Nismo svi isti, duše smo s različitim iskustvima iz ovog i prošlih života i došli smo tu s različitim teretima, lekcijama i misijama. I tako ne može biti ni samo jedan put ili jedan univerzalni savjet. Kada čitate i slušate savjete od raznih divnih ljudi i duhovnih učitelja koji vam se sviđaju, pogotovo u knjigama i videima, promatrajte sebe i pogledajte što od toga je vaše, što od toga vam je potrebno sada, što vam rezonira, što vas boli. Nije dobro slijepo svemu vjerovati. A za to treba vremena da se nauči.
U svojem dubokom dugogodišnjem duhovnom putovanju otkrivanja sebe, puno sam čitala, puno videa gledala, puno sam terapeuta upoznala … Na puno sam raznih percepcija naišla. Sve što su učitelji i terapeuti govorili – bio je odraz njihovog doživljaja svijeta, njihovog učenja koja su naučili.
Svi su oni predivni i imali su sjajne savjete. Međutim, jesu li baš svi ti savjeti bili ispravni za mene? Ne, nisu. Nismo svi isti, nemamo svi iste probleme, različiti smo, iz različitih obitelji dolazimo, s različitim povijestima, različitim iskustvima iz prošlih života i došli smo s različitom svrhom. I tako ne može jedna „istina“ – biti primjenjiva za sve ljude svijeta. Toliko je puno savjeta, izdanih knjiga, Youtube videa, …. I jesu li svi dobri za vas? Ne.
Baš sam pročitala savjet na internetu od sjajne vrlo poznate duhovne osobe – kako nije dobro stavljati planove i ciljeve, jer da tim činom kočimo prostor za iznenađenja. Čitajući pomislila sam hm … ne slažem se baš s tim.
Iako mi se ta osoba sviđa i često se slažem s njenim savjetima, ali ovaj savjet nije točan za mene, a niti za mnoge druge ljude koje poznajem. Meni, postavljanje ciljeva, čak jako i treba, jer dok ga imam, rastem kao duša dok ga ostvarujem. Taj cilj ne čini mene niti njegovo ostvarenje, ali meni pomaže da dublje otkrivam sebe, rastem kao duša (dok savladavam prepreke), pridonosim drugima i napredujem.
Nikada se ne pretrpavam u svom rasporedu, jer volim spontanost, volim imati prostora, ne volim biti u stresu, ali to ne znači da puštam da me voda nosi kuda me nosi, jer kada sam tako živjela, nisam baš bila sretna. Meni je odgovor u balansu, par ciljeva, rješavanje jedan po jedan, vrijeme za ništa – tu bude prostor za iznenađenja, spontanost… To je moj put.
Tako da ja taj savjet vidim s dvije strane medalje. Taj savjet je potpuna istina za tu osobu i vjerojatno jako dobar savjet za mnoge ljude koji su skloni svaki svoj trenutak kontrolirati i sve stavljati u raspored. Njima stvarno treba da se opuste i ponekada prepuste.
Međutim, možda ta istina nekoj drugoj osobi može donijeti gore, pogotovo ako se radi o osobi koja nikada ne radi planove, koja jako često odugovlači, koja je uvijek tu za druge, a slabo ili nikako za sebe, a unutar sebe silno bi željela nešto stvoriti / kreirati.
Taj savjet „nemojte imati ciljeve“ za takvu osobu će samo donijeti loše. Tim savjetom će privremeno osjetiti olakšanje, a ukoliko tako i postupi, svoje snove i želje vrlo vjerojatno nikada neće ostvariti. Za tu osobu, za rast njene duše, možda je baš potrebno upravo suprotno – postavljanje jasnih ciljeva i poduzimanje akcija. Naravno balans je uvijek potreban.
Iako se ne slažem s tim savjetom, bez obzira i dalje cijenim osobu koja je taj savjet dala i dalje ću pročitati nešto od nje. Rekla je taj savjet u svojoj najvećoj vjeri i ljubavi. A na svima nama je da s duhovnim savjetima iz knjiga, videa, članaka – uzmemo što nam treba, a ne da svemu što je napisano bezrezervno vjerujemo, jer je to xyz osoba rekla.
Dakle, ne postoji jedan put za sve ljude na ovom svijetu. Bitno je osjećati što je to što vama sada treba. To treba osjetiti iznutra, to vam ne može reći knjiga, youtube, prijateljica, članak na internetu, već vaš unutarnji osjećaj i iskrenost prema sebi. Do toga treba doći i za taj stadij nam često treba pomoć. Kako naučiti slušati sebe.
Za primjer, vrlo često gledište u duhovnosti je da je ljutnja negativna emocija i nekako se često osuđuju ljudi kada se ljute – uz etiketu kako su oni to duhovni, a tako su se naljutili. I onda se događa da uz sve te savjete, neki ljudi počnu potiskivati svoju ljutnju, jer kao time nisu duhovni (a naravno nitko ne želi biti loš) i onda eksplodiraju na najmilije. Osjećaju se posljedično grozno i ne razumiju što se je dogodilo.
Dogodilo se je da nisu izrazili sebe. Nisu sebi dozvoliti biti svoji, nisu bili tu za sebe. Da naravno da nije uredu ljutnju izbacivati na druge osobe, treba naučiti zdravo procesuirati svoju ljutnju i to se uči – ali nikako nije rješenje zatomiti ljutnju i/ili se siliti ići u oprost, dok nije procesuirana emocija. Osoba koja se nikada ne ljuti, treba samoj sebi dozvoliti da je ljutnja normalna emocija, ali da treba naučiti kako ju procesuirati.
