Inteligencija i sreća ne idu pod ruku: Evo zašto!

“Inteligentni um zna sve, osim onoga što je dobro za njega. Sretni um zna što je dobro za njega prije svega.”

Sreća i inteligencija se međusobno isključuju jer je sreća stanje uma, dok je inteligencija opseg uma – prva je više fiksna, a druga fluidnija. U stvari, inteligencija je društveni konstrukt koji je problematičan. Evo razloga zašto se mnogo inteligentnih duša bori da nađe sreću:

1) Inteligentni ljudi imaju visoke standarde

Imati standarde je dobra stvar. To vam može pomoći da ostanete na pravom putu ka sreći i uspjehu. Međutim, postavljanje standarda koji su previsoki može postati problem. Inteligentni ljudi imaju tendenciju da znaju što žele i odbijaju se zadovoljiti s bilo čim manjim od toga.

Njihovi visoki standardi odnose se na sva područja njihovog života. Posao, odnosi, određeni ciljevi. To im može otežati da budu zadovoljni. Mogu se stalno osjećati kao da njihova dostignuća nisu dovoljna ili da im posao ne dozvoljava da napreduju. Njihovi standardi također mogu značajno utjecati na njihove odnose.

2) Inteligentni umovi nisu zadovoljni sadašnjim trenutkom onakvim kakav on jest, oni stalno pokušavaju pronaći mu novo značenje

Kada je “inteligentno” u pitanju, svijest gubi prednost nad znanjem. Naši umovi nisu zadovoljni sadašnjim trenutkom onakvim kakav je i zato ga ili napuštaju ili odlutaju mislima, dodaju ili oduzimaju od njega, oplemenjuju ga ili preoblikuju, razumiju ili interpretiraju, itd.

Um pokušava „izmijeniti“ trenutak i dodati mu novo značenje, jer trenutak sam po sebi nije dovoljan. Ovo nezadovoljstvo potiče um na očajničku trku da bi se stekle sve informacije i uspomene koje je sačuvao kako bi trenutak bio “bolji”. I tijekom ovog procesa um postaje nestrpljiv, mahnit ili izgubljen, jer su njegovi nalazi nedovoljni ili ne uspijeva pronaći ništa.

3) Sreća je um koji se smiruje; inteligencija je um koji odbija se smiriti

Za sretan um, što god da je u pitanju – dovoljno je. On ne pokušava izmijeniti bilo što, on to samo prihvaća tako kako jest i postupa u skladu s tim.

Inteligentni um nije tako lako zadovoljiti.

4) Većina inteligentnih ljudi previše razmišlja

Visoko inteligentni ljudi imaju tendenciju stalno analizirati i proučavati do iznemoglosti. Oni će izvagati prednosti i mane i suditi nakon što se tiho povuku.

To često dovodi do depresije.

5) Kada su uvjeti manji od optimalnih, osjećaju se iznevjereno

Stvari često nemaju isti krajnji rezultat: inteligentni ljudi imaju čvršće shvaćanje svega i uvijek im je u glavi najbolje rješenje za sve uvjete.

6) Nepogrešiva samokontrola

Većina inteligentnih ljudi ima tendenciju naginjati ka niskom samopoštovanju i slabom osjećaju ponosa zbog grubosti u načinu na koji sami sebe procjenjuju.

Oni neće favorizirati loše osobine i prihvatiti ih po nominalnoj vrijednosti. Njihovi osobni standardi su visoki.

7) Traže više sfere

Većina inteligentnih ljudi je vješta u razlikovanju dobra od lošeg. Oni ne prihvaćaju loše osobine.

Neprestana racionalizacija mogućih ishoda je njihova prava priroda.

8) Malo ljudi ih zaista razumije

Ljudski kontakt može biti najveći izvor sreće. Mi uvijek dijelimo naše brige i stresove s ljudima, tako da ih je onda lakše nositi.

Većina inteligentnih ljudi rijetko pronalazi nekoga s istom dubinom karaktera s kim bi mogli podijeliti svoje brige i ublažiti svoj teret.

9) Inteligencija često može dovesti do psiholoških problema

Ljudi koji imaju natprosječni koeficijent inteligencije imaju neki vid psihološkog poremećaja koji ih čini neprestanim sucima time što postavljaju nemilosrdna pitanja.  Ljudski um je vrlo složen i nije u potpunosti shvaćen.

Prekomjerna analiza i osjećaj izoliranosti je činjenično stanje za inteligentne ljude. Ovo ipak može biti nezdravo.

10) Sreća je svakodnevni naporan rad

“Sreća u inteligentnim ljudima je najrjeđa stvar koju znam.” – Ernest Hemingway

stil.kurir