Emocionalno zanemarivanje nije ono što vidite. To je ono što ne vidite. To je ohrabrenje koje se nije dogodilo. To je utjeha koja nam nije dana. To je podrška puna ljubavi koja nam nije bila ponuđena. To su riječi ljubavi koje nisu bile izrečene. To je osjećaj pripadnosti koji nikada nije bio demonstriran. To je razumijevanje koje nikada nismo dobili.
Što je Emocionalno Mračno Doba? To je doba emocionalnog neznanja, gdje većina ljudi ne razumije emocije; nisu ih previše svjesni, ne znaju čemu uopće služe emocije, ne znaju što bi s njima. Ovo je ozbiljan problem s obzirom da su emocije temelj životnog iskustva svake osobe.
Poseban aspekt emocionalnog neznanja volim zvati “Velika epidemija” koja je odgovorna za više kroničnih *nesreća i samoubojstava nego svi drugi uzroci zajedno.
Mnogi od vas su svjesni emocionalnog zlostavljanja, poput namjernih prijetnji, sramoćenja, ponižavanja, iskorištavanja, izolacije. Ali postoji još jedan oblik emocionalnog zlostavljanja među ljudima, a koji je teže prepoznati i koji ostavlja još dublje ožiljke. Upravo je ovaj oblik zlostavljanja današnja epidemija i zove se ‘Emocionalno zanemarivanje’. Najbolji način za razumijevanje emocionalnog zanemarivanja je sljedeći: umjesto traume uzrokovane onim što JE učinjeno, to je trauma uzrokovana onim što NIJE učinjeno.
Imajte na umu da tradicionalni izrazi emocionalnog zlostavljanja mogu ići ruku pod ruku s emocionalnim zanemarivanjem. Ali osoba još uvijek može emocionalno zanemariti drugu osobu bez otvorenog emocionalnog zlostavljanja u tradicionalnom smislu. Emocionalno zanemarivanje počinje u djetinjstvu.
Jedna takva osoba koja je u djetinjstvu pretrpjela emocionalno zanemarivanje je Marija. Marija ima vrlo uspješan posao u odvjetničkom uredu. Došla je iz malog mjesta. Bila je posljednje od troje djece. Kad se Marija osvrne na svoj život, imala je ono što bi svatko smatrao lijepim djetinjstvom. Njezina je obitelj bila financijski uspješna, nikad nije imala neispunjenih želja. Njezini se roditelji (koji su i danas u braku) nikada nisu svađali. Imali su nisku toleranciju na negativnost bilo koje vrste.
Kad bi neko od djece cvilio, negodovao ili plakao, odmah bi ih poslali u njihovu sobu. Stoga je Marija zbunjena zašto je danas takva kakva je. Nije joj jasno zašto vikendom izlazi i pije dok se ne onesvijesti. Ne zna zašto ne može uspostaviti uspješnu vezu s muškarcem i zašto često mašta o samoubojstvu. Možda ste i vi zbunjeni, ali pogledajmo Marijin život pod povećalom emocionalnog zanemarivanja.
Roditelji imaju odgovornost da se usklade s potrebama svog djeteta. Očito je da se treba uskladiti sa djetetovom potrebom za hranom, krovom nad glavom, vodom, odjećom, higijenom, itd.
Ali što je s emocionalnim potrebama? Svi mi imamo emocionalne potrebe. I djeca imaju emocionalne potrebe, a kada te potrebe nisu zadovoljene, završavamo s prazninom.
Kada roditelj ne zadovoljava djetetove emocionalne potrebe, roditelj u biti poništava važnost svog djeteta u svom životu. Ovo dijete ne osjeća da ga se vidi, čuje ili osjeća. U vezi s roditeljima nema intimnosti i stoga ovom djetetu nedostaje znanje o tome kako uspostaviti intimne odnose. Kada se dijete posramljuje zbog toga što ima emocionalne potrebe i što želi da ih roditelj zadovolji, poruka koju dijete čuje je… Sa mnom je nešto suštinski pogrešno i ja sam nedostojna ljubavi. Ovo dijete odrasta potpuno nesvjesno vlastitih emocionalnih potreba, kao i velikog straha od vlastitih emocija.
Posao roditelja je uspostaviti emocionalnu vezu sa svojim djetetom, posvetiti djetetu potrebnu fokusiranu, posvećenu i bezuvjetnu pažnju, doživljavajući ga kao jedinstvenu, zasebnu osobu koja se ima pravo osjećati onako kako se osjeća i koristiti tu emocionalnu povezanost i pažnju odgovoriti na emocionalnu potrebu svog djeteta. Ovo može zvučati kao težak zadatak ako to nikada niste doživjeli. Ali obećavam vam da možete naučiti.
