Izgradi svoju novu stvarnost – Alat
Dolaskom na ovu razinu postojanja, donijeli smo sa sobom sav „Alat“ potreban za svjesno Stvaranje. Taj „Alat“ je duhovnog i fizičkog karaktera. Sve što karakterizira naše sveukupno Biće, istovremeno je mehanizam za ostvarenje Vječnog Života u ovom fizičkom tijelu, koji nije ništa drugo do potpuna osviještenost svih razina Čovjeka. Takav Čovjek živi vječno u potpunoj spoznaji sebe kao Božanskog Bića. Njegov jedini zadatak je ispoljavanje vlastite prirode – biti Ljubav.
Put za dostizanje ovog stanja opisan je u brojnim djelima Grigori Grabovoia (znanstveni radovi, patenti, knjige, autorski seminari, članci, intervjui, konferencije, predavanja i govori itd). Suština njegovog Učenja bazirana je na sveprisutnim Božanskim Djelovanjima tj. na principu „Kako to radi Bog“.
„Pravo spasenje svih i za sva vremena je prijenos Znanja Boga. “ (dr. Grigori Grabovoi)
U Učenju Grigori Grabovoia o Bogu potrebno je krenuti prvo od samospoznaje kako osobno doživljavamo Boga. Potrebno je spoznati Boga kao osobnost, stvaralačku osobnost. Čovjek je iznimno kreativno biće, jer je Čovjek u svojoj suštini imperosonalizacija Boga („stvoren na sliku i priliku Boga“).
Učenje Grigori Grabovoia koristi određenu terminologiju i pojmove koji se tumače različito u nekim drugim učenjima ili tehnologijama. Objašnjenje glavnih izraza kao „Duša“, „Duh“, „Svijest“, „percepcija“, „fizičko tijelo“ i t.d.,izabrani su iz knjiga i članaka Grigori Grabovoia. To su temeljni pojmovi:
„Duša“ je „Supstanca“, koju je u skladu sa Vječnošću Svijeta, stvorio Stvoritelj – kao vječni element Svijeta. Duša je stabilna, ona egzistira kao organizirajuća struktura svijeta, stoga iz nje proizlazi princip reprodukcije izraza kao što je „Duh“, kamo spada pojam djelovanja. U određenom smislu, možemo reći da je Duh djelovanja Duše. Stoga, mijenjajući duhovnu osnovu u pravcu stvaralačkog razvoja, možemo mijenjati Dušu. Jedan od principa „Oživljavanja“ govori da vječni život podrazumijeva neminovnost razvoja Duše. U vječnom životu, ovisno o razvoju čovjeka i društva, svi zadaci bivaju novi, i novi zadaci nastaju. Stoga je razvoj Duše apsolutno neophodan, kako bi čovjek bio u stanju udovoljiti novim izazovima. Duša je osobno djelo Stvoritelja – Svjetlo Stvoritelja (Stvaralaštvo). Duša egzistira u stanovitom „apsolutnom“ prostoru, u kojem ju je Bog Stvoritelj stvorio.
„Svijest“ je struktura, koja dozvoljava Duši upravljanje tijelom. Duša, čiji materijalni dio je tijelo, nalazi se u interakciji sa realnošću kroz strukturu Svijesti. U daljem smislu je Svijest struktura, koja sjedinjava duhovni i materijalni Svijet. Promjenom Svijesti, možemo promijeniti Duh, te time i djelovanje, što znači događaje, jer je Duša kao dio Svijeta prisutna u svakom događaju. Tada promjena Svijesti čovjeka povlači za sobom promjenu svih ostalih elemenata Svijeta. Čovjekov razvoj i njegovo usavršavanje povezani su sa razvojem njegove Svijesti. Promjena stupnja Svijesti čovjeka i uzdizanje u uvijek viša stanja Svijesti, predstavlja težište čovjekovih zadataka.
Ključni termin u religijama jest termin „Kraljevstvo Božje“. Kraljevstvo Božje je upravo visoko/šire stanje Svijesti. Dizanje/širenje u uvijek više razine Svijesti, predstavlja istinski put ka Bogu. Ovdje postaje jasna teza „Kraljevstvo Božje je u vama“. Ovo stoga što je upravo „Kraljevstvo Božje“- više stanje Svijesti – u nama. Svijest je struktura o kojoj ovisi naša realnost, stvarnost, jer Čovjek doživljava kao stvarno samo ono što postoji u Svijesti.
„Istinska Svijest“ je Svijest koja oslikava realnost Svijeta unutar beskonačnog prostorno – vremenskog kontinuuma. Ova Svijest omogućava vječni život i vječni razvitak. Istinska Svijest oslikava sistem razvoja Svijeta adekvatno beskonačnom vremenu i prostoru i raspolaže osobinama odraza čitave realnosti u svakom njenom segmentu – ovo je princip holografije. Istinska Svijest razvija se duhovnim razvojem. Pritom ne smijemo zaboraviti da je i najsitnija stanica povezana sa čitavim makrokosmosom. Promjene na mikrorazini mogu, prema zakonu univerzalnih veza, prijeći u makrorazinu. Proširena Svijest je stanje pri kojem se percepcija širi i počinje obuhvaćati čitav nivo Svijesti.
