Budući da su veze između roditelja i djece najsnažnije, zapisi koje u sebi nose roditelji postaju dio energetskog zapisa koje će nositi i dijete. Ako su roditelji sretni, spokojni i u skladu sami sa sobom, tu energetsku vibraciju prenijet će i na dijete. Ako su nezadovoljni, ako se osjećaju nevoljeno, odbačeno, ako se drže neke stare boli i smatraju da je život patnja, unatoč ljubavi koju osjećaju prema djetetu, ono se i samo može osjećati nevoljeno i odbačeno jer takvu vrstu informacije dobiva na podsvjesnoj razini.
Na djecu ne prenosimo samo ono što im govorimo i čemu ih učimo, nego i niz neverbalnih energetskih informacija koje su ponekad u neskladu s verbalnim porukama koje im šaljemo. Unatoč najboljim namjerama, ljubavi i nježnosti koje im pružamo, na njih prenosimo i vlastite rane iz djetinjstva, nepreboljenu tugu, bol, patnju, strahove, zajedno s energijom koja te rane prati.
U podizanju djeteta ne treba se fokusirati na to kakvi smo roditelji, koliko ljubavi pružamo, jesmo li strogi ili popustljivi, koji je naš stil odgoja…
Iako je i sve to važno, još je važnije da ne zanemarujemo pitanje tko smo mi, kakvu energiju nosimo, koliko smo sretni i zadovoljni sami sobom i vlastitim životom, koliko smo prihvatili sebe i svoj unutarnji svijet. Srž roditeljstva je odnos koji imamo sami prema sebi.
Mnoga iskustva utječu na to kako će se formirati naša osobnost, a tih utjecaja uglavnom nismo ni svjesni. Potreban je dublji uvid u ono što nas je formiralo kao pojedince. Mnogi duhovno-energetski pristupi, metode i tehnike bave se skrivenim dijelom našeg bića.
Theta iscjeljivanje i četiri razine podsvijesti
Na primjer, u theta iscjeljivanju smatra se da postoje četiri razine podsvijesti koje formiraju našu osobnost. Praktičarka theta iscjeljivanja Branka Zorić pobliže je objasnila svaku od njih.
Osnovna je razina podsvijesti ona na kojoj učimo još u majčinoj utrobi pa sve do današnjeg dana. Ta razina obuhvaća sve ono čemu su nas učili, vjerovanja i uvjerenja usađena u djetinjstvu i koja su utjecala na ono što smo postali. Sve ono što smo naučili kao djeca postaje dio našeg programa, obrazaca ponašanja na osnovu kojih ćemo kreirati život i odnose s drugima.
Najvažnije što čovjek može učiniti za svoje dijete jest da mu brigom i interesom za samog sebe bude dobar primjer kako i samo treba postupati.
Genska razina sadrži vjerovanja koja smo naslijedili od svojih roditelja i predaka. Sve ono što su naši preci mislili, osjećali, vjerovali, kakav su odnos imali prema životu, sebi i drugim ljudima također postaje dio nas.
U povijesnu razinu spadaju karma i kolektivna svijest, karma naših predaka i sjećanja koja nosimo iz prošlih života.
Uz te tri, imamo i razinu duše, a ona obuhvaća sve ono što u biti jesmo, ono što duša uči na svom putu, iskustva koja proživljava i spoznaje koje time dobiva.
U podsvijesti svakog od nas kriju se informacije koje se prenose s koljena na koljeno. Drugim riječima, sve što su proživljavali naši preci zabilježeno je u nama na genskoj razini.
Svaka misao ili emocija, poput straha, uzbuđenja ili tjeskobe, svako iskustvo i doživljaj dio su čovjekovog energetskog sustava. Budući da su veze između roditelja i djece najsnažnije, zapisi koje u sebi nose roditelji postaju dio energetskog zapisa koje će nositi i dijete.
Ako su roditelji sretni, spokojni i u skladu sami sa sobom, tu energetsku vibraciju prenijet će i na dijete. Ako su nezadovoljni, ako se osjećaju nevoljeno, odbačeno, ako se drže neke stare boli i smatraju da je život patnja, unatoč ljubavi koju osjećaju prema djetetu, ono se i samo može osjećati nevoljeno i odbačeno jer takvu vrstu informacije dobiva na podsvjesnoj razini.
