Iluzija vlastite važnosti jedan je od ključnih problema, kao i bavljenje onime što drugi misle o vama. Važno je kultivirati stav kako nitko ne sudi vas. Izgraditi se i ne gubiti svoje samopouzdanje pod utjecajem drugih i onoga što oni misle i govore o vama. Kada volimo, želimo dijeliti. U bliskosti želimo podijeliti istinu. A onda, kada više nismo u dobrom odnosu s tom osobom, zna se dogoditi da ista navedeno iskoristi protiv nas, šireći određene glasine. Tako onaj kojeg smo voljeli postaje neprijatelj, a u nama se javljaju osjećaji depresije.
*Tekst u nastavku, pisan je na temelju osobnih bilješki s predavanja na temu „Depresija, iluzija i lijek“, koje je održao lama Chung Tulku Rinpoche, za vrijeme njegovog boravka u Zagrebu.
Lama depresiju definira kao gubitak samopouzdanja, odnosno vjere u samoga sebe i mogućnost vlastitog djelovanja te naglašava kako se ista manifestira kao gubitak vlastite snage i osjećaj slabosti. Kod pojave ovakvih simptoma, nužno je prionuti na samoistraživanje i otkriti same korijene depresije, kroz postavljanje pitanja: Što mi točno uzrokuje takve emocije?
Ljutnja, frustracija, kratak fitilj i iritabilnost javljaju se kao znakovi depresije. S izostankom depresije i tjeskobe, mi se uspješno nosimo sa životom i onime što nam on donosi.
Rinpoche navodi kako uzroci depresije leže u sebičnosti, pretjeranoj sklonosti razmišljanju i previsokim očekivanjima. Problematizira i neprestano uspoređivanje, odnosno natjecanje s drugima, koje posljedično proizvodi osjećaje jada. Kaže kako je problem u “JA”. Osoba si neprestano postavlja pitanja koja glase otprilike: Zašto sam JA neuspješan? Zašto sam JA slab? Zašto sam JA nesretan? U stvari, ona je u potpunosti uronjena u to JA, suviše je fokusirana na to (lažno*) jastvo i sebe stavlja u centar svih događanja.
Lama konstatira kako se od njegovog posljednjeg posjeta Hrvatskoj prije četiri godine mnogo toga promijenilo. Pa ipak, činjenica da su svi užurbani i da se neprestano žale na nedostatak vremena ostala je ista. „Kako nemaju vremena? Zašto su svi zauzeti?“, pita se. Neprestana zauzetost, naglašava, ne prestaje do smrti, možda čak i do prestanka samoga svijeta. Istina je da imaju vremena za sve, osim činiti same sebe sretnima. Nema kraja tom obavljanju, djelovanju, ispunjavanju očekivanja.
Nastavno, problem je u tome JA, u ideji da je JA jako važan i da je u neprestanom fokusu drugima, koji ga proučavaju, procjenjuju pa onda i kritiziraju. Osoba misli da drugi neprestano razmišljaju o njoj i da se bave njome. A činjenica je, kaže lama, oni nemaju vremena ni za sebe, a kamoli za vas!
Neprestano zadovoljavanje vlastitih, ali i tuđih očekivanja nisu ono što čovjeka može učiniti sretnim, kaže.
Iluzija vlastite važnosti jedan je od ključnih problema, kao i bavljenje onime što drugi misle o vama. Važno je kultivirati stav kako nitko ne sudi vas. Izgraditi se i ne gubiti svoje samopouzdanje pod utjecajem drugih i onoga što oni misle i govore o vama. Nastavlja, stavljajući u fokus trač, kao nešto što se nerijetko javlja kao okidač za depresiju. Kada volimo, objašnjava, želimo dijeliti. U bliskosti želimo podijeliti istinu. A onda, kada više nismo u dobrom odnosu s tom osobom, zna se dogoditi da ista navedeno iskoristi protiv nas, šireći određene glasine. Tako onaj kojeg smo voljeli postaje neprijatelj, a u nama se javljaju osjećaji depresije.
