Organsko vrtlarstvo podrazumijeva izbjegavanje korištenja kemikalija koje potiču rast biljaka ili služe za zaštitu od nametnika. Umjesto toga oslanja se na prirodna načela koja se koriste već tisućama godina. Permakultura ide korak dalje i naglašava održivost i rad s prirodnim okolišem. Popularnost permakulture raste kako sve više ljudi shvaća da je ovaj jeftin i jednostavan način uzgoja odličan put do zdravog voća, povrća, ljekovitog bilja i cvijeća.
Ukratko, permakultura je grana ekološkog dizajna, ekološkog inženjerstva i dizajna zaštite okoliša koja razvija održivu arhitekturu ljudskih naselja i samoodržive poljoprivredne sustave po uzoru iz prirodnih ekosustava.
Samu riječ i principe osmislili su australci Bill Mollison i David Holmgren. Oni su 70-tih godina prošlog stoljeća počeli razvijati ideje o stabilnim poljoprivrednim sustavima na otoku Tasmaniji. To je bila reakcija na opasnosti brzorastućeg korištenja industrijsko-poljoprivredne metode. Po njihovom mišljenju, ove metode su dodatno trovale zemlju i vodu, smanjujući biološku raznolikost i mjenjajući plodnost tla. Pristup dizajnu pod nazivom “permakultura” bio je njihov odgovor te su izdali svoju prvu publikaciju: „Permaculture One“. Početkom 80-tih godina, poljoprivredni dizajn se proširio na dizajn održivih ljudskih staništa.
Briga za Zemlju: osigurati da se svi životni sustavi nastavljaju i množe. Ovo je prvi princip, jer bez zdrave zemlje, ljudi ne mogu napredovati.Osnovna etička načela permakulture su:
Briga za ljude: osigurati ljudima pristup tim resursima potrebnim za njihovo postojanje.
Pravedna raspodjela: zdravi prirodni sustavi koriste izlaze iz svakog elementa da bi hranili druge. I ljudi mogu učiniti isto, upravljajući svojim potrebama možemo zaštititi prirodne resurse.
Permakultura postavlja pitanje: “Gdje ide ovaj element? Kako može biti postavljen za maksimalnu korist sustava? “Za odgovor na ovo pitanje, središnji koncept permakulture maksimizira korisne veze između komponenti i sinergiju konačnog dizajna. To znači da fokus permakulture nije na svakom pojedinom elementu, nego na odnosima stvorenim među elementima koji su usput smješteni zajedno.
Permakulturni dizajn minimizira otpad, ljudski rad i unos energije za izgradnju sustava s maksimalnim prednostima između dizajna elementa kako bi se postigla visoka razina sinergije.
Valja napomenuti da je permakultura sustav dizajna, i kao takav može se primijeniti na bilo što što zahtijeva dizajn. Najčešće se primjenjuje na dizajn kuća i uređenje okoliša, integrirajući tehnike poput agrošumarstva, prirodne izgradnje i prikupljanja kišnice.
Nekoliko uobičajenih praksi permakulture:
Agrošumarstvo je integrirani pristup koji kombinira drveće i grmlje s usjevima i /ili stokom. Zapravo, to je kombinacija poljoprivredne i šumarske tehnologije za stvaranje produktivnije, profitabilnije, zdravije i održivije uporabe sustava zemljišta. Moguće je koristiti stabla ili grmlje u poljoprivrednim sustavima, ili se uzgajaju ne šumski proizvodi u šumi, te tako nastaju „šume hrane“ ili šumski vrtovi.
Prirodna izgradnja uključuje niz sustava izgradnji i materijale koji stavljaju veliki naglasak na održivost. Načini postizanja održivosti kroz prirodnu izgradnju temelje se na trajnosti i korištenju minimalne obrade, obnovljivim izvorima energije, kao i recikliranom materijalu što proizvodi zdrav životni okoliš i održava kvalitetu zraka. Prirodna izgradnja ima tendenciju da se oslanja na ljudsku radnu snagu, više nego na tehnologiju. O kućama od slame, kao vidu prirodne izgradnje više smo pisali ovdje.
