Ne vodi nas kroz život autoritet, nego nas vodi ljubav i razumijevanje!
Mladost je jedno teško i ozbiljno razvojno doba. U mladosti se formira maksimalni razvoj čovjekovih misli, i maksimalno izdiferencirana osjećajnost, erotska ljubav, sve je tu. I tako u mogućnostima koje čovjek prvi put otkriva u sebi, sreće pojave koje su također raznolike. Problem je kako odabrati. I onda imate onu priču, kaže: “U ratu smo se plašili i jadikovali za svakim mladićem koji je poginuo”, a onda kupuju automobile, jure cestama i ubijaju se u prometu.
Ne možemo voditi ni djecu ni mlade ispred, pa stati i govoriti im što trebaju raditi. Autoritet je vrlo opasna stvar, i opasna riječ.
Kad roditelj kaže izgubio sam autoritet pred djecom, on u stvari govori gluposti. Ne vodi nas kroz život autoritet, nego nas vodi ljubav i razumijevanje. Jer bez razumijevanja nema ljubavi. Tako da kada se razumijemo, onda se volimo, i kao djeca, i partnerskoj ljubavi.
Kaže – ona mene razumije, djeca mene razumiju, ja njih razumijem… Razumijevanje je kapija koja nam otvara ulaz u ljubav. A ljubav je jedna ozbiljna stvar. Ljubav ne možemo naučiti, s ljubavlju mi u stvari otkrivamo život. S ljubavlju otkrivamo zanimanje, s ljubavlju otkrivamo prijatelja, s ljubavlju otkrivamo ženu, s ljubavlju se obraćamo djeci.
Tek onda dolazi pamet koja nam pomaže i razrađuje to što mi volimo i prema čemu se odnosimo.
Kad mladima daš malo više slobode, oni mogu praviti i slobodnije izbore. I greška je da kad od mladih zahtijevamo da budu apsolutno poslušni našim mislima.
Još nekada davno, negdje pred grčko vrijeme išli su ljudi kod proroka, po tim nekim svetim mjestima, da vide hoće li preživjeti bolest, hoće li sačuvati tron. I onda je neko u Apolonovom hramu napisao “Spoznaj sebe”. I to su ljudi prihvatili, a ne zna se tko je napisao.
Onda se pojavio Sokrat koji je bio fasciniran tim “Spoznaj sebe”, i tako je počeo razgovarati s ljudima da spoznaju sebe.
Smisao je u tome što nas navodi da uđemo u dijalog sa sobom, da budemo stalno u dijalogu sa sobom, da budemo stalno na promatračnici. Da stalno promatramo je li to što smo uradili i pomislili dobro, da budemo stalno u oprezu nad sobom.
Najlakše se naljutiti kad te netko uvrijedi, ili se osvetiti. Ali razumjeti što se dogodilo, onda tu tempiranu bombu mržnje i uvrede otvoriti i sebi i drugima.
Dakle ta priča “Spoznaj samoga sebe”, to je ona priča koju bi nas trebala učiti škola, ali škola nas tome ne uči.
Škola nam daje ocjene, i to je sve.
A to je u stvari užasno.
Prof. dr Svetomir Bojanin – dječji psihijatar
Autor: Zelena učionica
