Osjećate li se ponekad usamljenom/im? Iako je ovo retoričko pitanje, većina će odgovoriti potvrdno. Baš zbog toga postavljam pitanje: “Jeste li se upitali što je doista uzrok usamljenosti, što donosi to stanje koje kao da Vas “jede” iznutra, čini da se osjećate lošije, zbunjeno, nemoćno i nesigurno?” Zasigurno mora postojati odgovor – kao i način da se to jednom zauvijek “riješi” na pozitivan način! Pa idemo zaroniti malo dublje u nas same.
Widget not in any sidebars
Mislim, osjećam, a i vidim sve veću potrebu ljudi za druženjem, osjećanjem fizičkog kontakta s drugima u ovo doba kada je tehnologija uzela toliko maha da je razdvojila blisku komunikaciju, čak do mjere gdje bismo trebali početi nešto poduzimati. Pošto se “znanstveni” aspekt mog Bića usmjerava na stvaranje okoline koja prosperira, povrh toga što se događa u svijetu, jedna od mojih zadaća je donijeti neka objašnjenja koja su proživljena iskustveno i shvaćena cijelim Bićem. Upravo je naslov ovog članka orijentacija da je usamljenost “tvorevina” naših misli koje su usmjerene prema van, što može biti krajnje neadekvatan aspekt kako se naš Život “događa“.
Da pojasnim… “Kako na nebu tako i na Zemlji”, ili “Kako gore tako i dolje” fraze – uvelike otkrivaju da ono što se nalazi unutar Vas doživljavate izvan Vas. Ako prema Sebi kao Duši – Tijelu imate odnos da zanemarujete vlastite potrebe, izvana će se kad-tad (zasigurno!) dogoditi neka vrsta kolapsa koja će Vas spustiti “na Zemlju”. To je ništa drugo nego reakcija Duše – Tijela koja viče poput onoga u pustinji: “Hej! Ja sam ovdje! Jel ti mene čuješ?!”
Ima vrlo zanimljiva i poučna anegdota od Osho-a koja je relevantna članku: “Nakon što je Bog stvorio svijet, odlučio je spustiti se među ljude kako bi zajedno uživali. No s vremenom ljudi su postali toliko zahtjevni da je Bog postao opterećen ispunjenjem njihovih želja. Odlučio je otići kako bi se ljudi uputili u potragu, da svoje želje ne dobiju tako lako kao do tada. Sazvao je svoj Koncil Stvaranja i zatražio savjetovanje gdje da se sakrije. Jedan od članova je rekao: ‘Idi u Himalaje’. Ali Bog je odlučno utvrdio da će ga ljudi vrlo brzo tamo pronaći. Drugi je predložio: ‘Idi na Mjesec’. No i na to je Bog odgovorio da će prije ili kasnije astronauti doći do tamo. Treći je pomislio: ‘Sakrij se među zvijezde’. Bog je slično kao i prethodnom izjavio kako će i tamo ljudi doći i pronaći ga. Tada Mu je četvrti član došapnuo i Bog je od radosti uzviknuo: ‘Upravo to! Sakrit ću se na mjesto gdje me nitko neće tražiti – u njima!”
Priča ne samo da je moćna i sadrži svu potrebnu istinu vezanu za usamljenost – isto tako je vodič kako postupiti u takvim situacijama. Ako se pojavi osjećaj usamljeosti, to je ništa drugo nego reakcija Duše – Tijela da pokušavamo naći Sebe u nečemu što je vani, umjesto da tražimo uzrok od kuda je to poteklo, dakle: u nama! Kako na nebu tako i na zemlji – a i sa time ste već, vjerujem, naširoko upoznati – objašnjava da sve što mislite, to i osjećate, a što i osjećate – to i stvarate. Prema tome: ako usamljenost kao osjećaj dolazi izvana prema Vama, to je znak da sami sebi govorite da ste nemoćni, nesigurni, bojažljivi i tako dalje. Mnogi imaju takve osjećaje i malo je onih koji su taj “veo” zaborava podigli i postigli samadhi (prosvjetljenje). Ta šačica ljudi spoznala je da se sva potrebna snaga nalazi u Vama, kako bismo stvorili bilo što (bilo koji osjećaj – iskustvo) i time pridonijeli vlastitoj Radosti.
Widget not in any sidebars
Ako imate dovoljno samopouzdanja – naći ćete posao koji želite (poslodavac će u Vama vidjeti odlučnost); ako imate dovoljno ljubavi prema Sebi – naći ćete ljubav i u partneru (prepoznat će se i on/ona u Vama); ako imate dovoljno pažnje prema Sebi (slušate ono što Duša – Tijelo govori) – nestat će samoća u potpunosti. U toj spoznaji, pa i ako se nađete u najvećoj tišini, osjećat ćete unutarnji mir i radost samo zbog toga što jeste, tada Vam je i tišina blizak suradnik. Isto tako, dogodit će se da ćete u trenucima kada ne znate što biste radili (a navikli smo uvijek nešto raditi jer smatramo da je to način na koji se stvari postižu) – imati odgovor: “Jednostavno Budi! Prisutan i svjež, miran poput cvijeta, a snažan poput bedema”. U toj Ljubavi prema sebi spoznat ćete Ljubav prema drugima.
Knjiga koju trenutno čitam: “Amoda Maa – Radikalno Buđenje” (nažalost ima je samo na engleskom jeziku zasada), donijela mi je mnogo otkrivenja o Sebi. Ona kroz spoj “otvorenosti prema Ljubavi i dubine prema Istini” spoznaje cijelu Sebe u potpunoj čistoći. Tu više ne postoje “dobro i zlo”, “tama i svjetlo” – postoji sve baš onako kako jest! I u toj ljepoti otkrivenja pronalazimo umu neopisive i jeziku neizrecive ljepote o nama samima i time spoznajemo svu tu ljepotu u drugima, jer – ono što se događa u nama, događa se u svakome. Jeste li sreli nekoga tko nije bio u boli, patnji, ili u sreći, radosti? Upravo to čudo Kreacije se otkriva kada obgrlimo sve situacije u životu, kakve god da one jesu – i prihvatimo ih u Ljubavi i Istini – time podižemo “veo” zaborava i spoznajemo Biće koje cijelo vrijeme strpljivo čeka da imate kontakt s njime. Tehnologija koja je vjerno pokazala odvojenost ljudi jedni od drugih – čak iako sjede jedni uz druge – nije zapravo uzrok – već posljedica; i to ljudi koji ne komuniciraju sami sa Sobom, pa traže Sebe u nečemu izvana, čak pokušavajući voditi više “dopisivanja” odjednom. Takva “sreća” je vrlo prolazna i kratkotrajna. Čim se sva ta tehnologija ugasi, nastaje Tišina koja viče: “Ja sam i dalje ovdje – a gdje si TI?”
Ako želiš slušati druge – počni slušati Sebe. Ako želiš razumjeti druge – razumij Sebe. Ako želiš vidjeti svijet u ljepoti – prvo spoznaj ljepotu unutar Sebe.
Davor Predavec, innerselfattitide.wordpress.com
