Karoly je bio najbolji strijelac iz pištolja svoje zemlje. Osvojio je većinu nacionalnih i međunarodnih prvenstava. Bio je jako blizu da pobijedi na olimpijskim igrama u Tokiju 1940-te godine. Svi snovi su se pretvorili u pepeo jednog dana. Ručna bomba je eksplodirala u njegovoj desnoj ruci, ruci s kojom je pucao. Dogodilo se na treningu u vojsci. Ta bomba je uništila njegovu ruku i olimpijski san.
”Od svih ljudi na svijetu, zašto baš ja? ” Što bi većina postavila to pitanje, ali ne i Karoly. Koje su šanse da ljudi razmišljaju o tragediji koja im se desila i da razgovaraju o svojoj budućnosti? Skoro svi. Ali ne i on. Kao da je imao čelične živce. Dok bi drugi tražili suosjećajnost, on je tražio načine da svoj san pretvori u predivnu realnost.
Nakon mjesec dana u bolnici, odlučio je da ne sažaljeva sebe do kraja života. Odlučio je nastaviti s ostvarenjem svog sna. Imao je volju, pozitivan stav, odlučio je uspijeti, znao je da ima zdravu, potpuno funkcionalnu ruku. Odlučio je vježbati pucanje sa svojom lijevom rukom. Pored boli koju je imao i činjenice da nije lijevoruk, fokusirao se na svoj cilj i vježbanje. Da bi postigli bilo što vrijedno u životu, potreban je stav i volja. Vještine i tehnike se mogu naučiti, ali ne i volja. Nije želio živjeti u svijetu činjenica, izabrao je živjeti u svijetu mogućnosti. Bio je odlučan da njegova lijeva ruka postane najbolja na svijetu.
Godinu dana kasnije pojavio se na nacionalnom prvenstvu Mađarske u streljaštvu. Njegove kolege su bile oduševljene što su ga vidjele i pozvale su ga da navija za njih. Iznenadili su se kada su shvatili da se došao natjecati. I pobijedio je. Može li itko vjerovati da je to moguće? Ljudi koji vjeruju u činjenice nikada neće biti u stanju objasniti što se dogodilo. Činjenice ne ostavljaju prostora za mogućnosti.
Zbog svjetskog rata, Karoly je čekao osam godina i dvije otkazane olimpijske igre kako bi ostvario svoj san. Pobijedio je. Sa svojom lijevom rukom. Četiri godine kasnije, na sljedećim olimpijskim igrama u Helsinkiju, Karoly je osvojio još jednu zlatnu medalju.
POUKA: Svi mi doživljavamo neuspjehe u životu, osjećamo se poraženim, slomljenim i pobjeđenim. Sljedeći put kada vam se nešto tako dogodi sjetite se Karoly-a. Nemojte plakati i pitati se zašto vi? Ne brinite se o tome što ste izgubili, fokusirajte se na to što imate. Nijedna ručna bomba ne može raznijeti vašu volju, mentalnu snagu i odlučnost.
Nemojte se gubiti u samosažaljenju. Ustanite brzo i učiniti to sada. Naša najveća slava nije u tome da nikada ne padnemo, već je u tome da se uzdignemo svaki put kada padamo.
Osvojiti medalju govori manje o ruci, a više o umu. Život je takav. Pobijediti govori manje o vještinama, a više o stavu.
Izvor: forensicsoul.com