Spoznaja da u Svemiru sve konstantno umire i rađa se daje nam pozitivnu perspektivu na periode kaosa jer znamo da je se ne događa ništa loše, već se rastvara jedna forma i stvara druga.
Ponekada u životu doživljavamo period potpunog kaosa. Osjećaj da gubimo tlo pod nogama. Proživljavamo trenutke u kojima gubimo kontrolu i ne vidimo jasno. Ti trenutci budu izuzetno izazovni za naš sustav, jer više ništa nije po starom. Ruši se poznata realnost i dok se ne izgradi nova struktura uglavnom se osjećamo izgubljeno. Taj prostor kaosa zna biti vrlo neugodan, jer mi većinom volimo tvrdo tlo pod nogama i jasne strukture.
U periodu kaosa sve je raskomadano. Na ništa se ne možemo osloniti i osjećamo se nesigurno. Ono što je zanimljivo jest da upravo tada u svojoj izbezumljenosti i strahu od nepoznatog i nesigurnog često pokušavamo još intenzivnije uhvatiti konce u ruke i sve vratiti u strukturu. Trudimo se, vučemo, slažemo, natežemo i gubimo energiju na nešto što nisu naša posla. Tu je ključan sam život koji nam počinje pokazivati novi smjer. To je samo ulazak u novi ciklus.
Potrebno je dopustiti vremenu krize i kaosa da diše i da se odvije do kraja. Inače se dogodi proces sličan onome kada počnemo povraćati i onda zaustavimo povraćanje na pola, jer nam to nije ugodno.
Najzdravije je pustiti da se ciklus završi. Taj ciklus je zapravo prostor rađanja nečeg potpuno novog. Za to nam je potrebno povjerenje u život. Jednostavno vjera u Život, Boga, Svemir, Prirodu, Viši um ili kako god želite nazvati TO – tu univerzalnu inteligenciju koja je izvor svega.
Spoznaja da u Svemiru sve konstantno umire i rađa se daje nam pozitivnu perspektivu na periode kaosa jer znamo da je se ne događa ništa loše, već se rastvara jedna forma i stvara druga. To se odnosi na apsolutno sve aspekte života: odnose, stvari, naše tijelo, emocije, misli… na svaki aspekt postojanja. To što je jabuka istrulila i pretvorila se u zemlju nije tužan proces. Samo je prirodan tok života. Jer iz toga će narasti cvijet ili nešto drugo.
No s jabukom je lako, ali kada je vrijeme za neku promjenu u životu, a mi ne se držimo stare forme onda to stvara patnju, bol, napor i borbu. To bi bilo kao da se jabuka raspada, a vi trule komadiće želite vratiti u oblik jabuke kakva je prije bila. To je nemoguća misija. To je i nepotrebna misija. Potrebno je samo razumijevanje prirode života. Sve je tok i promjena. Potrebno je da naučimo disati s tim ciklusima i budemo spremni za neke možda nove i drugačije korake u životu.
Vremena u kojima živimo su vrlo dinamična, promjenjiva i kaotična, ali znajte da se samo radi o procesu transformacije. Radi se zapravo o životu. Životu koji je ponekada uravnotežen i ugodan, a ponekada neuravnotežen i kaotičan. No oba aspekta čine cjelinu i sve je to jedan kozmički ples.
Ako se želite priključiti zajedničkom plesu i istraživanju dobrodošli ste!
Iva Solarević Jeličić, prof. / ordinacija.hr