Želja za zgrtanjem materijalnog bogatstva također predstavlja značajni izvor patnje. Bogataši često naglašavaju kako materijalno bogatstvo ne ispunjava, ali to ljudi zanemaruju. Oni koji nemaju, ogluše se na takvo što. Onaj koji nema veliko materijalno bogatstvo mu uporno teži i stavlja naglasak na njega, ne uzimajući u obzir kako oni koji ga imaju govore kako ih isto nije usrećilo. Stvari, naglašava lama, nemaju trajnu vrijednost.
Osoba je kao čaša, ako ulijeva previše misli i očekivanja, prelije se, emocije ju u potpunosti preplave – nastavlja. Problem je u postavljanju velikih ciljeva koji ne mogu biti dostignuti (ili barem ne u tako kratkom roku u kojem mi to očekujemo). U tom kontekstu, depresiji vode neprestane (neispunjene) želje. Uslijed nemogućnosti dostizanja zadanog cilja ili ispunjenja previsokih očekivanja, kod osobe se javljaju osjećaji frustracije i jada. Previše razmišljanja izaziva paniku. Um misli kako moraš ostvariti neki cilj kako bi se osjećao dobro, a niti jedan postignut cilj nema pravu vrijednost. U stvari, ljudi slijede put iluzije.
Nastavlja predavanje, naglašavajući kako nije dobro previše razmišljati o prošlosti, jer ona ne može pomoći u izgradnji bolje budućnosti. U stvari, fokusom na sadašnjost, mi gradimo bolju budućnost.
U društvu je prisutan potpuno pogrešan odnos prema depresiji. Lama ga objašnjava kroz primjer vožnje automobila, usprkos tome što znamo da su istome otišle kočnice. Ljudi u depresiji, nerijetko ju žele prestići i biti brži od nje, a upravo suprotno, nužno je smanjiti očekivanja i opustiti se.
Kada smo depresivni, najčešće pod svaku cijenu želimo učiniti nešto kako bi nam bilo bolje. Ispravan odgovor je upravo suprotan. Lijek „protiv“ depresije krije se u uzimanju pauze, u relaksaciji i odmoru. Previše tereta na našim leđima će nas oštetiti i slomiti. Ključno je brinuti o sebi, o svome zdravlju, davati si dovoljno sna.
Lama naglašava kako nam je potrebno 8 sati sna, sve manje je premalo. Također, treba raditi samo onoliko koliko je potrebno. Navodi kako njegovoj rodnoj zemlji, Butanu, ljudi rade do najkasnije 16 sati, a ostatak svog vremena provode s obitelji i prijateljima te se opuštaju. Radite samo koliko je nužno potrebno, savjetuje lama, a ne više od toga.
Također, ne očekujte previše i opustite se. „Just go with a flow“, njegov je moto. Ako je iznutra lijepo, i izvana je lijepo. Previše je uvijek loše, dometnuo je. Uživajte u životu koji vam je dan, i postanite svjesni njegove dragocjenosti. Nosite se s onime što vam život donosi i usrećite sami sebe. Obzirom da zatrovanim umom sami sebe vodimo u nesreću, sami sebe trebamo i usrećiti. Ne očekujte od drugog da vas usreći, sami brišite svoje suze. Ako vam netko pomogne kada vam je teško, isto će očekivati i od vas kada njemu bude teško. Ako mu to uskratite, mogao bi vam to zamjeriti, mogli biste postati neprijatelji. Zato je važno da svatko primarno usreći samoga sebe.
