Svima nam je, manje-više, poznata činjenica da čovječanstvo danas, unatoč ubrzanom napretku u tehnologiji i industriji, još uvijek pati od dugog niza izlječivih i neizlječivih bolesti i poremećaja.
Nažalost, napredak u medicini nije poboljšao zdravstveno stanje ljudi na kojima se moderna medicina primjenjuje, dok se broj novih bolesti svake godine povećava. Iako je većina ljudi ponosna na to da smo danas napredniji negoli u srednjem vijeku ili prije tisuću godina, simptomi današnje civilizacije nisu baš ohrabrujući.
Analizom znanosti koja stoji iza medicine možemo doći do zaključka kako ta znanost ne poznaje pravi uzrok niti jedne bolesti koju tretira i za koju preporučuje svoje lijekove.
Kao primjer možemo navesti bilo koju bolest. Upitajte svoga liječnika koji je uzrok neke bolesti ili poremećaja. On vam može odgovoriti da je uzrok, na primjer, poremećaj neke žlijezde. Ako nastavite s traženjem korijenskog uzroka pitajući: «A što je uzrokovalo poremećaj te žlijezde?» i tako dalje, vrlo brzo doći ćete do zida, gdje će se, kao izgovor neznanju, ponuditi nekoliko mogućih pretpostavki i uzroka, no pravi uzrok nije jasno poznat.
Dakle, vidljivo je da suvremenoj medicini nije poznat korijenski uzrok bolesti i poremećaja, već se fokusira isključivo na vidljive i mjerljive simptome koji se pokušavaju ublažiti ili ukloniti. Moderna je medicina svjesna svoje urođene mane ovisnosti o nesavršenim sposobnostima čovjeka i njegovih osjetila da pronađe uzrok i da se svako novo otkriće temelji na prijašnjim nesavršenstvima i pogreškama te da je takvom metodom napretka jedino moguće nove pogreške raditi, dok korijenski uzrok ostaje i dalje nepoznat. Uzrok je tomu nepoznavanje neke bolje metode, uslijed čega ljudi prihvaćaju ono rješenje koje je trenutno dostupno i koje ne zahtijeva da se mijenjamo.
Ali kad uzmemo u obzir vidljivo stanje zdravlja današnje populacije, fizičkog i psihičkog, rezultati primjene moderne medicine nisu baš impresivni. Da bismo shvatili na koji način izliječiti bolest ili riješiti problem, potrebno je znati pravi, korijenski uzrok. U protivnome, metoda izlječenja primijenit će se samo na sekundarne simptome, i do pravog i dubokog izlječenja ne može ni doći. Simptomi se mogu povući s jednog dijela tijela, ali će se zasigurno pojaviti na nekom drugom dijelu i uzrokovati neke druge probleme. U knjizi Samoozdravljenje analizirali smo uzrok svih bolesti i problema kao i njihovo uspješno uklanjanje i sprječavanje. Iskreno se nadam da ćete razumjeti logiku predstavljanja ovog znanja i da ćete se odlučiti na osobnu eksperimentaciju ove tehnike te na taj način steći maksimalnu dobrobit za sebe i osobe u svom životu.
Um – svjesni i podsvjesni
Iz Veda saznajemo da je uzrokom 99% bolesti tijela upravo naš vlastiti um, a ne kemijski poremećaji unutar tijela. Vedski spisi opisuju um i razlikuju dva osnovna dijela: svjesni i podsvjesni um.
Svjesni um prepoznajemo po tri simptoma: misli (vizije), osjećaji (emocije) i želje (fokusne točke). Podsvjesni um ne prepoznajemo tako lako jer ga nismo svjesni. Njegovi simptomi nisu uočljivi kao što je to kod svjesnog uma. Međutim, simptome podsvjesnog uma možemo prepoznati zahvaljujući iskustvima koja su izvan naše svjesne kontrole.
Na primjer, ako vidimo konop, a pomislimo da je zmija, naše će tijelo automatski reagirati na taj podražaj koji je došao od uma. Osjetit ćemo kemijske reakcije i prepoznati ih kao strah, tjeskobu, paniku, nelagodu i sl. Kada bismo imali kontrolu nad svojim podsvjesnim umom, onda bismo mogli i zaustaviti nastanak tih automatskih emocija i kemijskih reakcija. No, kako vidimo da reagiramo automatski i bez kontrole, možemo zaključiti da je to bila aktivnost podsvjesnog uma (u daljnjem tekstu «PU»).
Utjecaj PU-a ne očituje se samo u kriznim situacijama koje se tiču našeg osobnog preživljavanja, već se odražava i na ostatak naših svjesnih aktivnosti u svakodnevnom životu. Tako će se djelovanje PU-a odraziti na naš privatni, društveni, bračni i poslovni život.
PU djeluje samo onda kada postoji potreba za time, a potrebu stvara naš svjesni um i situacije u kojima se nalazi. Glavna je funkcija PU-a skladištenje i izbacivanje viška emotivnih impresija koje doživljavamo kroz život. Oni emotivni utisci koji su prekompleksni za svjestan doživljaj osobe, prebacuju se i skladište u PU-u.
Emotivni utisci postaju jako složeni i konfliktni kada je intelekt osobe koja doživljava te utiske nedovoljno sazrio za to iskustvo. Na primjer: dijete predškolske dobi ne bi pravilno razumjelo seksualni odnos odraslih osoba i stoga je to iskustvo nepotrebno i štetno jer razvija kompleks unutar djetetova uma.
Jednostavno se ravnajući po prirodnom razvoju intelekta svakog čovjeka, može se jasno zaključiti kako određena iskustva nisu podobna za nezreo intelekt. Baš kao i tijelo djeteta, koje je puno manje otporno na alkohol, droge i većinu lijekova, tako je i um djeteta neotporan na prejake emotivne impresije koje dobiva iz svoje okoline.
Kad su životne impresije nepodobne za svjesni um djeteta, PU ih preuzima i sprema u obliku podsvjesne memorije.
U većini slučajeva, današnja su djeca izložena pretjerano negativnim emotivnim impresijama koje dolaze od roditelja i bliže okoline.
Već u tim ranijim godinama razvije se odnos između svjesnog uma i PU-a koji se zasniva na zaštiti, gdje PU nauči štititi svjesni um od impresija za koje je naučio da su pretjerane.
Vremenom se PU «navikne» štititi svjesni um i ta navika postaje dio našeg lažnog (programiranog) identiteta.
Kristijan Kolega
samoozdravljenje.com
