Buđenje nije put za one sa slabim srcem.
Dogodit će se da ćete biti poniženi. O, da. Bačeni na koljena. Mnogo, mnogo puta.
Ono što ste mislili da znate povremeno će se rastopiti u ništavilo.
Vaši najbriljantniji uvidi, vaša zapanjujuća stručnost, vaše životno djelo, sve to može propasti. Ponekad bez upozorenja.
Od vas će se tražiti da započnete ponovo, i ponovo i ponovo. I opet.
O da, dotaknut ćete blaženstvo i radost postojanja, sigurno!
Smijat ćete se jednostavnosti stvari, u nekim danima, naravno!
Ali od vas će se također tražiti da se suočite sa svojim najdubljim strahovima, suočite se s tamom i da odete na mjesta gdje obitavaju nevoljena stvorenja.
Ući ćete u džepove tuge za koje niste ni znali da postoje.
Isplakat ćete milijardu suza za izgubljenu i napuštenu djecu, unutra i izvana.
Bjesnit ćete do neba, na svoje roditelje, na sve učitelje koji su vas iznevjerili, na laži kojima ste se hranili, na one koji se nikada nisu pojavili kad su ti bili najpotrebniji.
U nekim danima ćete drhtati od straha.
U nekim danima zemlja će se otvoriti, progutati vas i ispljunuti natrag.
Ponekad ćete pomisliti da ste došli do kraja puta, a onda ćete se opet naći na prokletom početku.
Ponekad ćete željeti odustati.
Ponekad ćete se osjećati kao da uopće niste napredovali.
Ponekad ćete proklinjati dan kad ste krenuli na ovo putovanje.
Ali vi se iscjeljujete. Da, jeste.
Poništavate milijarde godina karme. Uvjetovanost temeljena na strahu se topi, a vi se susrećete sa životom u sirovom stanju.
Vraćate se prirodi, u vrt, u divljinu, gdje ste začeti.
Nije uvijek lako. Nije uvijek mirno.
Nije uvijek ljubav i svjetlost i radost i pozitivnost i čista nepomućena Svjesnost.
(Ovo su samo snovi za uplašenu djecu.)
Ne, to je autentično buđenje. Sada ste ratnik realnosti, umorni od raznih gluposti i lažnih obećanja, i utirete svoj put suzama, bijesom, smijehom, sve do divne cjelovitosti kakva jeste.
Svi vaši stari snovi su se srušili, ali vi niste.
Glasovi straha, srama i sumnje možda su još uvijek s vama, ali sada ste veći od njih.
Ima dana kada se osjećate maleno, da, ali ima dana kada možete držati cijeli Svemir na dlanu.
Poludjeli ste da biste bili normalni, rascijepili se da biste bili zdravi, zamijenili ste staru sigurnost za život pun avanture i odrekli se tužnih starih dogmi za uzbuđenje neznanja.
Pronalazite sigurnost, ljepotu na najmračnijim i najusamljenijim mjestima, i ljubav na mjestima za koja ste mislili da ih je ljubav napustila.
Nikada vas život ne napušta, jer vi ste život – pa čak i kada padnete na zemlju, potpuno vas podržavaju nespoznatljive sile.
I što onda kada padnete?! Pali ste, zaradili modricu. Neko vrijeme osjećate sram. Isplačete stari san. Pa što!
Izviknete očekivanje i okrenete se suočiti se sa stvarnošću i ona nikad, nikad nije tako loša kao što ste se bojali.
Podignete se, obrišete prašinu, vratite se na stazu i idete dalje.
Nikada niste skrenuli s puta, ako ćemo iskreno.
Jer put nikada nije napustio… vas.
Jer put se formira pod samim vašim nogama, u svakom Sada, sa svakim korakom koji napravite ili ne napravite, radujući se svom jedinstvenom putovanju, slaveći vas točno onakvima kakvi jeste danas, klanjajući se vašim neuspjesima kao i vašim pobjedama.
Dakle, započnite ispočetka.
Započnite ispočetka.
I hodajte dalje.
Jeff Foster
ATMA – Pripremila: Suzana Dulčić