Nadalje, nemojte biti toliko ozbiljni prema sebi i prema svome životu, niti žaliti zbog prošlosti. Bolja budućnost ne znači da radite 18 sati dnevno. Osigurajte si potrebno gorivo, umjesto da se neprestano crpite. Naš život je poput otvorenog plavog neba. Problem bi, u ovoj priči, predstavljao oblak koji se sa tom nebu pojavljuje. I što kada se isti pojavi? Ništa! Ne treba ga otklanjati, ne treba ništa činiti, samo pričekati. Sam će otići! Opustite se u svojoj biti i budite u toku sa životom i onime što vam donosi. Važno je biti umjeren. Nekad smo radosni, nekad smo tužni- sve je to sastavni dio života.
Lama naglašava kako će nam balans i umjerenost donijeti bolju budućnost. Činjenica je kako bogati i slavni imaju mnogo više posla, stresa i napetosti. Daje primjer M. Jacksona, koji je, premda slavan i bogat, bio iznimno nesretan te Steve Jobsa, koji si je priskrbio nevjerojatno mnogo novca, ali se razbolio i napustio ovaj svijet prije nego li ga je imao priliku potrošiti. Novac ne kupuje sreću, a mi smo dovoljno vrijedni i ako ne posjedujemo megalomanski. Kada bi materijalne stvari bile iznimno važne, prosvijetljeni ljudi ih nikada ne bi napuštali, navodi.
Lama zaključuje kako uzrok njegove sreće leži u jednostavnom životu bez prevelikih aspiracija i megalomanskih ciljeva. On nije rob svojih očekivanja. Zapravo, od najranijeg djetinjstva on ne očekuje ništa, već se prepušta životu, slijedi svoj put i živi okolnosti onako, kako mu one dolaze.
Dodatno, potaknut pitanjima okupljenih, lama se dotiče djece i njihovih poteškoća s depresijom. Jedna sudionica pitala je kako pomoći djeci, uz naglašavanje slučaja u kojima si ona oduzimaju život uslijed depresije. Drugog je, pak, sudionika zanimalo što s roditeljskim očekivanjima spram djece. Lama naglašava kako se radi o izuzetno važnoj temi i značajnom problemu, koji zahvaća sve zemlje svijeta.
U tom kontekstu spominje važnost kvalitetne suradnje i zajedničkog djelovanja roditelja i školskih djelatnika, a u cilju dobrobiti svakog djeteta. Smatra kako do navedenog dovode nedostatak adekvatne podrške i komunikacije, odnosno nerazumijevanje djeteta i njegovih potreba. Problem je kada dijete ne može s roditeljima podijeliti ono što se nalazi u njemu, a do toga dolazi uslijed nedostatka vremena za dijete ili nedostatka povjerenja u odnosu. Važno je neprestano razgovarati s djetetom, dozvoliti mu da komunicira svoje želje i potrebe.
Isto tako, roditelji bi svoja očekivanja trebali postaviti u odnosu na dijete, tj. u odnosu na njegove želje, potrebe, kapacitete i mogućnosti. Kaže kako roditelji nerijetko imaju previsoka, čak potpuno nerealna očekivanja. Misle da bi njihovo dijete trebalo postati slavan nogometaš ili vrlo uspješan biznismen, ali to nije baš uvijek realno. Zaključuje kako je ključno uzeti u obzir ono što je djetetu moguće i važno.
Lama okupljene pozdravlja u želji da ispune svoje snove, da budu radosni, bezbrižni i ispunjeni.
Velika mu HVALA što je došao iz dalekog Butana kako bi navedeno podijelio s nama!
*Napomene:
– Lama nije govorio u kontekstu kliničke depresije, već depresije kao stanja i određene bolesti suvremenog društva.
– U tekstu nije prisutna apsolutna transkripcija riječi ovoga budističkog učitelja. Tekst je oblikovan pod mojim utjecajem – uvjetovan je načinima na koje sam čula, razumjela i zabilježila lamine riječi, kao i uspješnošću kojom sam ih ovdje sumirala i prezentirala. Neposredno iskustvo i prisustvovanje predavanju uvijek se značajno razlikuje od samog iščitavanja građe.
Ana Matorić- Akasha/zagrljaj-cjelovitosti.com
