Mudraci drevne Indije govore nam da je cilj ljudskog života izaći iz beskrajnog kruga reinkarnacije. “Ne vraćajte se!” upozoravaju nas. Sve u svemu, situacija živog bića uhvaćenog u krug rađanja i umiranja je poput situacije grčkog junaka Sizifa koji je jednom pokušao nadmudriti bogove, ali je bio osuđen na sudbinu gubitnika. Bio je kažnjen na guranje ogromnog kamena uz brdo, ali svaki put kada bi dosegao vrh, kamen bi se ponovno skotrljao i Sizif je bio prisiljen beskrajno ponavljati svoj mučan posao.
Slično tome, kada živo biće u materijalnom svijetu okonča jedan život, po zakonu karme mora otpočeti drugi. U svakom životu teško radi da bi ostvarilo svoje materijalne ciljeve, ali njegovi napori uvijek završavaju neuspjehom i ono mora početi ispočetka.
Srećom nismo Sizif
Srećom, mi nismo Sizif jer postoji izlaz iz kruga rađanja i umiranja. Prvi korak je znanje o tome da nismo ovo tvarno tijelo. Vede izjavljuju: aham brahmasmi, ja sam čista duhovna duša. U takvom svojstvu nalazimo se u nekom odnosu s Vrhovnom Dušom ili Bogom. Individualna duša se može usporediti s iskrom koja izlijeće iz vatre Vrhovne Duše. Baš kao što su iskra i vatra iste kvalitete, duhovna duša ima istu duhovnu kvalitetu kao i sam Bog. Oboje posjeduju duhovnu prirodu koja se sastoji od vječnosti, znanja i blaženstva.
Sva živa bića izvorno u duhovnom svijetu postoje kao transcendentalni sluge Boga u ljubavi, a kad živo biće napusti taj odnos, dolazi pod upravu materijalne energije. Vječna duša tad biva uvučena u krug rađanja i umiranja (samsaru), ponovno i ponovno, prihvaćajući različita materijalna tijela u skladu sa svojom karmom. Ukoliko se želi osloboditi od reinkarnacije, osoba mora potpuno shvatiti zakon karme.
Karma – pjesnička pravda
Karma je sanskrtski pojam koji označava zakon prirode sličan suvremenom znanstvenom načelu akcije i reakcije. Ponekad kažemo: “Stiglo me je!” Često instinktivno shvaćamo da smo na neki način odgovorni za dobre i loše stvari koje nam se događaju, iako nam sam mehanizam ostaje nedokučiv. Studenti književnosti koriste pojam “pjesnička pravda” kako bi opisali nesretne sudbine likova potaknutih na zlo. Na području religije, teolozi pretresaju značenje aforizama kao što su “oko za oko, zub za zub” i “kako si sijao, tako ćeš i žeti”. No, zakon karme ide mnogo dalje od tih nejasnih formulacija i aforizama budući da obuhvaća potpunu znanost o akciji i reakciji, posebno u njezinom odnosu na reinkarnaciju.
Iskoristiti ljudski oblik života
U ovom životu, svojim mislima i djelima pripremamo sljedeće tijelo koje može biti ‘bolje’ ili ‘lošije’. Ljudski oblik života vrlo je rijedak dar, jer duša dobiva ljudsko tijelo tek nakon što evoluira kroz milijune nižih vrsta. Jedino u ljudskom obliku života živo biće ima inteligenciju da razumije karmičke zakone i tako postane oslobođeno od reinkarnacije. Ljudsko tijelo je jedini izlaz kroz koji osoba može pobjeći od patnji materijalnog postojanja. Onaj tko pogrešno upotrijebi ljudski oblik života propušta jedinstvenu priliku ljudskog oblika tijela. Reakcije karme poput prašine prekrivaju zrcalo naše čiste, izvorne, duhovne svjesnosti.
