Dobrota koja se rađa u srcu jedina je investicija koja nikad ne pođe po zlu. Dobri ljudi nemaju krila na leđima, nemaju vilinsku prašinu u džepovima. Jednostavni su i čine sve da se drugi osjećaju dobro.
Pomaganje je nagrada. Iako se često kaže da biti dobar nije uvijek dobro, samo plemeniti i iskreni ljudi razumiju da drugačije ne bi mogli postupati i živjeti.
Pomoći drugima da ustanu nije lako. Ponekad osoba treba shvatiti da joj je pomoć potrebna i da prihvaćanje pomoći nije sinonim za slabost, već za snagu. Drugo, pomaganje uključuje ulaganje truda, vremena i osjećaja. Međutim, to nisu jako velika opterećenja.
Sam život uvijek bi trebao biti prirodni susret ljubavi i poštovanja, gdje je univerzalna empatija implicitna sila u našem srcu koja nam omogućuje da dobrotu učinimo svojim najvišim izrazom.
Znamo da to nije lako i ponekad se ispunimo grandioznim frazama koje svatko voli podijeliti na društvenoj mreži, ali to, na kraju, neki zaborave. To se događa zato što mnogi ne vide ni potrebe svojih najbližih.
Ponekad je našoj vlastitoj obitelji ili prijateljima ta podrška potrebna da bi ustali.
Depresivne osobe trebaju razumijevanje, podršku i bliskost. Možda netko od naših tinejdžera proživljava teško vrijeme, maltretiraju ga u školi ili doživljava svoje prvo romantično razočaranje.
Situacije ne opažamo jer nemamo vremena, jer svoj pogled usmjeravamo u druge horizonte.
Srcu su potrebne oči da vidi i unutarnja sloboda da čuje. Moramo se lišiti površnosti da pozdravimo ono bitno, tako da nam urođena dobrota omogući da pomažemo onima kojima je to potrebno.
Naučite slušati iz srca
Možda lice vašeg najboljeg prijatelja krasi osmijeh, a njegove riječi se čine vesele. Međutim, samo ga trebate pogledati u oči kako biste shvatili da njegova duša plače.
Srce koje zna slušati je mudro i lišeno sebičnosti, van zatvorenog i entropijskog univerzuma koji hrani samo osobne potrebe. Dobrota je intuitivna i zna čitati između redaka. Osjećanje emocija drugih dar je prisutan u našem društvenom mozgu kroz zrcalne neurone i empatiju.
Svi dolazimo na svijet sa sposobnošću prepoznavanja temeljnih emocija poput tuge, bijesa, ljubavi ili straha. Međutim, ponekad zbog socijalnih, obrazovnih ili osobnih utjecaja postoje oni koji usredotoče sve svoje intuicije na sebe; na “pokušavam”, “trebam” i “želim”. Kroz ove tri osi osoba počinje strukturirati svoj život.
Da biste živjeli sa srcem, nije potrebno biti naivan kako mnogi vjeruju. Biti osjetljiv ne znači biti slab, a pomagati drugima da ustanu ne znači biti prevaren.
Dobri ljudi nemaju krila na leđima, nemaju vilinsku prašinu u džepovima. Jednostavni su i čine sve da se drugi osjećaju dobro.
Pomažem ti jer tako pomažem sebi
Oni koji daju ruku onima kojima je potrebna, u stvarnosti to ne čine u zamjenu za nešto. To čine zato što je to dio njihovog bića, jer osjećaju da to moraju učiniti i ne očekuju materijalnu nagradu niti žele usluge ili velike pohvale.
Najveća je nagrada osjećati se korisnim i oblikovati onaj unutarnji osjećaj koji ga definira. Ako bismo okrenuli glavu i pretvarali se da ne vidimo potrebe drugih, to bi nam prouzrokovalo određenu unutrašnju disonancu; to bi značilo protivljenje našim vrijednostima.
Čin pomaganja oblik je mudrosti koji nas obogaćuje
Možete imati mnogo fakultetskih diploma, govoriti pet jezika, posjedovati mnogo automobila i u rukama držati najsofisticiraniji mobitel. Međutim, svi ti predmeti neće biti od velike koristi ako njihovi vlasnici ne shvaćaju da je njihovoj majci, na primjer, potrebna pomoć jer ima demenciju, da se njihov partner osjeća usamljeno usprkos društvu koje mu osoba pruža.
- Pružanje pomoći nas obogaćuje jer nam omogućava da prepoznamo svoje bližnje.
- Pružanje pomoći nas obogaćuje jer nas uči jeziku najiskusnijih osjećaja.
- Pružanje pomoći obogaćuje nas jer nas čini hrabrim ljudima koji pružaju sreću i nove mogućnosti.
Dobrota koja se rađa u srcu jedina je investicija koja nikad ne pođe po zlu
Mnogi misle da biti dobar znači biti naivan, te da dobra djela često izazivaju razočaranje.
Ali djela koja dolaze iz srca su velika ulaganja. Pomažu nam da slobodno napredujemo s puno dobrobiti.
I nitko ne može hodati kroz život s većom radošću od nekoga tko u sebi nosi sunce i zna se suočiti sa svakom olujom.
lamenteemeravigliosa.it/Prevela: Suzana Dulčić za atma.hr
90 SONIA CHOQUETTE: HODOČAŠĆE DUŠE
Sonia Choquette: Hodočašće duše
Moj put dug 800 kilometara od gubitka do iscjeljenja
„Hodočašće duše“ knjiga je u kojoj je Sonia Choquette opisala osobno iskustvo velikog gubitka i boli zbog kojeg je krenula na hodočašće tijekom kojeg je ponovno pronašla sebe. Sonia je u svojoj duši pronašla snage da oprosti drugima, ali i sebi. U ovoj iskrenoj knjizi dijeli s nama trenutke patnje, ljepote i humora. Njeno je iskustvo duboko osobno, ali mudrost koju donosi je univerzalna.
376 stranica, format: 14,8×22 cm
