Ovaj tekst to vrlo jednostavno pojašnjava kako možemo utjecati na našu DNK (točnije već utječemo cijelo vrijeme, ali toga nismo svjesni). Toplo preporučujemo da ga pažljivo pročitate, jer kad shvatite mehanizam kako funkcionira ovo naše tijelo, misli i osjećaji skupno, moći ćete se sami liječiti vlastitim mislima, riječima i emocijama.
Amazonski šamani, Australski Aboridžini, vračevi plemena Zulu u Africi, tibetanski mudraci imaju jedno isto ime za DNK – Maninkari, što u prijevodu znači „ oni koji se skrivaju“. Svi oni nisu međusobno bili niti su mogli biti zbog udaljenosti u bilo kakvom fizičkom kontaktu. To traje već najmanje tisuću godina. – Roso Nenad, dr. biološke medicine
Tisućama godina se zna da se ljudsko tijelo može programirati i reprogramirati riječima i mislima. Naše misli, osjećaji i naše riječi moduliraju lasersku zraku koja je snažan vibracijski val i koji ima mogućnost da mijenja vibracije energetskih polja oko nas i snažno djeluje na našu DNK.
Važno je da se pogodi prava frekvencija što znači prava riječ ili misao. Naša svijest ima mogućnost da našu namjeru ili naše namjere proslijedi bazama DNK i time promijeni njihove kombinacije. Na taj način naša svijest može prepraviti svaki program naše DNK.
Svaka naša stanica posjeduje određenu frekvenciju (vibraciju, stanični signal). Taj stanični signal je biofotonska svjetlost koju emitira DNK koja se nalazi u jezgri svake stanice, a u tom DNK fotonskom zračenju se nalaze kompletne informacije kojima se kontrolira rad stanice, njezino ponašanje, struktura, oporavak, pomlađivanje i terminaciju (smrt) stanice.
Svaka naša stanica je svjesna sebe i stanica oko sebe i svaka stanica ima svoj specifični zadatak koji mora obaviti u suradnji s drugim stanicama. Znači, svaka naša stanica ima svijest.
Skup biofotonskih zračenja svih stanica našega tijela čini elektromagnetsko frekvencijsko informacijsko polje koje se nalazi oko našega tijela. To je naše energetsko polje, naša aura, koja ima 7 slojeva. U tom energetskom polju se nalazi naš um i naša svijest pa time i naša sjećanja, uspomene, znanja, vještine itd.
Koliku sposobnost ima naš mozak (naš prijemnik) da komunicira sa našom sviješću, a time i s našom DNK od vitalnog je značaja za proces samo izlječenja – liječenja mislima ili riječima.
O sposobnosti našeg „prijemnika“ ovise i naša znanja, vještine, memorija i sama inteligencija. Što se tiče inteligencije, važno je znati inteligentno primijeniti inteligenciju. Prevedeno, važno je znati pametno primijeniti naš prijemnik, a ne teoretizirati u beskonačno.
Naš mozak je samo prijemnik signalnih frekvencija koje dolaze iz našeg uma i svijesti koje se nalaze u našem energetskom polju, koje se nalazi u kvantnom polju i s kojim je u stalnoj interakciji – izmjeni informacija.
Pošto mozak prima signale iz našeg energetskog polja, svaki poremećaj vibracije našeg energetskog polja dovodi do slanja krivog signala mozgu kojeg on dekodira i šalje prema svim stanicama u tijelu. Taj poremećeni signal dovest će do poremećaja bioloških i metaboličkih procesa u tijelu što će dovesti do bolesti na fizičkoj razini u 3D obliku.
Sve je to jedan zatvoreni krug, jer poremećaj vibracije energetskog polja ovisi o poremećaju biofotonskog DNK zračenja.
Kada dođe do poremećaja u biološkoj frekvenciji stanica – do poremećaja biofotonskog DNK zračenja (poremećaj dolazi uglavnom zbog toksina u hrani, pićima, cigareti, raznim patogenim i tehničkim zračenjima u manjoj mjeri, snažnim mentalnim stresovima i niskim emocijama kao što su strah, mržnja, agresija, krivnja, itd.), stanični biološki signal prelazi u patogeni signal koji uzrokuje poremećaj u vibraciji energetskog polja, a polje taj signal šalje prema prijemniku mozgu koji ga dekodira i šalje dalje prema svim stanicama u tijelu.
Eksperimenti su dokazali da, kada se stavi dio DNK, dakle dio našeg genetskog koda, u tubu s elektronima, elektroni se u okolini postavljaju u isti položaj kao što ga ima i DNK. Čak, štoviše i kada se DNK skloni, elektroni još uvijek drže isti položaj. Drugim riječima, DNK konstantno utječe na energetsko okruženje… Naše raspoloženje, odnos prema svijetu, razmišljanje… sve to ostavlja traga na našu okolinu.
U našim tijelima imamo seriju “mikroantena”, koje znanost naziva amino kiselinama. Ove antene “komuniciraju” s DNK. Postoje 64 potencijalna ljudska genetska koda. Dakle, 64 potencijalne ljudske antene koje mogu da šalju i primaju različite frekvencije. Ali, samo ih je 20 aktivno!”
Ovo je vrlo značajan znanstveni prilog tezi da svoje duhovne i mentalne kapacitete koristimo samo djelomično. Činjenica je da su 44 tjelesne antene “isključene” i ne komuniciraju s okolinom. Iz istog razloga mi samo manjim dijelom koristimo naš mozak.
U 3D obliku u kojem živimo koristimo jedva 10% mozga (prijemnika). Tih 10% je fokusirano samo na potrebe života u 3D frekvenciji, koja je unutar spektra frekvencija između 200 i 900 nanometara, između ultraljubičaste i infracrvene svjetlosti.
Tih 10% mogućnosti uporabe prijemnika je taman dovoljno za dekodiranje i razumijevanje nekih 3% otvorenosti softvera DNK. Uostalom današnja znanost može dekodirati i samo donekle objasniti oko 3% genetskih informacija koje šalje naša DNK.
Naš mozak (prijemnik ) je fokusiran na frekvenciju koja nas drži u 3D sistemu. Želimo li ući u hiperkomunikaciju s kvantnim poljem i životom oko sebe moramo defokusirati naš prijemnik da može „hvatati“ i druge frekvencije.
Kod čovjeka se za sada hiperkomunikacija realizira kada netko dobije pristup informacijama izvan baze svoga znanja pa se to smatra kao telepatija, vidovitost, intuicija, nadahnuće i tako dalje. Hiperkomunikacija je komunikacija izvan carstva 5 osjetila (opip, okus, vid,sluh i njuh), izvan carstva naših emocija.
U suštini naše emocije i naših 5 osjetila su blokada da dođemo do hiperkomunikacije i do pravih istina među kojima je i samoizlječenje riječima ili mislima. Proces hiperkomunikacije se najbolje ostvaruje u opuštenom, ležernom stanju.
Stres, strah, agresija, mržnja, krivnja, zabrinutost, hiperaktivan intelekt i slične emocije sprječavaju uspješnu hiperkomunikaciju.
Ostalih 90% prijemnika (mozga) radi na frekvencijama koje su izvan našeg 3D sistema, izvan spektra frekvencija koje se kreću između 200 i 900 nanometara.
Možda istina leži u tome da nam je naša DNK dozvolila da se služimo samo s 3% softvera dok ne popravimo prijemnik ili nam se netko upliće u program puštajući nam svoje programe ne bi li nas zadržao u mentalnom ropstvu.
Slađana Kostić/Utočište – Sanctuary
