Postoji mnogo toga što prosječan čovjek u životu poželi posjedovati, okusiti, istražiti. Svi smo zaneseni kada dođe vrijeme na zamišljanje onoga što želimo jednom imati, toliko zaneseni da ni ne pitamo zaslužujemo li to sve i ne shvaćamo što je potrebno da bismo nešto postigli/dobili.
Želje se razlikuju, kao i naši karakteri. Nekome je sva sreća u materijalnom, u karijeri, nekome u djeci, kućama, prijateljima. I nije na nikome od nas da sudimo drugima jer uživaju u nečemu što nama predstavlja nešto nepotrebno. Nije na nama da im govorimo kako su hladni, rezervirani i fokusirani na nešto po njih loše. Nas privlače neke druge stvari, nama su namijenjene one stvari koje sanjamo. Jer, usudili smo ih se sanjati, i trebali bismo ih dobiti jednom.
Problem nastaje u tom primanju pošiljke. Toliko smo trenutno nestrpljivi, želimo sve i želimo to sve odmah.
Pritom, nesvjesno gubimo svu čar života, nadanja i iščekivanja. Jer, ne vidimo koliko je zapravo lijepo i moćno kad shvatimo da zaista sve možemo prizvati i ostvariti, jer imamo tu moć od rođenja. Mi grcamo i kukamo, jer bez obzira na to što znamo da će nešto doći, ljuti smo često jer to ne dođe odmah kad pucnemo prstima.
Ne može doći odmah, niti bi trebalo. Jer, takvom vibracijom nismo zaslužili da ono bude odmah isporučeno. Ono što smo odaslali u svemir, bila je nestrpljivost i nesigurnost u ostvarenje tih želja. Pritom, ono što smo poželjeli ili će se putem negdje izgubiti ako i dalje ne vjerujemo da će doći kada treba, ili ćemo proći kroz sve trnje, kako bismo ono na kraju dobili.
Ne shvaćamo, to što imamo moć kreiranja, ne znači da smo čarobnjaci i da ćemo vizualizacijom i vjerom automatski izgraditi carstvo, ono opipljivo. Ne. Život ima svoje načine, karma polako ali sigurno dolazi do svih nas i odrađuje potrebne lekcije, kako bi duša rasla, kako bi se transformirali i znali cijeniti ono što smo zatražili.
Često to što smo zatražili i noćima prizivali dođe onda kad se najmanje nadamo, u tako ludim okolnostima, da se čini nemogućim. Isto tako, ono može doći tako nježno i tiho, kao nepozvano, ušuljati se krišom u nas i obaviti nas ljepotom i sigurnošću, da ni ne primijetimo da se želja već manifestirala i da ono željeno već prebiva oko nas i u nama.
I to je nešto najljepše što možemo iskusiti. Jer, shvatili smo da moramo očistiti sebe, raditi na sebi svaki dan, kako bismo otvorili srce za ogromnu količinu sreće koju prizivamo.
Dok još nisko vibriramo, mi nismo spremni prihvatiti sve ono što smo poželjeli.
Zašto? Jer se bojimo, i dalje se bojimo kako nismo dovoljno veliki, dovoljno jaki i dovoljno dobri, time ostajemo nespremni, a želje i dalje ostaju visiti u zraku i počivati iza ugla, čekajući trenutak da se oslobodimo.
Oslobodite se uvjerenja da ono što želite i zaslužujete morate dobiti odmah. Ne morate. Nećete.
Dobit ćete onda kad duša odradi puni krug u određenoj lekciji, onda kad se transformirate i naučite voljeti sebe i druge. Dobit ćete onda kad već pomalo i zaboravite što ste sve kreirali. Jer zakoni su takvi, energija koju dajete odašilje samo to što dajete.
Nesigurnosti, ljutnji i nestrpljivosti nema mjesta, ono je samo karta u nepovrat ili odgađanje sebe. Prakticirajte povjerenje u sistem, povjerenje u sebe, povjerenje u život.
Znajte, da se sve događa s razlogom, prema tome nema slučajnosti ni spleta okolnosti. A ono što je zacrtano da će doći, samo čeka svoj trenutak.
Trenutak koji ćete naučiti raspoznavati, jer će vam srce tad biti dovoljno veliko i otvoreno da bi primili sve dobro. Jer tad, mi ćemo živjeti sebe i bit ćemo svjesni da istinski zaslužujemo sve što želimo, te da nema ništa loše u željama, ako radimo na njima i nastojimo graditi povjerenje u svemir.
Zato, iskreno zaželite nešto, pošaljite svu svoju ljubav i pozitivnu energiju u svemir. I svaki dan koračajte malim koracima u tom smjeru, ne zaboravljajući biti zahvalni. Tako, brže ćemo manifestirati ono što smo željeli, i znat ćemo uživati u tome kad ono dođe na put.
Marija Lombarović
https://www.facebook.com/Lombarovic/
https://marijalombarovic.wordpress.com/