Gledajući sada Marijin scenarij iz djetinjstva, jasno možemo vidjeti da su Marijini roditelji, iako su imali najbolje namjere, u svrhu održavanja mirne obitelji, oni su naučili svoju djecu da ako misle ili osjećaju bilo što negativno, da je bolje to zadržati za sebe. Negativne emocije bile su smatrane lošima i nisu se tolerirale. Svaki put kada bi se Marija osjećala loše, posramila bi se svojih osjećaja. Izolirala bi se i ne bi dopustila je itko vidi. Pokušavala bi pobjeći od svojih negativnih emocija kroz alkohol.
Bila je toliko predana u sakrivanju ovog sramotnog aspekta sebe (vjerujući da će je napustiti svatko tko vidi tu stranu nje) da nikada nije išla na više od tri izlaska sa muškarcem. Bila je usamljena i bez obzira na to jesu li je roditelji zaista voljeli ili ne, nije se osjećala voljenom kao dijete.
Potrebno je razumjeti da mi možemo znati da nas roditelj voli, ali to ne osjećati. Ukratko, Marija se osjećala izoliranom od svijeta. Kao da je bila vani i gledala unutra i kao da je nitko nije poznavao. I tako je često razmišljala: “Koji je smisao biti živ?” I jednog dana, kada se osjećala dovoljno usamljeno, Marija je počinila samoubojstvo. I to je bio šok za sve, jer nitko nije znao koliko ona zapravo pati.
Marijini roditelji voljeli su Mariju i svu svoju djecu. Izvana njihov je obiteljski život izgledao savršeno. Jednostavno su bili potpuno nesvjesni emocionalnih potreba svoje djece i, kao rezultat nezadovoljavanja tih potreba, nesvjesno su naučili Mariju nekoliko lekcija koje su je na kraju dovele do njezine smrti.
Većina ljudi koji su pretrpjeli emocionalno zanemarivanje, svoju patnju ili zadrže u potpunosti za sebe, ili idu od psihologa do psihologa očajnički pokušavajući shvatiti što s njima nije u redu. Većina se utapa u moru samoosuđivanja jer ne mogu vidjeti što je to zbog čega se osjećaju loše. To je zato što emocionalno zanemarivanje nije ono što vidite. To je ono što ne vidite. To je ohrabrenje koje se nije dogodilo. To je utjeha koja nam nije dana. To je podrška puna ljubavi koja nam nije bila ponuđena. To su riječi ljubavi koje nisu bile izrečene. To je osjećaj pripadnosti koji nikada nije bio demonstriran. To je razumijevanje koje nikada nismo dobili.
Emocionalno zanemarivanje je tako teško prepoznati jer ne možete vidjeti nešto čega nema. Svi će roditelji emocionalno iznevjeriti svoju djecu u određenim trenucima. I što postajete svjesniji emocionalnog zanemarivanja u vlastitom djetinjstvu, to će biti očitije kada emocionalno iznevjerite vlastito dijete. Ali nije povremeni neuspjeh to što toliko nagriza temelje nečijeg života da su kao djeca i kao odrasli ljudi nesretni i prazni. Do toga dolazi sa kroničnim neuspjehom u zadovoljavanju djetetovih emocionalnih potreba. I zašto je to epidemija? Zato što je raširena poput bolesti i emocionalno zanemarivanje se prenosi sa generacije na generaciju i svaka generacija je toga potpuno nesvjesna… Sve dok netko toga ne postane svjestan.
Ako vaše emocionalne potrebe nisu bile zadovoljene u djetinjstvu, teško ćete ih zadovoljiti u odrasloj dobi. Zbog toga je emocionalno zanemarivanje glavni uzrok nezdrave suovisnosti. A ako mislite ‘Nisam suovisan, ja sam najneovisnija osoba koju poznajem, sigurno nisam bio emocionalno zanemaren’, dopustite mi da vas podsjetim da je neovisnim ljudima često najteže spoznati njihove potrebe za bliskošću s drugima kao i za intimnošću i potrebe za podrškom.
Postoji mnogo simptoma emocionalnog zanemarivanja. Evo popisa nekih uobičajenih stvari koje će se vjerojatno dogoditi u odrasloj dobi ako ste patili od emocionalnog zanemarivanja u djetinjstvu:
Osjećaj da ne pripadate, osjećaj kroničnog srama. Duboki osjećaj praznine. Poteškoće s traženjem pomoći. Kronično nesretne veze ili nemogućnost uspostavljanja trajnih veza. Previše ste ovisni o drugima ili se ponosite time što ste potpuno neovisni. Osjećaj da ste prevarant. Osjećate se ili kao da ste sigurniji sami ili da ne možete podnijeti da budete sami. Osuđujete sebe strože nego što osuđujete druge. Teško vam je dokučiti što osjećate.
Osjećate se kao da ste izvan svog tijela i gledate na svoj život kroz suicidne osjećaje ili misli. Poteškoće sa smirivanjem sebe – problem sa samoumirivanjem. Osjećaj velike količine samookrivljavanja ili mržnje prema sebi. Osjećaj da je nešto u vama loše ili nedostojno ljubavi… nešto nije u redu sa mnom. Osjećaj kao da ste previše samodisciplinirani ili da se borite sa samodisciplinom i da ste lijeni. Imate poteškoća sa brigom za druge ili pružanjem odgovarajuće ljubavi. Osjećate se nesretno, a bez očitog razloga.
