“U ljubavi ne postoje pravila, možemo pokušati slijediti neka upute, kontrolirati srce, usvojiti određenu strategiju ponašanja. Ali sve su to nevažne stvari: odlučuje srce. I samo ono što srce odluči ima značenje. ” – Paulo Coelho
Kada su se 1929. godine sreli, Simone de Beauvoir i Jean Paul Sartre znali su da je to ljubav za sva vremena. I mada nikada nije živio zajedno, taj antikonformistički par, ostao je zajedno do kraja života.
Poput Kleopatre i Marka Antonija, čija je strast bila toliko moćna da im je omogućila da savladaju sve prepreke i zajedno ostvare sve što požele: ljubav, strast i mit o srodnoj duši o kojoj smo maštali gledajući njihovu životnu priču u filmovima s Richardom Burtonom i Elizabeth Taylor…
Srodnu dušu svi mi zamišljamo kao nekoga tko nas upotpunjuje, tko nas prihvaća onakvima kakvi smo bez obzira na sve naše mane, tko je konstantno oduševljen s nama, tko nas voli intenzitetom kojim nas nitko drugi na svijetu ne voli, tko nam je najbolji prijatelj, zbog koga ne moramo praviti mnogo kompromisa, s kim smo duboko povezani, te za tren zna što mislimo i što ćemo izgovorimo, kao nekoga za koga momentalno znamo da je onaj pravi, bez sumnji, bez preispitivanja, bez nedoumica. I iznad svega, kao nekoga tko nas nikada neće iznevjeriti ili napustiti.
Srodna duša znači sresti se i prepoznati se, a ne upoznati se.
To je toplina, prepoznavanje, nevjerojatna intimnost još od prvog trenutka, situacija u kojoj sve nekako teče svojim tijekom. Jer ako, kada upoznate nekoga, poželite biti bolji nego što jeste i pokušate zamaskirati svoje negativne osobine, to znači da ta osoba nije vaša druga polovica.
Da li doista postoji takva osoba? Ili postoji nekoliko takvih osoba koje možemo sresti u životu? Može li nam se pak dogoditi da nikada ne sretnemo srodnu dušu?
Ili da je propustimo iako je jednom ušla u naš život?
Ideje o srodnoj duši
Aristotel je vjerovao da zaljubljeni dijele istu dušu smještenu u dva tijela i da su se zahvaljujući tome sreli i prepoznali. Mnogi vjeruju da je to netko s kim smo dijelili živote tijekom reinkarnacija, bilo da je riječ o partneru, prijatelju, djetetu, supružniku.
Svi rječnici svijeta, bilo da upotrebljavaju riječ soulmates (na engleskom) bilo anima gemella (na talijanskom), srodnu dušu definiraju kao osobu koja nam je po svemu kompatibilna, po pogledu na život, po senzibilitetu.
Budizam i hinduizam smatraju da se srodne duše vole i čuvaju izvan ovog vremena, tražeći se iz jednog života u drugi. U tu kategoriju spada i Jung, koji je također smatrao da se ljubavna sreća i emocije prenose iz sadašnjeg u buduće živote i da ćemo svakako opet sresti svoju srodnu dušu u obliku prijatelja, roditelja, djeteta ili ljubavnika.
Težnja ka potpunosti
Potraga za srodnom dušom jedna je od onih tema koje oduvijek zaokupljaju čovječanstvo. Svatko od nas mašta o tome da se negdje na ovom svijetu nalazi netko tko nam u potpunosti odgovara, tko se prepoznaje, tko se uklapa kao savršeni puzzle, tko iako misli drugačije, zna kako naći put do našeg srca.
Nije riječ samo o romantičnom snu koji je osnažen medijskom kampanjom i iskorišten u komercijalne svrhe (poput milijuna sajtova koji nude upoznavanje srodne duše preko interneta) već je to često i naš osjećaj da nismo kompletni, da nam, iako naizgled imamo sve, nešto nedostaje pa čak i ako u tom momentu imamo partnera koji nas više-manje usrećuje.
To je ideja da ćemo u drugoj osobi i u ljubavi prema njoj imati priliku da se potpuno otvorimo, da se transformiramo, da prevaziđemo vlastite limite, da napokon prepoznamo aspekte koji su nam dostupni samo kada je riječ o pravoj ljubavi koja zbog svog intenziteta može biti definirana kao božanska.
Dotičemo tako mit o androginu (od grčke riječi Andros – muškarac i Gyné – žena = onaj koji se nalazi u prirodi oba spola), koji je, za Platona, bio perfektno biće, kako pripovijeda u Simpoziju: “Aristofan nije bio dijete Sunca kao muškarci, ni dijete Zemlje kao žene, već dijete Mjeseca, koji sudjeluje u prirodi oba spola. Kako su androgini, kompletni i perfektni, postali arogantni misleći da mogu prevladati Zeusa, on ih je kazne radi podijelio na dva dijela, stvarajući od njih dva odvojena bića, muškarca i ženu.
