem, brakom, stvaranjem potomstva.
Vezani smo za uvjerenja koja su nam prenijeli roditelji i društvo, te za one koje smo sami ugradili u svoj um i svoju osobnost. Vezani smo za sve ono s čime imamo emotivnu vezu, kako za ljude, tako i za imovinu te za sve ono što smatramo osobnim vlasništvom, za osjećaj uspješnosti i neuspješnosti, za svoju tjelesnost.
Patnja
Patnju stvaramo sami (bol, tjeskobu, tugu…) preko svojih misli i emocija te percepcije koja nam dolazi od vanjskih okolnosti (mjesto, vrijeme, osobe, događaji). Najviše patimo zbog uvjetovanosti tijelom i materijalnom egzistencijom.
Patimo kad se želje ispune i kad se ne ispune, patimo zbog straha (tjeskoba, depresija, pohlepa…). Patimo ovisno o percepciji kojom oblikujemo svoju stvarnost.
Prolaznost
Prolaznost uzrokuje neizvjesnost, patnju u materijalnom svijetu jer sve mijenja oblik. Sve se trasformira te ništa nije trajno. Ni u čemu ne pronalazimo apsolutnu sigurnost niti nešto za što se možemo čvrsto uhvatiti.
Svaki je dan neizvjestan, mnogo je toga izvan naše moći kontrole, što stvara tjeskobu i strah za egzistenciju. Materijalno postojanje se svodi na preživljavanje tijela. Međutim tijelo će proći, ali će ostati neizvjesnost: što je sa mnom kad izgubim ovo tijelo?
Dualizam
Dualistički zakon prirode pridonosi prolaznosti i neizvjesnosti materijalnog svijeta. Dualizam je jedan od osnovnih zakona prirode, tajna funkcioniranja materijalnog svijeta, u zakonu je harmonije, ravnoteže. Naše je tijelo poteklo iz već oformljenog dualizma, oca i majke. Što god učinili, što god odlučili, ishod će istovremeno biti neizvjestan.
Preko dualizma se održava materijalna stvarnost, koja je komplementarna: muško-žensko, dobro-loše, dan-noć, radost-tuga, sreća-nesreća. U dualizmu se krije i naša želja da budemo odvojeni od Tvorca, kako bismo slobodno odlučivali i birali svoje materijalne iluzije.
Tijelo-um
Tijelo i um su jedna cjelina koju oživljava i prožima duh. Što se događa u umu, događa se u tijelu. Što se događa u tijelu, događa se u umu. Jedna misao pokreće emociju, emocija pokreće tijelo na djelovanje.
Tijelo i um reagiraju na određene podražaje iz okoline stoga su veoma nestalni, promjenjivi.
Željenje
Zbog željenja smo se rodili, dobili ovo tijelo. Želje nas motiviraju i daju smisao životu, boje, dubinu i širinu. Preko želja izražavamo sebe, svoju originalnost i individualnost.
Zbog želja smo kreativni, međutim ako ostanemo poistovjećeni sa željama, ne odmičemo dalje od lažnog ega, zbog kojeg slijedi patnja. Patimo ako se želje ispune i ako se ne ispune jer se vežemo. Želje nam donose patnju jer ostvarenje ne može biti trajno ni zauvijek.
Bezbožnost
Bezbožnost nam je usađena jer prvo mislimo na sebe. Korijen ovome jest lažni ego. Kad mislimo na dobrobit drugih također ćemo osjećati neizvjesnost i strah. Pritom se treba sjetiti da je bezbožno strahovati kako za sebe, tako i za druge.
Korijen bezbožnosti je u vezivanju za materijalne stvari te u poistovjećivanju s njima. Zbog materijalnog imanja smo sebični i manje darežljivi, ukoliko ne uključimo više suosjećanja.
Kako bismo ublažili patnju zbog ovih materijalnih zakona i prirode naše vezanosti trebamo se sjetiti našeg duhovnog korijena postojanja, duhovnih vrijednosti koje nam nitko ne može oduzeti. Naša istinska duhovna priroda nam uvijek govori istinu, da nismo ovo tijelo ni ovaj um, već vječna duša koja je uvijek zbrinuta i sigurna.
Sanja Vuković Grbac
