Jezik znakova nam je priroda dala da se s lakoćom i bez potrebe za kompliciranim studijima ili dubokim logičkim umovanjem, jednom kad doista počnemo gledati, možemo snalaziti u životu i koristiti njene darove.
Prije koju godinu snimao sam par emisija s Davidom Ickeom, u danima nakon njegova zagrebačkog predavanja. U jednom predahu upitao sam ono što me već dugo zanimalo, otkad sam u njegovoj tada najnovijoj knjizi („Ovaj lav više ne spava“) pročitao poglavlje o Mjesecu i o tome kako Mjesečeva matrica hakira Sunčevu i kako se na Mjesecu nalazi kontrolni centar provođenja plana koji pojednostavljeno nazivam urotom. Osim tih smjelih tvrdnji, cijelo je poglavlje garnirano podacima koje sam već otprije i sam znao iz ufološke tematike kojom sam se bavio prošlih godina. Riječ je o brojnim anomalijama u svezi s Mjesecom, od njegove veličine, smještaja, brzine rotacije, indicija da je šupalj, a postoje i bezbrojna svjedočenja o vrlo burnoj aktivnosti na njegovoj površini kao i brojnim retuširanjima fotografija snimljenih na Mjesecu ili pak neretuširanim fotografijama na kojima su iz orvite snimana neka vozila i slično. Da ne spominjemo NASA-in dokument, napravljen uoči letova na Mjesec, naslovljen „Transient Lunar Phenomena“ (u slobodnom prijevodu: „Fenomeni koji prelaze preko Mjesečeve površine“), u kojem su u jednu tabelu sabrali četiristo godina viđenja više desetaka astronoma koji su bilježili raznolike aktivnosti koje su viđali na Mjesecu.
Izvor: radioliberum.com
Prenosi: 2012-transformacijasvijesti.com
Na umu treba imati i svjedočenja Inga Swanna, jasnovidioca iz američkog programa remote viewinga koji je u nekoliko navrata bio angažiran da „špijunira“ Mjesec, tako saznavši da su svemirski programi istraživanja Mjeseca tako naprasno prekinuti zbog toga što su ljudi praktički ‘istjerani’ s Mjeseca, pa nekim službama nije preostalo drugo nego da pokušaju s egzotičnim metodama prikupljanja informacija. Uglavnom, nema nikakve sumnje da tamo netko živi i nešto radi. O tome detaljnije možda nekom slijedećom prilikom, evo obećajem. Ali iz svih tih podataka meni nikad nije pao na pamet zaključak da bi Mjesec mogao biti neki kontrolni centar. No, kad sam to pročitao u knjizi, u glavi su mi se povezala dva podatka koja su zapravo na neki način išla u prilog tome.
Prvi je bio moj susret u Meksiku s pripadnicima tradicije Tetzakatlipoka koji su mi te 2008. rekli kako je prije točno 13 747 godina Mjesec stigao u orbitu, potpuno promijenivši lice Zemlje, iz čega je slijedilo da je on taj dugo traženi uzročnik kataklizme. Potom sam u knjizi Pane „Astral Walker“ Andova pročitao kako je iz centra galaksije, iz crne rupe Sagitarijus A, prije 26 000 godina krenuo val od neke eksplozije, a kako smo mi na samom rubu galaksije, on tek sada stiže do nas. S obzirom da se sve u svemriu zbiva u raznim pulsevima, zapitao sam se nije li možda 26 000 godina neki ciklus eksplozija te crne rupe u centru galaksije, koji se stalno ponavlja. Naime, 13 000 godina mi je tako očigledno bilo dvostruko manje od 26 000 godina da sam pomislio: ako je Mjesec zaista stavljen u orbitu prije 13 000 godina i ako zaista svakih 26 000 godina iz centra galaksije kreće energetski impuls koji na neki način utječe na svijest bića u galaksiji, onda je polovica tog ciklusa – dakle 13 000 godina – točno ona točka koja je najdalja od vrhunaca tih zbivanja koji se ovom dijelu galaksije događaju svakih 26 000 godina. Dakle, ako bi netko htio hakirati tu (kako ju je Icke nazvao) „sunčevu matricu“ koje je u vezi s centrom galaskije, onda bi to učinio u vrijeme kad je njen utjecaj najslabiji.
Nemojte se obazirati na mene, imam bujnu maštu, a to su samo moja slobodna razmišljanja bez nekih pretenzija da ih smatram točnim, jer doista na raspolaganju imam premalo podataka, ali me upravo iz tih razloga zanimalo otkuda Ickeu ta zamisao o Mjesecu kao centu kontrole i mesečevoj matrici, jer se to direktno nije moglo zaključiti iz podataka koji su objašnjavali što je sve čudno kod Mjeseca.