“Za Platona, ta snaga koja navodi odvojene polovice da se traže kroz stoljeća, odvajkada, jeste Eros, koji nastoji stabilizirati to antičko jedinstvo. Svatko posvećuje svoj život traženju te jedne jedine osobe koja će s njim stvoriti perfektan sklad i učiniti ga sretnim. Težnja, nostalgija ka toj potpunosti predstavlja osnovu koja nas vodi ljubavi.
Što kažu psiholozi
S druge strane, psiholozi imaju podijeljena mišljenja o postojanju srodne duše. Mnogi smatraju da postoje fizionomije, znakovi i boje glasa koji nam oživljavaju sjećanja iz djetinjstva i aktiviraju neurobiološke mehanizme koji nas vode ka posebnim osjećajima prema određenoj osobi, vrlo često ka ljubavi na prvi pogled.
Upravo ta privlačnost poslije prvog susreta zasniva se na određenom prepoznavanju, kao da su se srele dvije zvijezde koje pripadaju istoj konstelaciji.
Najprirodnije i najspontanije upotpunjavanje jeste ono ukoliko postoji i tjelesna privlačnost, što je prvi korak ka tome da se između nas i druge osobe razvije priča koja kasnije može prerasti u duboku i pravu intimnost.
Mnogi od nas sreli su u životu nekoliko partnera koji su se kasnije ispostavili kao pogrešni i ta iskustva pomažu nam da shvatimo koji dijelovi naše osobnosti zahtijevaju najviše pažnje, pa zato, ako nas konstantno privlače isti tipovi osoba zbog kojih smo kasnije nesretni, moramo se prvo pozabaviti sobom i blokovima koji nas sputavaju u uživanju u ljubavi i njezinoj pozitivnoj dimenziji.
Ovako promatrana, srodna duša predstavljena je u svojoj pravoj konotaciji, tj. kao jedan osobni put odrastanja, upoznavanja sebe i otvaranja prema novim dimenzijama ljubavi. S druge strane, mnogi psiholozi smatraju da je srodna duša samo mit. Današnje statistike pokazuju da se 50 posto bračnih veza završava razvodom, što znači da na svaki par koji se vjenčava dolazi jedan koji se razvodi.
I mada smo se oslobodili stroge društvene kontrole koja nas je desetljećima navodila da se upuštamo u bračne veze radi socijalnog statusa, ekonomskih razloga ili praktične strane, danas većina ljudi želi vezu koja podrazumijeva ujedinjenje sa srodnom dušom.
To je odgovornost koja nas opterećuje i zatrpava pitanjima i nedoumicama: da li smo našli srodnu dušu, da li smo sretni onoliko koliko zaista zaslužujemo? Postajemo žrtve velikih očekivanja. Tražimo osobe koje su u stanju kompenzirati naše slabosti, ojačati našu snagu i dati nam podršku i bezuvjetno poštovanje. Teška zadaća!
Tajna je u duši
Frank Pittman, psihijatar iz Atlante, tvrdi da ništa nije donijelo toliko nesreće i nezadovoljstva koliko ta potraga za srodnom dušom koje, po njegovom mišljenju, zapravo nema: “Potrebno je prestati vjerovati u mit o srodnoj duši.
Sve osobe koje čine bračnu ili bilo koju drugu ljubavnu vezu dolaze iz različitog društvenog miljea, potječu iz različitih familija i imaju drugačiju viziju svijeta. Magija se nalazi upravo u tome što smo u mogućnosti da razvijemo takav pogled na svijet koji nam omogućuje da promatramo život očima partnera, ali i vlastitim.”
Njegov kolega Joshua Coleman iz San Francisca smatra da je konstantni društveni pritisak ono što nas nagoni da želimo sve od života, uključujući i savršen ljubavni odnos.
Američki psiholozi smatraju da nema srodne duše, da svatko od nas želi živjeti u uvjerenju da postoji tako nešto čemu se možemo nadati, partner kao naše ogledalo s kojim smo toliko slični, čak i onda kada su sličnosti nepostojeće ili vrlo zanemarive, ali da upravo ta vrsta autoreferencijalnosti dovodi do toga da imamo stabilne i lijepe veze.
Karakteristike srodnih duša
Da bismo zaista uspjeli prepoznati svoju srodnu dušu, moramo prvo upoznati sebe, pa ćemo tek onda biti u stanju da obratimo pažnju na bitne i opće usvojene pretpostavke o srodnoj duši.