„Percepcija“ je dio Svijesti, upravljački instrument, koji projicira realnost u individualnu Svijest.
„Materija“ je prošlost Svijesti. Materija je koncentrirana svjetlost Svijesti. U svojoj knjizi „Primijenjene strukture polja stvaralačke informacije“, Grigori Grabovoi opisuje kako je čovjek sagrađen (stvoren). Ovdje se govori o direktnoj povezanosti čovjeka, preko njegovih duhovnih struktura, sa čitavim Svijetom (vanjskom realnošću). Razumijevajući ove duhovne veze i strukture, dolazimo do razumijevanja da je svaki čovjek direktno i neodvojivo povezan sa cijelim Svijetom, putem svojih misli, osjećaja i djelovanja, koje uzrokuju djelovanje (promjenu) u cijelom Svijetu. Sukladno tome, promjene vanjske realnosti, dovode do promjena unutarnje realnosti čovjeka.
„Fizičko tijelo Čovjeka“ je manifestacija Duše i kao svaka materija, ono je i koncentrirana svjetlost Svijesti. Prema raspoloživim spoznajama, Svijet je sagrađen na slijedeći način:
Duša stvara Svjetlo i informacije, Duh prenosi te informacije iz Duše u Svijest, Svijest preuzima informacije i realizira ih u vidu objekata (materije), koju vidimo oko nas kao formu uključujući i fizičko tijelo čovjeka. Mijenjajući informaciju, čovjek mijenja Svijet i samog sebe. Svijet ovisi direktno o Svijesti čovjeka. Za promjenu Svijeta dovoljna je želja čovjeka da spozna sebe. Spoznajući sebe, čovjek se kreće prema Stvoritelju, Bogu.
Stoga je važno da čovjek nauči samo-obnavljanje svog fizičkog tijela.
Kad se čovjek obnovi, tj. dovede u harmonično unutrašnje stanje i božansku Normu, on istovremeno obnavlja i svoju okolinu i dovodi je u harmoniju sa sobom.Kad se okolina obnovi, tj. dovede u Normu i harmoniju, bit će u harmoniju i Normu doveden i čovjek, kao uzrok njene egzistencije.
Jedino putem samospoznaje, čovjek može komunicirati direktno sa Stvoriteljem, Bogom. Neki traže Boga na Tibetu, neki u Indiji, neki drugi u Svemiru, Katedrali i t.d., ali je Bog u svakom čovjeku, u njegovoj Duši. Duša je Stvaralaštvo, dio Boga, a putem Svijesti sve što posjeduje Dušu, biva u doživljajnom Svijetu manifesno. Kad se čovjek duhovno razvija, on nalazi put do Boga i spoznaje Stvaralaštvo u svemu što jest. Tada čovjek dobiva bezgranične mogućnosti i stvaralačku snagu.
Svaki je čovjek u mogućnosti primijeniti ovo znanje i pritom ostvariti rezultate. Konačni rezultati se očituju kao sveopće spasenje, vječni život, skladan razvoj.
„U naše vrijeme, kada je Svijet u opasnosti od općeg uništenja, znanost mora pronaći put za njeno sprječavanje. I u toj situaciji sustav znanja i djelovanja zvan znanost, koja ima stvarne, naglašavam, stvarne metode sprječavanja globalnih katastrofa, upravo iracionalne tehnologije poput jasnoviđenja, meterijalizacije i dematerijalzacije, teleportacije i uskrsavanje su istinske znanstvene tehnologije.“ (dr. Grigori Grabovoi)
Na primjer, regeneracija izgubljenih organa je moguća, jer je informacija o zdravom organu zauvijek pohranjena u informativnom polju. Čovječje tijelo je manifesna struktura, koja se razvija iz informativne strukture, Pra – matrice, određene od Stvoritelja. U Duši čovjeka postoji jedna točka arhiviranja, u kojoj su pohranjene sve informacije o njegovoj individui. S tim znanjem radeći u točki arhiviranja, svaki čovjek može biti regeneriran. Da bi pokrenuo proces obnavljanja, potreban je jedino impuls Svjetla iz Duše čovjeka. Da bismo pokrenuli ovaj impuls iz Duše, dovoljna je želja čovjeka pomoći sebi ili drugima. Vidljivi uspjeh je povezan sa bitnim uvjetom, a to je Znanje da je to moguće i samopouzdanje, vjera u Stvaralaštvo.
Pripremila: Lidija Gruber, udruga Vječnost života i ljubavi 1489999
