“Gospodine, sačuvaj me od kobne navike da mislim da sam dužan nešto reći u bilo kojoj prilici.
Sačuvaj me od želje da se petljam u svačije stvari kako bih nešto poboljšao.
Neka budem zamišljen, ali ne i dosadan. Koristan, ali ne despot.
Čuvaj me od iskušenja da beskrajno raščlanjujem detalje.
Daj mi krila da u slabosti stignem do cilja.
Začepi mi usta ako želim govoriti o bolesti. Sve ih je više, a užitak beskonačnog pričanja o njima sve je slađi.
Ne usuđujem se tražiti od tebe da poboljšaš moje pamćenje, ali povećaj moju filantropiju.
Ukroti moj ego kad se dogodi da se moje sjećanje sudari sa sjećanjem drugih.
Jedno te molim, Gospodine, ne štedi me kad budeš u prilici da me naučiš briljantnu lekciju, dokazujući da mogu pogriješiti.
Kad budem znao biti gostoljubiv, sačuvaj ovu sposobnost u meni.
Doista, neću se pretvarati u ‘sveca’: neki od njih su nepodnošljivi u bliskoj komunikaciji.
Međutim, ljudi kisele naravi vrhunska su stvorenja samog đavla.
Nauči me otkrivati dobre stvari tamo gdje se ne očekuju i prepoznavati neočekivane talente u drugim ljudima.”
ATMA