Odgovorio mi je da je s s vremenom naučio čitati jezik znakova, kako ga je nazvao, a da je u trenutku kad je krenuo pisati poglavlje o Mjesecu zapravo počeo pisati neko sasvim drugo poglavlje, ali mu je Mjesec nekako ‘niotkuda’ pao na pamet, pa je krenuo istražiti postojeće podatke o Mjesecu. Da, jezik znakova.
Nije mi to baš toliko novo, već sam i prije razmišljao o njemu, ali nekako mi je taj razgovor dao dodatni impuls, pogotovo zato što su upravo isljučivo znakovi u to vrijeme bili poticaj za moje čudne akcije koje su i mene samog iznenadile, ali su me potpuno nedvosmisleno odvele na pravi put, što se pak nastavilo potvrđivati drugim znakovima. Ali, jednostavno se ne može drugačije kad se prihvati postojanje jezika znakova i kad ih se počne uočavati. Pa nećete se valjda voziti cestom i ignoritati znakove, ako ih vidite?
Taj, za mene nedvosmislen niz znakova koji nisu jenjavali niti dopuštali da se radi išta drugo nego da ih se slijedi, mada su isprva zakomplicirali život i stavili pred mene razne dvojbe, donijeli su mi nevjerojatnu sreću i osjećaj oslobođenja . Zanimljivo je bilo da je usprkos svemu tome, i klasičnim komentarima uma („je li išta vrijedno ove muke?“, „ne bi li bilo jednostavnije da nisi krenuo tim putem“?), unutarnji osjećaj sve vrijeme bio nedvosmislen i jak i nikako da se osjećam imalo loše zbog kompliciranih okolnosti, pogotovo u odnosu na to koliko se sve vrijeme osjećam dobro zbog osjećaja kretanja u pravom smjeru. I priča se nije na tome zaustavljala, kad god mi je netko pokušao nametnuti neku moralnu dvojbu u vezi mojih postupaka, stizale su s mnogih drugih polja razne dobre vijesti koje sam osjećao kao nedvosmislenu potvrdu da sam na pravom putu. Onom za raj.
Uostalom, zamislite da se vozite po mrkloj noći po nekoj pokrajnjoj cesti. Vožnja traje već dugo, nigdje nikoga za upitati jeste li na pravom putu. Čim više razmišljate o tome, tim vam se više čini da ste se izgubili, a kilometri sve sporije protječu. I tada odjednom farovi vašeg automobila osvijetle znak na kojem piše da je mjesto u koje ste se uputili toliko i toliko kilometara u tom i tom smjeru. Već slijedećeg trenutka znak ostaje iza vas, u magli i mraku, a vi ste i dalje samotni putnik u zastrašujućem krajoliku bez kraja. Ali vidjeli ste znak i znate da je sve u redu, da morate u tom smjeru. Pa nećete valjda pokušati ‘nadmudriti ‘ znak i skrenuti lijevo ili desno ili natrag, ako vam je sve lijepo pokazano?
Slična je situacija i s jezikom znakova. Uz to, oni se grupiraju u gomile i stvaraju u čovjeku onaj osjećaj značenja koji imaju svi sinkorniciteti, kad znate da ste vidjeli ili doživjeli nešto ima direktni značaj za vas, mada ponekad i ne znate točno što je pravo značenje. Naravno, temeljna razlika između putokaza na cesti i znakova kojima nam se obraća svemir jest u tome što cestovne znakove vide svi i imaju isto značenje za sve putnike, dok se priroda ili svemir jezikom znakova obraćaju svakome individualno, kao logični nastavak vječne interakcije naše percepcije i svijesti s poljem iz kojeg izvire prikaz čitave naše četverodimenzionalne stvranosti.
Mada je riječ o znakovima koji obično spadaju u kategoriju tzv. sinkroniciteta, jezik znakova nije tek neka apstraktna, subjektivna kategorija. Uostalom, danas koristimo Mendeljejev sustav elemenata koji mu se ukazao u snu, baš kao što se ciklični oblik benzena njegovom otkrivaču simbolički ‘odsanjao’ kao zmije spletene u krug.
S idejom jezika znakova možete se susresti u sustavima znanja starosjedilaca širom svijeta.
Dramatičniji primjer te komunikacije, koji nadilazi subjektivna tumačenja sinkroniciteta, su primjeri koji pokazuju da priroda komunicira s ljudima i putem oblika. Ta doktrina znakova je dio i europske tradicionalne medicine. Osobe poput Paracelzusa i alkemičari iz 17. i 18. stoljeća, tadašnji znanstvenici na području Europe iz čije je discipline zvane alkemija naposljetku proizašla znanost, prije toga su, kao jednu od metoda proučavanja svojstava biljaka u Europi koje su upotrebljavali ljudi kao što je Paracelzus, koristili upravo doktrinu znakova.