Prikupljanje kišnice je vrlo važan dio permakulture jer na taj način možemo osigurati vodu za piće, za kuhanje i osobnu higijenu te vodu za stoku i zaljevanje biljaka. Ovo čini važan doprinos dostupnosti pitke vode. Također, prikuplja se i otpadna voda iz domaćinstva, od pranja suđa ili rublja, takozvana „siva voda“, koja se može reciklirati i koristiti za navodnjavanje okoliša. Ova voda ne sadrži ljudski otpad, za razliku od „crne vode“ koja nastaje nakon kupanja, no ona se može koristiti za ispiranje toaleta.
Za malčiranje se može koristiti svaki organski materijal; kamenje, lišće, kartoni i slično, jer oni obavljaju više funkcija. Služe za upijanje oborina, smanjuju isparavanja, pružaju hranjive tvari, povećavaju organske tvari u tlu, suzbijaju rast korova i klijavost, održavaju temperaturu tla te štite od mraza. Malčiranje zapravo oponaša prirodne procese koji nastaju u šumama. Kada je malč smješten ispravno i u kombinaciji s drugim permakulturnim principima, to može generirati zdrave, produktivne i lako održavajuće ekosustave.
Visoke gredice se izrađuju koristeći kamene ili drvene okvire, u koje se stavlja zemlja ili kompost. Ove gredice su lakše za održavanje, bolje se dreniraju te su idealne za sadnju na neplodnim zemljama. Slično tome, Hugel Kultur je tehnika zakopavanja velikih količina drveta u tlo kako bi porozni sastav drveta koje se raspada djelovao kao upijajuća spužva te osigurao vlažnost tla tijekom sušnih mjeseci.
Sudjelovanje biljaka, insekata i životinja. Ovu skupinu čine bilo koje vrste koje iskorištavaju iste resurse. Njihovo djelovanje je korisno, neke biljke se sade radi hrane, neke da bi privukle korisne insekte, neke da bi ih odbile.Kod permakulture se još uobičajeno koristi:
Efekat rubova je u permakulturi vrlo važan. U ekologiji je to učinak koji se dobiva suprostavljanjem ili bliskim smještanjem kontrastnih okruženja u ekosustav. Permakulturisti tvrde da ondje gdje se znatno različiti sustavi susretnu, tu je područje od intenzivne produktivnosti. Dobar primjer za to je morska obala, tamo gdje se zemlja i more susreću,tamo je osobito bogato područje koje zadovoljava nesrazmjeran postotak ljudskih i životinjskih potreba. Od ove teze se razvila ideja gradnje spiralnih vrtova, ili jezerca koja su valovitih, a ne okruglih ili ovalnih rubova čime se povećava rubno područje. Prema tome su i rubna područja između šume i otvorenih područja najproduktivnija. Permakulturni dizajn rub vidi kao potencijal, a ne kao problem.
Prirodni uzorci djelovanja iz okoliša su ono na što je fokusiran dizajn permakulture. Ovi obrasci mogu se koristiti kako bi se zadovoljio specifičan dizajn potreban za određeno područje.
Slojevi su jedan od alata koji se koriste za dizajniranje funkcionalnih ekosustava koji su održivi i od izravne koristi za čovjeka. Zreo ekosustav ima veliki broj odnosa između njegovih sastavnih dijelova: drveće, grmlje, pokrov tla, tlo, gljive, insekti i životinje. Budući da biljke rastu na različitim visinama, raznolika zajednica života može rasti u relativno malom prostoru.
Zone su način organiziranja elementa dizajna u ljudskom okolišu na temelju učestalosti ljudske uporabe i biljnih ili životinjskih potreba. Ono što često koristimo nalazit će se u zoni blizu kuće, dok su djelovi koji imaju koristi od izolacije, poput nekih divljih vrsta, biti najudaljeniji od kuće. Područje se dijeli na pet zona: zona 0 je centar, kuća i tu se bavimo obnovljivim izvorima energije, stvarajući skladni održivi prostor u kojem živimo i radimo. Zona 1 namjenjena je elementima i aktivnostima kojima se često koristimo ili koji zahtjevaju našu redovitu pažnju poput salata ili mekog bobičastog voća, zatim je to mjesto za rasađivanje, za staklenike ili povišene gredice.