Jednom kada otkrijete koje su vaše emocionalne potrebe, lakše je vidjeti kako te potrebe nisu bile zadovoljene u djetinjstvu i to će vas uputiti na vrstu emocionalnog zanemarivanja od kojeg ste patili u djetinjstvu. Naučiti kako se brinuti o sebi, kako dopustiti drugima da se brinu za vas… kako zadovoljiti svoje potrebe i također dopustiti drugima da zadovolje vaše potrebe, ključni je dio iscjeljenja emocionalnog zanemarivanja.
Također, istražite malo o emocionalnom zanemarivanju i o mnogim različitim obiteljskim dinamikama i sličnim okolnostima. Možda ćete konačno uspjeti doći do poveznice između onoga što ste doživjeli (ili bolje rečeno – niste doživjeli) i zašto se danas osjećate tako kako se osjećate.
Ako ste u djetinjstvu bili emocionalno zanemareni, ne trebate očajavati. Uz određeni fokus, možete naučiti kako emocionalno biti tu za sebe i druge i možete naučiti kako dopustiti drugima da budu tu za vas. Prvi korak je uranjenje u umjetnost emocionalne svijesti. Razvijte svoju emocionalnu inteligenciju. Postajte svjesni kako se osjećate. Naučite što više o emocijama, njihovoj svrsi i što sa njima učiniti. Ako smatrate da vam je u tome potrebna pomoć, potražite somatskog terapeuta ili terapeuta koji se bavi iscjeljenjem trauma.
Potrebno nam je kao ljudima mnogo naučiti o emocijama i o odnosima, posebice o tome kako se nositi s emocijama drugih ljudi. Ako želimo okončati epidemiju emocionalnog zanemarivanja u našem društvu, moramo naučiti kako se odnositi prema emocijama i kako zadovoljiti vlastite emocionalne potrebe, kao i emocionalne potrebe drugih.
Budući da emocionalno zanemarivanje utječe na našu sposobnost da budemo autentični i našu sposobnost da budemo intimni sa drugima, učenje kako biti autentičan i intiman sa drugima također je ključni sastojak za iscjeljenje emocionalnog zanemarivanja.
Imajte na umu da prava intimnost nema nikakve veze sa seksom. Prava intimnost je vidjeti, osjetiti i čuti drugu osobu i s druge strane biti istinski viđen saslušan od strane druge osobe koja nas je istinski osjetila. U ovom univerzumu postoji samo polaritet koji je ovdje prisutnost i nedostatak nečega. Tako bi se moglo reći da tama ne postoji, postoji samo nedostatak svjetla.
Nedostatak je najdalja vibracija od vibracije izvora ili onoga što mnogi nazivaju Bogom. I tako, najbolnija stvar koju možete doživjeti u svom svjesnom životu je zapravo nedostatak. Više vam štete može nanijeti ono što nije učinjeno nego ono što je učinjeno. A tako je i s emocionalnim zanemarivanjem.
Moja je želja da postanemo svjesni ove ljudske epidemije, kako bismo kolektivno pomaknuli fokus u smjeru emocionalne svijesti i naučili zadovoljiti emocionalne potrebe naše djece, sebe i jedni drugih. Neka poživimo dovoljno dugo da vidimo kako će svijet izgledati onoga dana kada uspijemo u ovome.
AUTOR: Teal Swan
https://tealswan.com/resources/articles/the-great-epidemic/
Prevela i prilagodila Angelica Horvatić / angelicahorvatic.com
facebook.com/AngelicaHorvatic
Angelica Horvatić je praktičarka iscjeljivanja trauma, iscijeljenja unutarnjeg djeteta, savjetnica za partnerske odnose, praktičarka rada sa sjenom, hipnoterapeut i coach. Rođena i odrasla u Hrvatskoj, u posljednjih 20+ godina, za vrijeme studija i rada u Velikoj Britaniji, na Bliskom Istoku, po Europi i onda Australiji, Angelica je radila sa tisućama ljudi iz cijeloga svijeta, individualno i kroz svoje grupne radionice.
Pošto su gotovo sva prva iskustva u njenom životu bila vrlo traumatična, Angelica je, kroz svoju “borbu za život”, rano shvatila da nije svim dušama data takva brzina, snaga i radost za ŽIVOT i da je njoj to dato u tolikoj mjeri upravo zato da bi mogla pomoći drugima.
Njena misija je pomoći ljudima da se ‘podignu’ i pokrenu u smjeru kojim žele ići, povezani sa sobom i drugima.
“Oslobodi svoju sjenu. ŽIVI svoju Istinu.” je njen moto.
Angelica organizira i vodi vikend intenziv radionicu u prirodi, u Istri 01.09.- 03.09.2023.:
Partnerski Odnosi i Trauma – Vikend Intenziv za parove i samce 1.9.-3.9.2023.
