Slavni znanstvenik odgovorio je maloj Phyllis već nakon pet dana, a pitanje i odgovor objavljeni su u knjizi “Dragi profesore Einstein: Pisma djece Albertu Einsteinu i natrag”, koju je uredila Alice Calaprice”. Davne 1936. godine djevojčica po imenu Phyllis pisala je tada već popularnom fizičaru i znanstveniku Albertu Einsteinu želeći od njega dobiti odgovor na pitanje mole li se znanstvenici, te je li moguće “vjerovati” i u znanost i u religiju.
“Pokušat ću odgovoriti što jednostavnije na tvoje pitanje. Evo mog odgovora:
Znanstvenici vjeruju da se svaka pojava, uključujući i one koje vezane uz ljudska bića, događa prema zakonima prirode. Iz tog razloga znanstvenik ne može biti naklonjen vjerovanju da na tijek događaja može utjecati molitva, odnosno, želja koja se manifestira nadnaravno.
Ipak, moramo priznati da je naše znanje o tim silama nesavršeno, pa na kraju uvjerenost u postojanje vrhovnog duha počiva na nekoj vrsti vjere. Takvo vjerovanje još uvijek je prošireno, čak i unatoč posljednjim dostignućima u znanosti.
Ali isto tako, svatko tko se ozbiljno bavi znanošću postaje uvjeren da se neka vrsta duha manifestira u zakonima svemira i da je ona daleko superiornija od čovjeka. Na taj način bavljenje znanošću vodi do religioznih pobuda posebne vrste.”