Baš zato svaki roditelj mora raditi na sebi da dublje prodre u svoje biće i shvati što se krije u njegovoj biti (od trauma iz prošlosti do negativnih stanja kojih se grčevito drži) i tako čistiti svoj unutarnji prostor. Najbolje što roditelj može učiniti za svoje dijete jest da razvija samopoštovanje, samopouzdanje i ljubav prema samom sebi te da tom novom energijom pridonese razvoju svog djeteta. Mnogi duhovni pravci, uključujući i theta iscjeljivanje, mogu pridonijeti ovakvom čišćenju.
Danas je već dobro poznato da fetalno razdoblje ima veliki utjecaj na kasniji život čovjeka. Ne postoji jača povezanost od one koju nerođena beba ima s majkom. Sve što osjeća majka, osjeća i dijete, sve misli, svi doživljaji i sva iskustva prenose se na plod i majčina se iskustva utiskuju u dijete koje se tek treba roditi. Theta iscjeliteljica Branka Zorić kaže da je dokaza za ovu tvrdnju bezbroj, a i životne situacije o kojima svjedoče njezini klijenti to potvrđuju.
“Dobar je primjer mlade žene koja je potražila pomoć jer se, unatoč odličnom odnosu s majkom, osjećala odbačeno, nevoljeno i tužno i nikako nije mogla otkriti odakle potječu ti njezini teški osjećaji. Tijekom razgovora otkrili smo da je njezina majka, kada je ostala u drugom stanju, doživjela nešto vrlo neugodno.
Naime, kad su za trudnoću saznali njeni roditelji, ne samo da su je odbacili, nego su je i doslovno izbacili na ulicu. Trudnoću je provela u konstantnom stresu uz osjećaj da nikome ne pripada, da je odbačena i nevoljena.
Ti su se osjećaji prenijeli i na njeno nerođeno dijete, koje sada u odrasloj dobi ima strah od intimnih odnosa jer se boji da će biti odbačeno. Iako joj je tijekom odrastanja majka pružila ljubav, pažnju i nježnost, to nije bilo dovoljno da se osjeća voljenom. Energija njene majke postala je i njena i, dok to nije osvijestila i razumjela, nije ni mogla otpustiti te osjećaje.“
Zapisi na duši
Putem mnogih energetskih tehnika poput theta iscjeljivanja, tehnike rebirthing ili obiteljskih konstelacija, moguće je energetski se vratiti u fetalno doba i osvijestiti razne utjecaje kojih ranije nismo ni mogli biti svjesni.
Ovakav pristup ranim iskustvima pomaže nam da se ona otpuste, da se energetski očistimo, a time se rješavamo i “težine” koja nas prati u životu.
“Spuštanjem moždanih valova u theta stanje svijesti, podsvijest je otvorena i može se očistiti i energetski redefinirati, što nas oslobađa i daje nam mogućnost da funkcioniramo na nov način”, kaže Branka Zorić. Tako se čistimo od lošeg energetskog nasljeđa, odnosno stvaramo distancu između sebe i starih iskustava, zbog čega ne moramo iznova proživljavati zaboravljene traumatske događaje.
Na taj način možemo i uvidjeti što je zaista naš teret, a što su strahovi, tuga i patnje naših roditelja. Iako se energija roditelja lako prenosi na djecu, dijete je ipak ne mora naslijediti; pa iako je moguće – nije sigurno ni neizbježno da će dijete ponavljati iste obrasce i situacije kao i njegovi preci.
Baš kao što neće naslijediti sve genetske karakteristike roditelja, ne mora odražavati ni jednaku energiju. Često se događa da su djeca istih roditelja međusobno potpuno različita. Jedno dijete može biti veselo, optimistično, otvoreno prema novim iskustvima, a drugo može biti zatvoreno, odbacivati promjene i stalno biti u strahu. Kako je moguće da se braća i sestre često u tolikoj mjeri razlikuju iako imaju iste gene i isto energetsko nasljeđe?
“Svi mi na ovaj svijet dolazimo s različitim namjerama i svatko od nas prije rođenja bira tip iskustava koje ćemo imati u životu (vjeruje se da dušu, prije nego što ona dobije tijelo i rodi se, zbog karme magnetski privuče obitelj u koju će doći).