Veza s nekim tko nam je zaista srodna duša jeste izbalansirana, jaka i pozitivna. Ne postoji manipulacija ni iskorištavanje, prava osoba čini nas sigurnima. Jednostavno, sve se uklapa i imamo osjećaj da je sve baš onako kako treba biti.
Naša veza je harmonična i sve što radimo zajedno ima uspjeha, a svaki naš pojedinačni uspjeh partner slavi. Naša srodna duša, neće od nas tražiti da se promijenimo, prihvaća nas onakvima kakvi jesmo i trudi se iz nas izvući ono najbolje.
Ta osoba nas upotpunjuje, to je ljubav koja raste iz dana u dan, daje nam ravnotežu, snagu i hrabrost. Ponekad se za partnere koji su se zaista pronašli u životu kaže da sliče jedni na druge, da imaju nešto isto u pogledu, da su im crte lica slične, da imaju neke zajedničke detalje.
Srodna duša mogla bi se definirati i kao osoba koja nas uvijek opravdava pred drugima, koja je naš suučesnik koji u nama vidi ono što drugima promiče. Srodna duša poziva nas telefonom baš onda kada smo mi željeli pozvati nju / njega.
Zna kako se osjećamo, a da ništa ne kažemo, prepoznaje i obraća pozornost na te mini-signale koje šalje naše tijelo, a koje je samo ona u stanju vidjeti. U nju imamo potpuno povjerenje, znamo da nam govori istinu i da ne postoje skrivena značenja. Čita nam misli, umije osjetiti unaprijed naše potrebe.
To nije idealiziran odnos, ali nije ni odnos u kome vlada opsesivna ljubomora, što znači i nedostatak povjerenja, to nije odnos u kome postoje svakodnevne dramatične svađe, niti odnos koji nas čini nesretnima i nesigurnima i u kome imamo potrebu kontrolirati partnera, koji, kada nam je potreban, uvijek ima nešto važnije što treba uraditi. Srodna duša neće nas konstantno kritizirati zbog vlastitog kompleksa inferiornosti i mi nećemo živjeti u konstantnom strahu da će nas ostaviti.
Mnogi misle da su već jednom u životu sreli srodnu dušu i da su je izgubili, ali psiholozi tvrde da se prave srodne duše nikada ne mogu izgubiti jer je riječ o konačnim sjedinjavanja. Postoje i vjerovanja da srodne duše, baš poput blizanaca, imaju moć komunicirati mislima.
Vrlo su česti slučajevi telepatije, prijenosa misli, vršenja radnji istovremeno čak i kada su kilometrima razdvojeni. To je upravo koncept jedne duše u dva tijela, kada je razdvajanje samo prividno; druga osoba je dio nas i u stanju smo da je osjetimo i na daljinu i da se sinhroniziramo u svakom momentu.
Srodne duše anuliraju koncept vremena i prostora jer žive u totalnoj simbiozi koja nadilazi zemaljske limite.
Prema riječima psihologa, razlika u godinama nema nikakvog utjecaja na srodne duše. Nema nikakve veze ni to kako osobe izgledaju i odakle dolaze. Tajna je u duši, u onome što leži skriveno duboko u nama.
Kada budete u vezi koja vam donosi unutarnji mir, znat ćete da ste našli srodnu dušu. Ali ono što je najbitnije, što je osnova i početak svega, jeste biti u miru sa samom sobom, s partnerom ili bez njega.
Psiholozi tvrde da svatko od nas poznaje samo jednu desetinu vlastitih potreba i osjećaja. Sve ostalo su aspekti naše ličnosti koji su zakopani, često negirani i zatrpani u dubini naše duše, pa zato, da bismo shvatili tko je i što je ono za čim imamo potrebu, moramo istražiti prvenstveno te svoje dijelove.
Iznad svega, potrebno je da se oslobodimo pretjeranih zahtjeva od jedne ljubavne veze jer je to temelj za krah. Ipak, ne postoji recept za srodnu dušu niti validni kriteriji po kojima ćemo prepoznati je li osoba pored nas ona prava.
Srodna duša i danas ostaje enigma. I najvjerojatnije baš zato ima toliku moć već stoljećima.
John Lennon, koji je smatrao da je njegova simbiotička i nekonvencionalna veza i ljubav s Yoko Ono zapravo reinkarnacija snažne ljubavi Napoleona prema Josephini, tu emociju opisao je riječima:
“Prije nego što smo se Yoko i ja sreli, bili smo samo polovica osobe. Postoji mit o tome da je svatko od nas jedna polovica, dok druga polovica luta tko zna gdje, a predstavlja naše ogledalo. Mi smo bili dvije polovice, a sada smo napokon jedna cjelina. ”
Možda je zaista u tome tajna.
Izvor: lovesensa.rs
