“Mi ne evoluiramo iz materije, već devoluiramo, ili silazimo, iz duha. Proces ljudske devolucije, proces kojim svjesna bića ulaze u ljudska tijela na zemlji, odvijao se jako dugo. Prema Puranama, ljudi poput nas postojali su na zemlji u velikim razdobljima cikličnog vremena. U našoj knjizi “Zabranjena arheologija“, moj koautor Richard L. Thompson i ja dokumentirali smo opsežne dokaze, u obliku ljudskih kostura, ljudskih otisaka stopala i ljudskih artefakata, koji pokazuju da ljudi poput nas nastanjuju Zemlju stotinama milijuna godina!”
Proces ljudske devolucije, proces kojim svjesna bića ulaze u ljudska tijela na zemlji, odvijao se jako dugo. Prema Puranama ili povijestima, ljudi poput nas postojali su na zemlji u velikim razdobljima cikličnog vremena. Osnovna jedinica ovog cikličkog vremena je Brahmin dan koji traje 4,32 milijarde godina. Nakon Brahminog dana slijedi Brahmina noć, koja također traje 4,32 milijarde godina.
Dani slijede noći beskrajno, jedan za drugim. Tijekom dana Brahme, život, uključujući ljudski život, je manifestiran, a tijekom noći nemanifestiran. Prema kozmološkom kalendaru Purana, današnji dan Brahme započeo je prije otprilike dvije milijarde godina. Jedan od praotaca čovječanstva, Svayambhuva Manu, vladao je u to vrijeme, a Bhagavata Purana (Srimad-Bhagavatam) 6.4.1 nam govori: “… ljudska bića… stvorena su za vrijeme vladavine Svayambhuva Manua.” Stoga bi vedski arheolog mogao očekivati da će pronaći dokaze o ljudskoj prisutnosti u tako dalekoj u prošlosti.
U našoj knjizi “Zabranjena arheologija“, moj koautor Richard L. Thompson (Sadaputa Dasa) i ja dokumentirali smo opsežne dokaze, u obliku ljudskih kostura, ljudskih otisaka stopala i ljudskih artefakata, koji pokazuju da ljudi poput nas nastanjuju Zemlju stotinama milijuna godina, baš kao što nam Purane govore. Ovi dokazi nisu dobro poznati zbog procesa filtriranja znanja koji djeluje u znanstvenom svijetu. Dokazi koji proturječe Darvinovoj teoriji ljudske evolucije ostavljaju se po strani, ignoriraju i na kraju zaboravljaju.
Sljedeći korak
Iako su ovi dokazi o ekstremnoj ljudskoj starosti u suprotnosti s trenutnom Darwinovom teorijom ljudske evolucije, oni nam ne govore ništa o stvarnom podrijetlu ljudskih bića. Ova nam otkrića jednostavno govore da trebamo novo objašnjenje ljudskog podrijetla. To je također važno. Zašto ponuditi novo objašnjenje osim ako ono nije stvarno potrebno? U svojoj novoj knjizi, “Ljudska Devolucija”, iznio sam takvo novo objašnjenje, temeljeno na informacijama pronađenim u Puranama.
Prije nego što se zapitamo: “Odakle su došla ljudska bića?”, trebali bismo se prije svega zapitati: “Što je ljudsko biće?”. Danas većina znanstvenika vjeruje da je ljudsko biće jednostavno kombinacija materije, običnih kemijskih elemenata. Ova pretpostavka ograničava različitost objašnjenja koja se mogu ponuditi za ljudsko podrijetlo. Sugeriram da je razumnije, na temelju dostupnih znanstvenih dokaza, započeti s pretpostavkom da je ljudsko biće sastavljeno od tri odvojene postojeće supstance: materije, uma i svijesti (ili duha). Ova pretpostavka proširuje krug mogućih objašnjenja.
Svaki znanstveni proces donošenja zaključaka počinje s nekim početnim pretpostavkama koje nisu rigorozno dokazane. U suprotnom, bili bismo uhvaćeni u beskrajnu regresiju dokazivanja pretpostavki i dokaza koji dokazuju pretpostavke. Početne pretpostavke jednostavno moraju biti u skladu sa zdravim razumom na temelju dostupnih dokaza. A razumno je, na temelju dostupnih dokaza, pretpostaviti postojanje uma i svijesti usporedo s običnom materijom, kao zasebnih elemenata koji sačinjavaju ljudsko biće.
