Kad živiš život s poštovanjem prema svakom biću često ti se zna obiti o glavu.
Osjećaj poštovanja koji nosiš u sebi nalaže ti da dopustiš svakome da kaže ono što misli, da razumiješ osjećaje koje neka osoba ima, da tuđa uvjerenja s jednakim dostojanstvom kao i svoja, i da svačiji stav poštuješ jednako onako kako bi želio da i drugi poštuju tvoj stav. Kad živiš život s poštovanjem prema svakom biću shvaćaš koliko je svaka osoba jedinstvena i neponovljiva.
Ima tih ljudi koji su rijetki, koji vide prljave igre oko sebe, shvaćaju namjere ljudi kojima nisu baš na ponos, ali ih neće javno prozvati ili osuđivati, već im onako diskretno daju do znanja da to nije u redu i s jednim blagim pogledom ih pozovu da povedu malo više računa o svom dostojanstvo. Oni su takvi jer su i sami prošli isti put, shvatili da nitko od nas nije pozvan mijenjati druge prije nego što promijeni samoga sebe, a na sebi uvijek ima mnogo posla i ta misija nikada nije završena.
Ima tih ljudi koji žive život jednako poštujući one koji o njima govore dobro kao i one koji o njima govore loše jer znaju da svim ljudima treba dati šansu, i da se svaka poruka upućuje prvo vlastitim primjerom, a tek potom riječima. Ima tih ljudi koji svijet čine boljim samim time što ne pamte tuđe zlo, što ne naglašavaju tuđe pogreške, što ne razgovaraju o stvarima na koje nemaju utjecaja i što svakoga vole primiti s osmijehom na licu.
Ima tih ljudi koji vide dobro u svemu, pa makar gledali samo jednu malu točkicu ne obraćajući pažnju na sve ono drugo u osobi što je daleko od toga. Ti ljudi su ljubaznost i dobrotu izabrali kao svoj životni stil i nikome neće dopustiti da im promjeni tu odluku jer su shvatili što je ispravan i ispunjen život i ne žele od njega odustati. No oni ostali koji ih gledaju misle da su glupi i naivni, misle da oni ništa ne shvaćaju. Oni to nisu, oni su ljudi u pravom značenju te riječi.
Mario Žuvela, prijatelj.org