Upravo zato se događa da djeca istih roditelja koji su se prema njima odnosili na isti način imaju sasvim različite životne puteve. Iako dvoje ljudi ima iste roditelje, učit će sasvim različite lekcije. Svatko će dobiti dio energetskih informacija, i to onaj koji je njemu potreban u sadašnjem životu. Djeca putem istih iskustava mogu učiti različite stvari.
Sigurno ste često čuli da brat i sestra pričaju o odnosu svojih roditelja na sasvim različite načine. To je zato što svatko od njih vanjske informacije obrađuje u skladu s namjerom s kojom je birao život kakvim danas živi. Ako je netko u ovaj život došao da bi imao iskustvo tuge, on će u roditeljima naći razlog za potvrdu svoje tuge.
Taj će osjećaj osjetiti promatrajući njihov odnos ili doživljavajući takvim njihov odnos prema njemu samom. Ako je netko ovdje došao da bi bio sretan – te iste roditelje promatrat će na drugi način, nalazeći razloge za šalu u onim istim situacijama zbog kojih netko drugi pati. Sve to ovisi o potrebama duše.”
Dakle, svi mi situacije percipiramo na svoj način, ali uvijek možemo promijeniti perspektivu i početi ih promatrati iz drugog kuta. Nikad nije kasno da osvijestimo činjenicu da smo određenu lekciju naučili i da ne moramo učiti na stari, teži način. Da je vrijeme da izađemo iz uloge žrtve i da se odreknemo starih programa i uvjerenja. Možemo početi učiti u lakšim životnim situacijama, s više svjesnosti koja donosi više mira, ljubavi i radosti. Iz tih osjećaja možemo početi kreirati svoju realnost.
Što je onda najvažnije?
Najvažnije što čovjek može učiniti za svoje dijete jest da mu brigom i interesom za sebe bude dobar primjer kako i samo treba pristupiti sebi i svom životu. Ovdje nije riječ o tome da dijete na taj način treba postati isto kao roditelj, nego će prije svega primiti poruku da treba biti zadovoljno sobom, naučit se voljeti i poštovati, pa samim tim i biti svoj. Tako možemo spoznati sebe i svijet oko sebe bez naslijeđenih znanja i obrazaca koji iskrivljuju sliku stvarnosti.
To ne znači da odbacujemo svoje roditelje. Naprotiv, učimo s njima bez osude, ali i autodestruktivnih postupaka od kojih ranije nismo mogli odustati jer smo podsvjesno mislili da ćemo ih tako iznevjeriti.
Na primjer, netko tko potječe iz siromašne obitelji može propusti ponudu za dobar posao s visokim prihodima jer je naučen da je siromašan čovjek – pošten. Da ne bi iznevjerio svoje roditelje i njihov način života, taj čovjek podsvjesno može odbiti obilje koje mu gotovo kuca na vrata jer tako i dalje osjeća pripadnost svojoj obitelji.
Mnogi vjeruju da ne smiju napredovati više od svojih roditelja ili da ne smiju doživjeti više ljubavi i radosti od njih, nego da se moraju poistovjetiti s njima. Putem mnogih duhovnih pravaca koji pridonose našem osvještavanju možemo se osloboditi potrebe da o životu učimo na način kako su to činili naši roditelji.
Samo iz sadašnjeg trenutka možemo spoznati stvarnost. Kad se zapitamo što radimo u ovom životu, kakvim smo ljudima okruženi, koja su naša učenja, kakva nam je sadašnjost, prošlost i što želimo od budućnosti, dakle kada krenemo prema sebi, može nam se razjasniti mnogo toga o našem životu.
Ući u sadašnji trenutak i prihvatiti prije svega sebe, a potom i druge ljude takve kakvi jesu, najvažnije je učenje.
Tek tada možemo iskreno početi voljeti sebe bez samokritike i zamjeranja. To donosi mir. A kad smo u miru, tada možemo biti i roditelj koji na svoje potomke prenosi pozitivne vibracije i ostavlja im zdravo energetsko nasljeđe.
Lektorirala: Ana Čolić
Magistra engleskog jezika i književnosti i njemačkog jezika i književnosti
Stalni sudski tumač za engleski i njemački jezik
excella.hr