U svrhu znanstvene rasprave, definiram um kao suptilnu materijalnu supstancu povezanu s ljudskim organizmom i sposobnu djelovati na običnu materiju na načine koje ne možemo objasniti našim trenutnim zakonima fizike. Dokazi za ovaj element uma dolaze iz znanstvenih istraživanja fenomena koje neki nazivaju “paranormalnim” ili “psihičkim”. Ovdje ulazimo u skrivenu povijest fizike (proces filtriranja znanja također djeluje na ovom polju znanja).
Na primjer, svaki student fizike uči o radu Pierrea i Marie Curie, muža i žene koji su oboje dobili Nobelovu nagradu za svoj rad u otkrivanju radija. Informacije o tome se nalaze u skoro svakom početničkom udžbeniku fizike. Ono što ne možemo pročitati u udžbenicima je da su Curiejevi bili izrazito uključeni u psihička istraživanja. Bili su dio velike skupine istaknutih europskih znanstvenika, uključujući i druge dobitnike Nobelove nagrade, koji su zajedno provodili istraživanja paranormalnog u Parizu početkom dvadesetog stoljeća.
Grupa je dvije godine proučavala talijanskog medija Eusapia Palladina. Povjesničarka Anna Hurwic u svojoj biografiji Pierrea Curieja (1995., str. 247) bilježi: “Seanse je doživljavao kao znanstvene eksperimente, pokušavao je pratiti različite parametre, zapisivao je detaljne bilješke o svakom opažanju. Bio je stvarno zaintrigiran Eusapiom Palladino.”
O nekim seansama s Eusapijom, Pierre Curie je pisao fizičaru Georgesu Gouyu u pismu od 24. srpnja 1905.: “Imali smo u Psihološkom društvu nekoliko seansi s medijem Eusapijom Palladino. Bilo je vrlo zanimljivo i uistinu nam se čini da ti fenomeni kojima smo svjedočili nisu neki magični trikovi – stol podignut četiri stope iznad poda… sve to u prostoriji koju smo mi uredili, s malim brojem dobro poznatih gledatelja i bez prisutnosti mogućih suučesnika.”
Pierre Curie je izvijestio da je u takvim okolnostima medij bio pažljivo fizički kontroliran od strane prisutnih znanstvenika. Dana 14. travnja 1906. Pierre je pisao Gouyu o nekim daljnjim istraživanjima koja su on i Marie proveli: “Imali smo nekoliko novih seansi s Eusapijom Paladino (već smo imali seanse s njom prošlog ljeta). Rezultat je da ti fenomeni stvarno postoje i u to više ne mogu sumnjati. Nevjerojatno ali istinito, zaista je nemoguće to negirati nakon seansi koje smo imali u uvjetima savršenog nadzora.” Zaključio je: “Po meni, postoji potpuno nova domena činjenica i fizičkih stanja prostora o kojima ništa ne znamo.”
Iznad fizike
Takvi i mnogi drugi rezultati slični njima iz skrivene povijesti fizike, sugeriraju da element uma povezan s ljudskim organizmom može djelovati na običnu materiju na načine koje ne možemo lako objasniti našim trenutnim fizikalnim zakonima. Takva se istraživanja nastavljaju i danas, iako se većina znanstvenika koji to rade koncentrira na mikroučinke, a ne na makroučinke o kojima je izvijestio Pierre Curie. Na primjer, Robert Jahn, voditelj inženjerskog odjela na Sveučilištu Princeton, počeo je istraživati učinke mentalne pažnje na generatore slučajnih brojeva. Generator slučajnih brojeva obično će generirati niz jedinica i nula, s jednakim brojem svake. No Jahn i njegovi suradnici koji su nastavili istraživanje otkrili su da subjekti mogu mentalno utjecati na generatore slučajnih brojeva da proizvedu statistički značajno veći broj jedinica ili nula.
Dokazi za svjesno živo biće koje može postojati odvojeno od uma (suptilne materije) i obične materije dolaze iz medicinskih izvješća o iskustvima izvan tijela (OBE). Tijekom traumatskih događaja kao što je srčani udar, krv prestaje dotjecati u mozak, a subjekti ostaju bez svijesti. Ali neki subjekti navode da su se u takvim trenutcima odvajali od svojih tijela i svjesno promatrali vlastita tijela. Realnost takvih iskustava potvrdili su medicinski istraživači.
