Majka Đuka bila je genij za sebe, zahvaljujući njoj Nikola Tesla je preživio tešku bolest, prošao sva životna iskustva i postao znanstvenik broj jedan u svijetu
Za izumiteljski dar koji je posjedovao, Nikola Tesla se u knjizi “Moji izumi” – zahvalio majci! Nije bio škrt na toplini, niti je krio koliko joj se divi, dok ju je opisivao kao izuzetno hrabru ženu, rijetke umješnosti i moralne snage. Nazvao ju je prvorazrednim izumiteljem, vjerujući da bi mnogo postigla da, kako je zapisao, nije bila tako daleko od modernog života.
Georgina Đuka Tesla, majka velikana među velikanima, imala je, govorio je njezin sin, toliko spretne ruke da je ono što očima vidi, rukama mogla stvoriti. Kreirala je mnoge alate i tkala najljepše šare od vune, koju je sama prela, pišu Novosti.rs.
Čak je sijala sjemenje, uzgajala biljke i sama razdvajala njihova vlakna. Neumorno je radila od rane zore do kasno u noć i bezmalo sva odjeća i pokućstvo u kući bili su dio obrazovanja – zapisao je najveći znanstvenik svih vremena i čovjek koji je zadužio čovječanstvo. Pletenu ličku torbicu s kojom ga je ispratila u gimnaziju, Nikola je cijelog života nosio kao amajliju. Baš onako kako je čuvao sve njezine riječi nježnosti i podrške.
Đuka je potekla iz svećeničke obitelji, a u takvu se i udala.
Rođena je u Toming kod mjesta Gračac 1822. godine, kao unuka pravoslavnog svećenika Tome, kći Nikole Mandića i Soke Budisavljević. Majka joj je rano umrla, pa je kao najstarije dijete brinula o šestero braće i sestara, što ju je udaljilo od obrazovanja. Stup obitelji Đuka nije znala čitati, ali je obožavala poeziju i napamet znala tisuće stihova narodnih pjesama, pa i odlomke iz Njegoševog “Gorskog vijenca”.
Nikola je od nje naslijedio i fantastičnu moć pamćenja. Kao spretna i domišljata, još od malena je pronalazila razne sprave, od beskorisnih stvari pravila korisne. Pokazivala je zavidno intelektualno umijeće, ali nije imala uvjete da se školuje.
Govorilo se da je prava Samarićanka, jer je uvijek imala potrebu da pomaže bolesnim i nemoćnim. Postala je supruga svećenika Milutina Tesle, s kojim je u Smiljanu dobila dva sina – Dana i Nikolu, kao i tri kćeri – Angelinu, Milku i Maricu.
Nažalost, Dane je od udarca konja preminuo u 14. godini, što je bila velika tragedija za obitelj. Poslije toga, Tesle su se preselile u Gospić, odvojivši se od svoje crkve Svetog Petra i Pavla u Smiljanu i skromne kuće. Ali, Đuka je i dalje bila stup doma. Svaki kutak je držala pod konac, pravila je alate, tkala, vezla. Mnogo pažnje je posvećivala odgoju djece, učila ih da budu dobri ljudi i milostivi prema bližnjima.
Brinula se, jer je Nikola bio boležljiv i strašljiv, živeći dugo, kako je priznao, u strahu od utvara, zlog duha, ljudoždera … Ona je oduvijek prepoznavala njegovu posebnost i znala je da će svi ti strahovi iščeznuti. I bila je u pravu.
Koliko je Đuka bila posebna i hrabra, Tesla je u knjizi “Moji izumi”, pokušao dočarati i sljedećom pričom:
“Kada je majci bilo šesnaest, nekakva zarazna bolest je harala zemljom. Njenog oca su pozvali da obavi posljednju pričest bolesnika na umoru, a za vrijeme njegovog odsustva, ona je sama otišla pomoći jednoj obitelji u susjedstvu, koju je također napala ta strašna bolest . Svi članovi obitelji, njih petoro, brzo su podlegli jedno za drugim. Ona ih je sama okupala i obukla. Pošto ih je, prema običajima predaka, ukrasila cvijećem, položila ih je na odar. Kada joj se otac vratio, sve je bilo pripremljeno za kršćansku sahranu “.
Očekivalo se da Nikola naslijedi oca i nastavi svećeničkim stazama. Ali, majka Đuka je dala završnu riječ. Zbog nje se to nije dogodilo!
Kako je u knjizi “Znamenite žene Srbije” naveo Žika Marković, ona je očekivala da joj sin krene tim putem, ali da bude obrazovan i “pohranjen knjigama”, dok je otac vjerovao da su one neprijatelji odgoja. Iako je Milutin Tesla imao bogatu biblioteku, pisao pjesme i članke, zanimao se za filozofiju, sinu u ranoj dobi nije dozvoljavao čitati.
Skrivao je svijeće od njega, pa je Nikola krišom pravio fitilje, izlijevao tanke štapove lojanice i “gutao” stranicu za stranicom, sve do zore. Majka je razumjela tu strast, jer ju je i sama osjećala, a nije mogla je zadovoljiti u toj mjeri.
Marković navodi zapise biografa Nikole Tesle, u kojima stoji da je on prvi put privukao pažnju javnosti kada je u šestoj godini stavio u pogon vatrogasna kola, nakon bezuspješnih pokušaja stručnjaka. Poslije nekoliko sličnih poteza kojima je sve ostavio bez daha, Đuka je uspjela uvjeriti supruga da je za dijete bolje da studira tehniku, umjesto Bogoslovije.
Milutin je jedva pristao jer je Đuka bila uporna. Nakon godinu dana liječenja od kolere, Nikola je od roditelja dobio obećanje da će ga poslati na najbolji politehnički fakultet.
Ona je sinu uvijek bila podrška, u svemu. Nikola je isticao da je bila dobar psiholog sa jakom intuicijom. Nije krio da mu je majka pomogla da prebrodi fazu koja je za njegovog oca bila neoprostiva. Naime, u mladenačkom zanosu je bio naklonjen kocki i samo je majka to smatrala prolaznom strašću. Razumjela je, zapisao je Nikola, mušku prirodu i znala da čovjek može spasiti samo vlastitom voljom.
“Sjećam se jedno popodne, kada sam izgubio sav novac i strasno žudio za igrom, ona je došla k meni sa svežnjem novčanica i rekla mi: “Idi i zabavljaj se!”. Što brže izgubiš sve što imamo, to bolje. Znam da će te to proći.” Bila je u pravu. Tog trena sam pobijedio svoju strast.”, zapisao je Nikola Tesla u knjizi “Moji izumi”.
Marković kaže da je Tesla naučio krotiti svoje strasti baš zahvaljujući majci, tako je “pobijedio” jaku želju za pušenjem i ispijanjem kave.
“Učila ga je majka Đuka da voli sve što je živo. I njegovi golubovi, bijela golubica i plavkasti goluban, preko puta hotela u New Yorku, s pravom su ga očekivali u večernje sate, da mu slete na rame i dobiju obavezno zrnje,” navodi u knjizi Marković.
Telegram da mu je majka na samrti, Nikolu je zatekao u Parizu. Odložio je sva predavanja i odmah otputovao u Gospić.
Georgina Đuka Tesla je umrla uoči Uskrsa, u travnju 1892. godine. Bog joj je uslišio posljednju želju, vidjela je voljenog sina Nikolu i oprostila se s njim.
Jedna je majka…