Prekrasan primjer toga su mala djeca – sva mala djeca u dobi od 2-5 godina se jako ljute kada nije po njihovom, jer im se u tom periodu razvija ego. Znamo da su mala djeca predivno čista i kako onda možemo reći da je ljutnja loša? Ljutnja je prirodna emocija, koja pokazuje da smo nezadovoljni ili da smo porušili svoje granice ili da nam je netko porušio naše granice i ljutnjom sustav pokazuje što mu treba. Kako to može biti loše?
Loše je što je predočeno da je ljutnja loša pa ju ljudi suzbijaju. Ujedno puno ljudi nije naučilo kako procesuirati na zdrav način za sebe i druge svoju ljutnju pa ju izbacuju na druge na vrlo opasan način. To naravno nikako nije dobro. To sve ne znači da je ljutnja loša, već da traži našu ekstra pažnju, iscjeljenje i novo učenje kako ubuduće.
Nadalje, ponekad savjetima iz knjiga, videa ili slično … nekima potiče njihove negativne obrasce. Tako ukoliko se osoba ne želi suočiti s problemima i teško joj je to i možda će čitati duhovne savjete da samo treba pustiti i mislit pozitivno i da će se sve riješiti. Ona famozna rečenica „samo pusti“… Ta rečenica im postane mantra.
I oni pod vodstvom te rečenice, ne rade ništa, jer čekaju da se dogodi „čudo“, da će se dogoditi samo od sebe. Međutim, ono se ne događa i neće se dogoditi, jer ta osoba možda mora naučiti djelovati drugačije, raditi puno akcija, a ne samo čekati.
Iako da, savjet „samo pusti“ je dobar za osobu koja radi puno akcija i koja ponekada mora pustiti kontrolu i dozvoliti da se nešto i samo riješi. Ali to nikako ne znači bez akcije. Treba znati kada poduzeti akciju, a kada pustiti. I treba osjećati u svakom trenutku, što je to što treba. A to traži povezanost sa sobom, spoj sa svojom esencijom i puno istraživanja sebe.
Pročitala sam neke savjete u području ljubavi prema sebi – koji kažu kako je sebičnost prvi korak i kako je bitna za ljubav prema sebi. Ne slažem se baš s tim. Za neke osobe je to djelomično točno – za osobe koje su vrlo požrtvovne i nikada nisu sebe stavile na prvo mjestu i uvijek su tu za druge, a nikada za sebe – one i trebaju naučiti kako sebe početi staviti na prvo mjesto, ali pri tome ne smiju otići na drugu stranu klackalice.
Ujedno trebaju naučiti balans sebe i drugih – kada je vrijeme za sebe, a kada za druge i kako biti tu za druge, a vjeran sebi. To je umijeće koje se uči. I sama sam to učila godinama i danas to učim svoje divne klijentice u intuitivnim savjetovanjima. I za to treba puno vremena.
Za neke druge osobe taj isti savjet „sebičnost je bitna za ljubav prema sebi“ može samo povećati veliki balon ega u kojem već dobrano i jesu, time postaju još više egocentrični.
Taj savjet je vjerojatno napisan od osobe koja je bila u poziciji da nikada nije stavljala sebe na prvo mjesto. Za tu vrstu osoba, taj savjet u zdravim granicama možda ima smisla.
Meni ljubav prema sebi nikada nije sebičnost, već naprosto vjernost sebi uz uvijek koliko god je više moguće poštovanje prema drugima. Tako da istina nije ista za sve. Odnosno, istina često nije niti crno, niti bijelo, nego vrlo često neka druga boja. A vrlo je bitno osjećati što je istina za vas sada! Odnosno što vam treba sada.
Kada čitate i slušate savjete od divnih ljudi od divnih duhovnih učitelja koji vam se sviđaju pogotovo u knjigama i videima, promatrajte sebe i pogledajte što od toga je vaše, što od toga vam je potrebno sada, što vam rezonira, što vas i boli. Nije dobro slijepo svemu vjerovati. Treba vjerovati sebi. A za to treba vremena da se nauči.
Da istina je da Zakon privlačnosti postoji i funkcionira, kao i zakon gravitacije. Da, tako je. Međutim ima tu i tisuće raznih drugih boja u spektru, koje otežavaju ili olakšavaju postojeća iskustva kroz koja prolazimo.
Dobro je biti fleksibilna, gipka i otvorena za drugačiji pogled i drugačiju percepciju u svemu, međutim uvijek ići u svojem smjeru rasta – a taj smjer će vam se sam ukazivati ako ćete biti dovoljno snažni da budete iskreni prema sebi i da budete ranjivi. I ne, to ne znači da trebate na pladnju staviti svoje rane pred drugima, nego prema sebi biti iskreni.
Najidealnije je kada toliko narastemo da vidimo obje strane medalje, tada vidimo da neki savjeti su primjenjivi za nas u našoj trenutnoj fazi života, a neki drugi dobronamjerni savjeti – nisu za nas, jer je za naš sustav i naš razvoj duše potrebno nešto drugo.
Slušanje sebe je ono što je točno za vas. U otkrivanje sebe, uložite svoju energiju i vrijeme i novac. Naučite kako da budete vjerni sebi, kako da znate što vam istinski treba, što je dobro za vas. Što ćete biti usklađeniji sa sobom, time ćete jasnije raspoznati koji savjeti su sjajni za vas, a koji uopće nisu za vas.
Puno ljubavi šaljem,
Nikolina Balenović Knez
Sretan život d.o.o.
Uzmite poklon e-knjigu “IDEJE ZA SRETAN ŽIVOT” OVDJE
