Dogodit će se da ćete se sresti. Neplanirano, i na oko sasvim slučajno, pretrpani i zaokupljeni nekim svojim stvarima.
I dok budete gledali svatko na svoju stranu, poput dva nebeska planeta sudarit ćete se jedno s drugim – ni ne sluteći da ste se upravo sudarili svatko na svojoj prekretnici života.
U tome trenutku nebo ostvaruje svoj dugo iščekivani plan – i sasvim neočekivano i nevino vaše kompletno biće najednom se budi kao iz dugo sanjanog sna zaogrnuto ogrtačem satkanim od najfinijih nježnosti.
Obgrljeno nezamislivom količinom ljubavi koju je već bilo zaboravilo kako se vidi, kako se osjeti.
Nebo je učinilo što je nekada davno davno obećalo dušama i uz pratnju svojih najvještijih i najnježnijih anđela organiziralo toliko iščekivani i obećani susret.
Susret koji iz temelja mijenja svu srž dvaju Bića.
Susret koji ruši, lomi i uništava pred sobom sve što zaustavlja i blokira srca da čistog jasnog progleda.
To se dogodi točno u godinu, mjesec, dan, minutu i sat kada je duša spremna za korak dalje, za stepenicu više.
A onda:
Duša je spremna. Srce je prepoznalo – i na samu pomisao zadrhti.
I svakim ponovljenim drhtajem lomi i ruši ostatke okova i bedema naslaganih kroz godine tuge.
To je prepoznavanje.
Božanski plan da spusti nam direktno u ruke komad samog otjelovljenog neba.
Srce se utapa u čežnji opijeno beskrajnom milinom. Duša se raduje.
A vama nakon toga svega ostaje slobodna volja i sloboda izbora:
Hoćete li umornim i izranjavanim rukama stisnuti to svoje srce da zatomite titraje, pobjeći što dalje ni ne osvrnuvši se i sačekati tako skriveni dok pozivnica za ljubav uvene, kako bi se u miru nastavili zatrpavati i gušit u svojoj boli.
Ili ćete si dopustiti da progledate, da raširite ruke i privučete k sebi u zagrljaj taj predivan poklon koji vam samo nebo šalje.
Što god odlučite, Svemir će se složiti s vašim izborom i samo će kimnuti glavom.
Ako odustanete od prilike za ljubav, pružit će svoju ruku utjehe dušici koja ostaje sama i povesti je nježno dalje.
Onome koji ostaje na prašnjavoj cesti s morem ljubavi u rukama koju nema kome dati, nebo će biti utjeha, svjetionik u tami i vodstvo.
Dok se ostavljena dušica uzalud pita zašto se ponekad najdivnijim čudima u našem životu nismo ni koraka približili, odgovor neće dobiti nikad.
Ali zato će je nebo odvesti do iduće prilike za ljubav.
U nadi da će ovoga puta naići na otvorenije, spremnije i hrabrije srce.
Karmen Buneta/sapatsvemira.hr
