Zagrljaj… Ne bilo koji, ne bilo kakav… Onaj u kojem se želiš izgubiti, nikad ne izaći iz njega… Onaj koji traje… i traje…
Zagrljaj… Ne bilo koji, ne bilo kakav… Onaj u kojem se želiš izgubiti, nikad ne izaći iz njega… Onaj koji traje… i traje…
Niti snažnijeg… niti nježnijeg stiska ruku koje te privlače sebi, sve više… i više…
Kao da žele na svom tijelu napraviti otisak tvog tijela…
Da bi kasnije mogle te iste ruke, kada te ne bude među njima, potražiti obrise tvog otiska i uvjeriti se da si stvarno bila tu…
O tom zagrljaju pričam.
Koliko puta ste grlili tako?
Koliko puta ste bili grljeni tako?
Da ne možete disati, a zapravo ste tek u tom zagrljaju prodisali i osjetili da ste živi.
Zagrljaj u kojem čujete jedno drugom otkucaje srca… tako jako… i shvatite da od toga ljepše glazbe nema.
O tom zagrljaju pričam.
Ako ste ikada tako grlili… ako ste ikada tako grljeni… povremeno stavite ruku na grudi…
Možda čujete duple otkucaje srca.
mislipozitivno / tragmudrosti
