Dobro se dobrim vraća

Zašto onda ima ljudi koji čine dobro, a ne vraća im se??

Djeca se rode i sama po sebi su dobra, jer za zlo ne znaju. Nisu još usvojili tradicije svijeta, koje smo im mi odrasli plasirali. I oni po nekom parametru energije, ne čine ništa loše, a opet znaju npr. upasti u okruženje neke neatraktivne energije, koja im ne odgovara.

Mogu se roditi u nekoj zemlji u kojoj bjesni rat, pa im se dobro nekako ne vraća. Mogu se roditi u nekoj nekvalitetnoj obitelji koja je prepuna bijesa i nerazumijevanja, pa im se dobro opet ne vraća. Dakle, a govorimo o energiji koja još ni ne zna razlikovati podjelu energije i nije naučena na dualitet ovog svijeta, pa ni ne može činiti ništa loše, pa se opet tom duhu djeteta i svoj njegovoj dobroti opet ne vraća dobro dobrim.

Sjetimo se i zapitajmo se samo koliko ima djece diljem svijeta koja rintaju, za neku siću dnevno. Djeca koja su došla istražiti ovaj svijet, no na kraju ih nije oduševio. Djeca koja beru kakao, kako bi mi zapadnjački civilizirani dobri ljudi jeli čokoladice.

Dobri ljudi postoje, no i njima se na svakodnevnom planu mogu pojaviti neatraktivnosti, sa kojima se trebaju nositi. Energija ne funkcionira po planu, joj gle ti si dobar, pa samo dobrotu možeš primiti. Možeš, ako si asket i živiš, negdje, tamo tamo daleko, bez okruženja ljudi. No ako si život odlučio provesti umočen u juhu ljudskog postojanja, važno je znati da i ako širiš samo dobre vibre, može te okrznuti, tu i tamo koja nedaća.

Dakle energija više funkcionira po planu balansa. Ako nekako ne narušavaš energetsko polje disbalansom nema previše neke potrebe da se ta energija samo-balansira. Ma da to još ne odgovara na pitanje djece koja su punih srca ljubavi, pa ih neke ošine energetski disbalans ovog svijeta. Jer kako je transurfer Vadim Zeland rekao, eh pa nije nam dano da sve znamo, no na stvari je zapravo da mi odrasli stvaramo, djeci ovaj svijet i energiju koju oni upijaju.

Dakle nekim odrastanjem na određenom dijelu svijeta, mi upijamo tradicije, običaje, sustav vjerovanja i znanja, nekog određenom područja, kojeg se kasnije dominantno i egoistično držimo. Pritom naravno zaboravljamo da smo odgajani u Kini, ili pak u šamanskom plemenu, ili u Istanbulu, bi naravno imali sasvim drugačije kulturološke obrasce koji bi nas činili nama. Eh sada ta energija kao što sam rekla ne voli disbalans. Energija postoji i nije razorna dok god ju nešto ne omete, i kao svaki entitet, ili pak biće ona želi biti u balansu. Stoga energetsko polje dok god nije bjesomučno narušeno neće izazivati poravnanje.

Zato je unutarnji mir, jako važna stavka nas samih, pa pod kojim god smo okriljem odgajani, koja god su naša vjerovanja. Unutarnja naša smirena energija, producira frekvenciju smirenih misli, koji pak rezultiraju kvalitetnijim i boljim odlukama u našim životima. Gdje vlada duševni mir, kod pojedinca, vlada i bolja energetska. tj. kvalitetnija postojanost nas samih. Čovjek u balansu i nema nekog poriva natjecati se zapadnjačkom ili bilo kojom kulturom koju susreće. Štuje sam sebe, ljude oko sebe, pa makar oni i ne bili ono za što se predstavljaju. Kako smo više u energetskom raspoloženju koje ne kreira oko nas negativne energije, manje ćemo kročiti putevima negativnosti u životu.

I da, definitivno se dobro uvijek ne vraća dobrim, jer nismo svi u balansu sa samima sobom. Niti ćemo ikada biti, najvjerojatnije. No definitivno zbog drugih ljudi se ne treba mijenjati. Biti ono što voliš i što jesi, je najveća nagrada, koju možemo primiti, zajedno sa darovima ljubavi, jedinstva i sreće. I da činiti dobro i dalje, jer ima mnogo ljudi kojima je tvoja stabilnost, osmjeh i dobrota potrebna baš ovdje i sada!!!

Nera Crnčić