Zona 2 je namjenjena za višegodišnje biljke koje ne zahtjevaju česta održavanja, dobro je mjesto za košnice ili veće komposte. Zona 3 služi za uzgoj glavnih usjeva za osobnu korist ili za prodaju, te ti usjevi nakon malčiranja ne zahtjevaju veće obrade. Zona 4 je polu divlje područje koje nam koristi za prikupljanje krmiva (pašnjaci), divlje hrane kao i za prikupljanje drva. Zona 5 je divlje područje u koje odlazimo učiti i promatrati.
Sve ovo je uklopljeno u 12 načela dizajna: 1. Promatraj i sudjeluj, 2. Prikupi i pohrani energiju, 3. Ostvari prinos, 4. Primjeni samoregulaciju i prihvati povratnu informaciju, 5. Koristi i cijeni obnovljive izvore energije, 6. Ne proizvodi otpad, 7. Dizajniraj od uzoraka prema pojedinostima, 8. Spajaj, a ne razdvajaj, 9. Koristi mala i spora rješenja. 10. Koristi i cijeni raznolikost, 11. Koristi i cijeni rubna područja, 12. Koristi promjenu reagirajući na pravi način.
Sad kada smo iznjeli osnove permakultre možemo se pripremiti i stvoriti svoj prvi permakulturni vrt.
Kao prvo trebate dobro promotriti i izabrati najbolju lokaciju te je promatrajte kroz različita doba dana. Ovisno o podneblju gdje živite, izaberite mjesta gdje će biljke imati dovoljno sunca, i bez jakih vjetrova. Naravno, ako ste u jako suhim i vrućim podnebljima, birajte mjesta gdje se vaše biljke neće ispržiti na najjačem suncu. Uzmite u obzir da će čak i najmanji posjed imati svoju vlastitu mikroklimu te prema tome sadite na suncu ili u sjeni ovisno o tome šta biljka zahtjeva.
Odaberite biljke koje su otpornije na bolesti i izbjegavajte one koje zahtijevaju dugotrajne radove poput prskanja i rezidbe. Znači, težište je na onim biljkama koje će prirodno uspjevati u odabranom području, umjesto onih koje će zahtijevati vaš dodatni rad kako bi ih zaštitili od okoline. Izaberite biljke koje služe za više svrha, neke će pružati zaštitu od prejakog sunca, neke od insekata, a neke povoljno djeluju ako se sade kraj drugih (dobri i loši susjedi) dok će neke privući korisne insekte. Ne zaboravite, u prirodi sve djeluje uzajamno, a permakultura se trudi kopirati obrasce iz prirode. Naravno da ćete sjeme ili same biljke birati iz organskog uzgoja, a ne one koje su prethodno tretirane.
Pripremite biljkama smještaj u povišenim gredicama. Kao što smo već opisali izuzetno su pogodne za rad, štite od proljetnih hladnoća i bolje iskorištavaju vodu. Osim toga vrlo su podobne i za ljude koji imaju male prostore ili žive u stanovima jer se mogu baviti i vertikalnim principima uzgoja.
Hranite svoje biljke koristeći organski otpad. Prikupljate sav otpadni organski materijal i odlažite ih u spremnike za kompost, koji ćete iskoristiti za prehranu vaših biljaka.
Za zaljevanje biljaka permakulturisti pokušavaju iskoristiti vodu iz prirode koliko god je to moguće, maksimalno koristeći podzemne vode i oborinske vode. Bačve za prikupljanje kišnice će vam omogućiti prikupljanje oborinskih voda.
Za zaštitu biljaka od nametnika sadite biljke koje djeluju sinergistički, odnosno tražite biljke koje će utjecati na tjeranje određenih nametnika. Također biljke možete štititi i nekim prirodnim pripravcima.
Vjerovatno vam se čini da se permakultura ne razlikuje previše od tradicionalnog starinskog načina uzgoja na selu, postoje neke zajedničke crte, no permakultura odnosno permanentna agrikultura, je sve to uzdigla na jedan viši nivo, preuzimajući obrasce uzajamnog djelovanja i harmonije iz prirode. Na ovaj način možemo sebi i svojim potomcima osigurati život pun zdrave hrane, u zdravom okolišu, koristeći se samo onim što nam je priroda tako obilato podarila. Ukoliko se odlučite na ovakav način života u skladu s prirodom, obratite se za savjet nekom stručnjaku, potražite više detaljnih informacija ili se jednostavno uputite na neki tečaj permakulture. Živite zdravo i osigurajte bolju budućnost budućim naraštajima.