Na primjer, u veljači 2001., tim sa Sveučilišta u Southamptonu, u Ujedinjenom Kraljevstvu, objavio je pozitivnu studiju o OBE-u kod pacijenata sa srčanim zastojem u časopisu Resuscitation (v. 48, str. 149-156). Tim je predvodio dr. Sam Parnia, viši znanstveni suradnik na sveučilištu. Dana 16. veljače 2001., izvješće objavljeno na web stranici sveučilišta kaže da rad dr. Parnie “sugerira da svijest i um mogu nastaviti postojati nakon što mozak prestane funkcionirati a tijelo postane klinički mrtvo.” To je upravo vedska koncepcija.
U trenutku smrti, svjesno živo biće napušta tijelo, praćeno suptilnim materijalnim pokrovom uma, a zatim ulazi u drugo tijelo od grube materije. Sjećanja iz prošlih života zabilježena su u umu i svjesno živo biće im može pristupiti u svom novom tijelu sačinjenom od grube materije, kao što su pokazala opsežna istraživanja psihijatra Iana Stevensona koja provjeravaju sjećanja djece iz prošlih života.
Ako je ljudski organizam sastavljen od grube materije, uma i svijesti (ili duha), prirodno je pretpostaviti da ti elementi potječu iz rezervoara takvih elemenata. Ovo sugerira da je kozmos podijeljen na regije ili razine grube materije, uma i svijesti, od kojih je svaka naseljena bićima prilagođenima tamošnjem životu.
Prvo postoji područje čiste svijesti. Svijest, kakvu doživljavamo, individualna je i osobna. Ovo sugerira da je vrhovni izvor svjesnih živih bića također individualan i osoben. Dakle, osim pojedinačnih jedinki svijesti koje postoje u području čiste svijesti, postoji i izvorno svjesno biće koje je njihov izvor. Kada frakcijska svjesna živa bića odustanu od svoje veze sa izvorom, ona se smještaju u niže regije kozmosa kojima dominira ili suptilna materijalna supstanca (um) ili gruba materijalna supstanca.
Kozmička hijerarhija
Stoga postoji kozmička hijerarhija svjesnih živih bića. Izvještaji o ovoj kozmičkoj hijerarhiji bića mogu se pronaći ne samo u Puranama nego i u kozmologijama mnogih drugih kultura. Kozmologije dijele mnoge sličnosti. One općenito uključuju izvornog Boga koji nastanjuje područje čiste svijesti, podređenog boga kreatora koji nastanjuje suptilno materijalno područje univerzuma zajedno s mnogim vrstama polubogova i polubožica, te zemaljsko područje, kojim dominira gruba materija, naseljeno ljudima poput nas.
Ovo sugerira da bi svemir iz našeg iskustva trebao pokazivati znakove da ga je dizajnirala viša inteligencija za prilagodbu ljudskom i drugim oblicima života. Moderna kozmologija pruža dokaze za to. Znanstvenici su otkrili kako se čini da su brojevi koji predstavljaju temeljne fizičke konstante i omjere prirodnih sila fino podešeni za postojanje života u našem svemiru. Astronom Sir Martin Rees šest od ovih brojeva smatra posebno značajnim.
U svojoj knjizi Just Six Numbers (2000., str. 3-4), on kaže: “Ovih šest brojeva predstavljaju “recept” za svemir. Štoviše, ishod je povezan s njihovim vrijednostima: ako bi bilo koji od njih bio “neusklađen”, ne bi bilo ni zvijezda ni života.” Postoje tri glavna objašnjenja za očito fino usklađivanje fizikalnih konstanti i zakona prirode: jednostavna slučajnost, mnogo svjetova i neki inteligentni stvoritelj. Mnogi kozmolozi priznaju da su izgledi protiv finog usklađivanja preveliki da bi se puka slučajnost ponudila kao vjerodostojno znanstveno objašnjenje.
Kako bi izbjegli zaključak o dizajneru, pretpostavili su postojanje praktički neograničenog broja svemira, od kojih svaki ima vrijednosti temeljnih konstanti i zakona prirode prilagođenih na drugačiji način. I mi pukom slučajnošću živimo u jednom svemiru sa svim ispravno prilagođenim stavkama za postojanje ljudskog života. Ali za modernu znanost ti drugi svemiri postoje samo u teoriji pa čak i kad bi se njihovo postojanje moglo fizički dokazati, trebalo bi nadalje pokazati da su u tim drugim svemirima vrijednosti temeljnih konstanti i zakona prirode zapravo različite od onih u našem svemiru. Vedska kozmologija također govori o mnogim svemirima, ali su svi oni dizajnirani za život, dok se iza svih tih materijalnih svemira, sa svojim razinama grube i suptilne materije, nalazi razina čiste svijesti, odnosno duha.