Antropolog Jeremy Narby napisao je u knjizi „Kozmička zmija DNK i podrijetlo znanja“ neobični doživlja iz Amazone. Njegov prijatelj šaman uputio ga je da zapamti jednu biljku jer služi kao lijek protiv otrova određene zmije. Kad ga je Jeremy upitao kako da zapamti tu biljku u tom nepreglednom mnoštvu biljaka Amazone, šaman ga je pogledao i rekao: „Brate Jeremy, jesi li ti glup ili slijep? Zar ne vidiš da ta biljka izgleda isto kao zmija protiv čijeg otrova služi kao lijek?“. I doista, kad se malo bolje zagledao, Jeremy je uočio da se na donjem dijelu lista te biljke nalaze dvije bijele kukice koje podsjećaju na zmijske zube, a i šare na listu bile su slične. Bio je to znak da je ta biljka protuotrov za ugriz zmije.
To su mogućnosti koje priroda nudi ljudi koji znaju promatrati takvu vrstu znakova. Sam Heraklit je rekao kako priroda komunicira putem znakova. To je staro znanje, ta ideja da u prirodi postoji aktivna inteligencija koja komunicira putem znakova, oblika, vizija i snova.
Moj prijatelj koji je nedavno proveo par tjedana u šumama Perua, gdje je s jednim ‘vegetalistom’ (šamanskim specijalistomaost za ljekovito bilje) učio o ljekovitom bilju. Dakle, iskusio je zanimljiv oblik ‘medicinskog studija’. Nije tu bilo debelih knjižurina s gomilama podataka. Sve se svodilo na promatranje oblika. Glavna lekcija bila je uočavanje strukture neke biljke i povezivanje njena oblika s oblikom ljudskom organa na kojeg djeluje.
Uostalom, za slične primjere ne moramo ići u Amazonu. Prije nekog vremena internetom je cirkulirala prezentacija u powerpointu koja se pokazivala oblike voća i povrća, vanjske ili one koji se vide u presjeku i dovodila ih u vezu sa specifičnim medicinskim učincima. Poruka je bila da oblik svakog povrća govori o tome za koji organ djeluje blagotvorno ili zdravstve
 |
Mrkva – Za oči Poprečni presjek mrkve nalikuje ljudskom oku. Znanost je pokazala da mrkva potiče dovod krvi i unaprijeđuje funkcije očiju. |
 |
Rajčica – Za srce Rajčica ima četiri komore i crvena je. Naše srce ima četiri komore i crveno je. Sva istraživanja pokazuju da je rajčica puna likotina i da je čista hrana za srce i njegovu krv. |
 |
Grožđe – Za srce i krv Grožđe visi u grozdovima oblika srca. Svaki bob nalikuje stanici krvi, a suvremena istraživanja pokazuju da grožđe ima vitalnu funkciju u ishrani srca i krvi. |
 |
Orah – Za mozak Orah izgleda kao mozak. Ima desnu i lijevu polutku, gornji veliki i donji mali mozak. Bore i nabori jezgra nalikuju moždanoj kori. Danas se zna da orah sa više od tridesetak neurotransmitera pomaže u razvoju funkcija mozga. |
 |
Grah – Za bubrege Grah liječi bubrege i održava njihovu funkciju, a zrna graha izgledaju baš poput bubrega. |
 |
Avokado – Za maternicu Avokado, plavi patlidžan i kruške unapređuju funkcije maternice i njenog grlića, a svo to voće upravo nalikuje tim organima. Suvremena istraživanja pokazuju da ako žena pojede jedan avokado tjedno, to joj donosi ravnotežu hormona i sprječava prenisku urođenu težinu i rak grlića maternice. |
 |
Smokve – Za mušku plodnost Smokve su pune sjemenki i tijekom rasta vise u paru (baš kao i ono mjesto gdje mi muški nosimo spermije). Kakve li slučajnosti da smokve povećavaju pokretljivost i broj spermija te tako sprečavaju sterilnost muškaraca! |
 |
Slatki krumpir – Za gušteraču Slatki krumpir nalikuje gušterači i efikasno balansira indeks glicerina kod dijabetičara. |
Jezik znakova nam je priroda dala da se s lakoćom i bez potrebe za kompliciranim studijima ili dubokim logičkim umovanjem, jednom kad doista počnemo gledati, možemo snalaziti u životu i koristiti njene darove. Neki znakovi namijenjeni su svima, drugi baš nama. U toj međuigri svijeta i nas zbiva se naš život. Možda nam ponekad nalikuje zagubilištu, ali svi podsjedujemo jedan adut, jedno skriveno osjetilo. Naš nepogrešivi unutarnji kompas. Ili da ga prezicnije, u tehnološkom duhu suvremenog doba, nazovem: „prevoditelj jezika znakova“.
