Eros je kosmogonos (početak stvaranja), tvorac, majka i otac stvaranje svake svijesti. Pavlove riječi – “Iako govorim jezicima ljudi i anđela, a nemam ljubavi” – to je prvi uvjet svake spoznaje i same bitke božanstvenosti, te početak shvaćanja ljubavnog života. Zar bi sve ljubavi koje ste proživjeli bile tako lake da one imaju logiku matematike? Ono što se zahtjeva u svakom odnosu jest spajanje suprotnosti, muškarca i njegove vatre i žene i vode. U prirodi oni ne idu zajedno, ali u duši se događa ta transformacija.
To nije lako jer kada kažemo život je ljubav ili “Bog je ljubav”, u praksi nam se događa da nam se javlja suprotnost. U tome se skriva otajstvo ljubavi, točnije tko je shvatio paradoks poput Joba koji kaže: “položio sam ruku na usta,” govori nam da sve što živimo prepuno je paradoksa. Primjerice, volite nekog, a već u sljedećoj situaciji vaš suputnik radi nešto što vas potpuno izbacuje iz takta. Kažete: „Volim svoje dijete,“ a ono radi stvari koje vi ne volite i često tada roditelji podsvjesno odbacuju svoje dijete. Mislite da nije tako? Psihoterapijska praksa i statistika brzo bi vas razuvjerila.
Zato na savjetovanju često čujem rečenicu: odustajem od odnosa. Ne odustajete od odnosa već odustajete od spomenute složenosti ljubavi. Ona iziskuje neprestano promatranje paradoksa odnosa, a velikom većinom ljudi vole život u kojem su stvari jasne, a toga nema. Da vam je sve jasno i imate dobar odnos, opet dolazi do smrti partnera. Tako nam se uvijek iznova pokazuje suprotnost: život – smrt. Većina religija govori o ovom sukobu pomalo bajkovito i jednostavno, upotrebljavajući zle prefikse, najviše zbog toga jer ljudi jedino shvaćaju jednodimenzionalno i onda se tekstovi prilogađavaju većini. Ipak, ta većina ostaje zarobljena u svijet jednodimenzionalnog poimanja života i takve duše velikom većinom su zakinute za otajstvo ljubavi. Često takve duše govore: potrebni su nam država, vojska, policija koje se skupo plaćaju, ali sve to dolazi iz jednog razloga, da bi se te duše obranile od otajstva suprotnosti, one moraju imati neprijatelje izvana.
Tako da mi ustvari živimo izvana. Živimo nerazumijevanje ovih suprotnosti koje su iznutra postavljene, poput teškoća demokracije.
Za kraj, ako ste odustali od odnosa onda ste u nemilosti svog neshvaćanja suprotnosti i pomalo vas nagriza, ljutnja i strah koja će preuzeti vaš život. Ne možete pobjeći od one Shakespearove: Biti ili ne biti. Naime, to znači ili ćeš prihvatiti izazov suprotnosti koja je otajstvo ljubavi ili te neće biti.
Nikola Žuvela, http://vedski-jyotish.net/