Izvorno, mi tamo postojimo kao jedinke čiste svijesti koje su u skladnoj vezi s vrhovnim svjesnim bićem, poznatim pod sanskritskim imenom Krišna (i pod drugim imenima u drugim religijskim tradicijama). Kada odustanemo od naše dobrovoljne veze s tim vrhovnim svjesnim bićem, spuštamo se u područja kozmosa kojima dominiraju suptilni i grubi materijalni elementi, um i materija. Zaboravljajući svoj izvorni položaj, pokušavamo dominirati i uživati u suptilnim i grubim materijalnim elementima. U tu svrhu, dana su nam tijela napravljena od suptilnih i grubih materijalnih elemenata.
Suptilno materijalno tijelo sastoji se ne samo od uma, već i od još finijih materijalnih elemenata: inteligencije i lažnog ega (radi jednostavnosti, u ovom izlaganju sam ih sažeo u um). Grubo materijalno tijelo je sačinjeno od zemlje, vode, vatre, zraka i etera. Tijela načinjena od ovih grubih i suptilnih materijalnih elemenata su vozila za svjesna živa bića. Ona su dizajnirana za postojanje unutar područja suptilnih i grubih materijalnih elemenata. U skladu sa stupnjem zaborava svoje izvorne prirode, svjesna živa bića dobivaju odgovarajuće vrste tijela. Oni koji su zaboravniji dobivaju tijela koja u većoj mjeri prekrivaju njihovu izvornu svijest.
Izvorno svjesno biće u vedskom univerzumu (osim Boga) je Brahma, prvi polubog ili deva. Njegovo tijelo, očitovano izravno iz Visnua (Krsnina ekspanzija koja kontrolira materijalni svemir), sastoji se prvenstveno od suptilnih materijalnih elemenata.
Zadatak mu je stvaranje tijela za druga svjesna živa bića koja postoje na različitim razinama kozmičke hijerarhije. Iz Brahminog tijela potječu veliki mudraci, ponekad poznati kao njegovi mentalni sinovi, a također i prvi par koji se spolno razmnožavao, Svayambhuva Manu i njegova supruga, Satarupa.
Manuove kćeri postaju supruge nekih mudraca i stvaraju generacije polubogova i polubožica, s tijelima koja se prvenstveno sastoje od suptilne materijalne energije. Ovi polubogovi i polubožice, svojim reproduktivnim procesima, proizvode oblike živih bića, uključujući ljude, koji borave na našoj planeti Zemlji. U procesu devolucije, naša izvorna čista duhovna svijest, svjesnost Krsne, prekrivena je slojevima suptilnih i grubih materijalnih elemenata.
Re-evolucija
Ali taj se proces može obrnuti. Postoji vrsta re-evolucije kojom možemo osloboditi svijest od njezinih omotača i vratiti je u izvorno čisto stanje. Svaka velika duhovna tradicija ima neka sredstva da to postigne – neki oblik molitve, meditacije ili joge. U pokretu za svjesnost Krsne oslanjamo se na proces vibriranja transcendentalnog zvuka Hare Krsna mantre kako bismo vratili svijest u njezino čisto stanje.
Danas mnoge medicinske ustanove koriste ultrazvuk za pročišćavanje i čišćenje medicinskih instrumenata. Hare Krsna mantra bi se mogla okarakterizirati kao vrhovna ultrazvučna vibracija. Bog je uložio sve svoje transcendentalne energije u zvuk ove mantre, i stoga ona ima moć produhoviti i na kraju trajno ukloniti sve slojeve materijalnih elemenata koji prekrivaju svjesno živo biće. Uistinu, mantra se ne razlikuje od samog Krsne, tako da se tijekom pjevanja mantre, kako se prekrivajući elementi produhovljuju i uklanjaju, osoba postupno vraća u dodir sa vrhovnim izvorom svih svjesnih bića.
—————————————————
AUTOR: Drutakarma Dasa (Michael A. Cremo) – nezavisni istraživač, autor, govornik, vedski učenjak. Od 1984. godine uključen je u utvrđivanju vedskih koncepcija ljudskog podrijetla u svijetu znanosti. Izlagao je radove na sastancima Svjetskog arheološkog kongresa, Europskog udruženja arheologa, Međunarodnog kongresa za povijest znanosti i Međunarodne unije prapovijesnih i protopovijesnih znanosti. Osim predavanja na sveučilištima, također je pozivan da drži predavanja na Kraljevskom Institutu Velike Britanije, Ruskoj akademiji znanosti i drugim znanstvenim institucijama u svijetu.
