U posljednje vrijeme sam se pitao što nas to zaustavlja da živimo život za kojim čeznemo i zaključio sam da smo u pravilu mi sami sebi najgori neprijatelji! Umjesto ispunjenog života, dopuštamo da nama upravljaju strah, sebičnost i ljutnja i stojimo pasivno unatoč njihovoj tiranskoj vladavini. Bacamo se u vlastiti zatvor! Netko mi je jednom rekao: “Postoji toliko mnogo načina da se sabotiramo koliko postoji ljudi u svijetu.”
Čak i sveci imaju sposobnost da sami sebe sabotiraju. Jeste li se ikada zapitali što Nelson Mandela, Buda, Prahlada Maharaja i Isus imaju zajedničko ? Unatoč svojim manama, svi su se uspjeli izdići iznad svojih unutarnjih slabosti – ili su barem s velikim trudom pokušali to učiniti.
U davna bi vremena indijanski ratnici, koji su si mogli to priuštiti, kupovali svoje ratne konje u Afganistanu. Da bi dokučili koji konj može izdržati pritiske ratovanja, ratnici su osmislili provjeru. Doveli bi konja u tor za stoku. Zatim, u različitim intervalima, imali su čovjeka koji bi ušao u tor, vikao napadački i prijetio konjima sa štapom. Snažniji konji bi uvijek preskočili ogradu tora za bijeg. Ne bi tolerirali opasnost. Slabiji konji su, međutim, lako bili slomljeni. Kad bi konj preskočio ogradu, ratnici su znali da su našli konja na kojeg su se mogli pouzdati u borbi.
Naši životi su puni nepoželjnih prijetnji. Neke od tih prijetnji dolaze izvan nas, poput čovjeka sa štapom, a neke su unutarnje – strah, ljutnja, pohlepa, frustracija. Što možemo učiniti da prevladamo te prijetnje i “preskočimo ogradu”?
Za prevladavanje slabosti i vlastite opstrukcije, nemamo drugog utočišta osim osloniti se na našu urođenu duhovnu snagu. Molimo vas, ne sumnjajte da imate takvu snagu. Rođeni ste s njom.
Živimo u dobu masovne pometnje. Duhovna snaga može nam pomoći u prevladavanju najveće zapreke u ostvarivanju našeg vlastitog interesa: odvraćanja ili razmišljanja da su druge stvari zanimljivije i važnije od samospoznaje. Ove druge stvari su često vezane za sitno zadovoljenje osjetila, što nas vezuje užetom vezanosti za život duhovnog i materijalnog kompromisa.
Slijedite svoju čežnju
Moj duhovni učitelj, Srila Prabhupada, jasno je izrazio potrebu za duhovnom dimenzijom: “Nužno je za duhovnu dušu da želi izaći iz ograničene sfere materijalnog ropstva i ispuni svoju želju za potpunom slobodom. Ona želi vidjeti slobodnu svjetlost i dušu. Ta potpuna sloboda se postiže kada sretne cjelovitu dušu, Svevišnju Božansku Osobu.”
“Uspavana ljubav prema Bogu je u svima; duhovno postojanje se očituje kroz grubo tijelo i um u obliku izopačene privrženosti za grubu i suptilnu materiju. Stoga se moramo uključiti u okupirajuće angažmane koji će probuditi našu božansku svjesnost.”
Svi imamo želje, ali čeznuti za duhovnim znači željeti nešto iznad onoga što ovaj svijet nudi. Duhovna čežnja potiče iz duše. Korijen riječi aludira na produljenje nade, ili onog što mi zovemo čežnja. Duhovna čežnja širi srce dok ga raznježuje sa slatkom vrstom boli. Strah od te boli je razlog zašto često potiskujemo naše duhovne težnje i dopuštamo tom strahu da ih pretvori u okove materijalne vezanosti. Sveta čežnja se stoga pretvara u čežnju za stvarima koje ne mogu zadovoljiti dušu.
Trebamo znati da ne možemo uništiti svetu čežnju potiskujući je. Čežnja je dio ljudskog stanja. Točnije, potiskivane duhovne čežnje izlaze na površinu naše svijesti, ali se fokusiraju gdje god da smo otvoreni i ranjivi – često na našim vezanostima. Ove pogrešno usmjerene čežnje vuku nas u različite vrste ovisnosti. Svi znamo za loše navike. One teže da se usredotočimo na potrebu za položajem, uspjehom, ljubavlju, prijateljstvom, ili nekom drugom emocionalnom ugodom, i često u početku to izražavaju kroz male trenutke uživanja, možda tako beznačajne poput jedenja table čokolade kada smo usamljeni. Često, prije nego to znamo, stvorili smo navike kojih se, čini se, ne možemo otresti, navike koje idu protiv našeg integriteta.
Trebamo znati da su naše materijalne vezanosti, značajne ili ne, zaista potisnuta čežnja za svetom dimenzijom gdje možemo naći savršenu ljubav. Čeznemo za nečim što će nas dodirnuti do srži, voljeti nas tako potpuno da ćemo učiniti sve – i otpustiti bilo što – da ostanemo u kontaktu. No, moramo obaviti naš dio tako da kopamo dublje, tako da taj dio duhovne prakse u svakoj prilici pomakne naš fokus natrag na sveto i dopusti duhovnoj, a ne materijalnoj, čežnji da nas ispuni.
Ako se želite osjećati oživljenima duhovnom čežnjom, potrebno je u vašem životu doći u kontakt sa svetom dimenzijom i ostati u toj svjesnosti koliko je god moguće. Znati ćete kad ste dotaknuli tu dimenziju jer ćete osjetiti da ste izašli iz prostora materije; ptica vaše duše će biti na slobodnom zraku.
Evo male meditacije koja će vam pomoći da pronađete svoju svetu čežnju: Uzmite malo vremena od svog užurbanog života i sjednite gdje vas nitko neće ometati. Dopustite zvukovima koji obično ispunjavaju vaš život da potonu u tišinu. Zatim se zapitajte: “Osjećam li povezanost s Gospodinom?” Poslušajte u tišini odgovor.
Jeste li u kontaktu sa Svevišnjim, ili ste izgubili dodir? Da li samo razmišljate o duhovnoj spoznaji ili ju zapravo živite? Je li vaša svjesnost Boga i duhovna praksa živa ili suha i teorijska? Ovakva pitanja i njihovi iskreni odgovori mogu probuditi glas vaše čežnje – onaj koji možda ignorirate ili ga držite isključenim dok budete imali više vremena za slušanje. Dopustite tom glasu da pjeva glasnije i dopre do vašeg uha.
Zatim ga slijedite.
Savjet: Nakon što ste došli u kontakt sa svojom duhovnom čežnjom, osnažite ju duhovnom praksom. Neka vaše duhovne prakse podrže sve promjene koje smatrate da trebate napraviti u svom životu, tako da možete pratiti svoju čežnju unutarnjom snagom.
Ovdje je inspirativna poruka Srila Bhaktivinode Thakure na temu čežnje :
„O ribolika dušo,
zašto opetovano postaješ upetljana u mayinu mrežu,
namamljena beznačajnim užicima?
Kad si tako zarobljena u mreži iluzije,
ostaješ u duhovno oslabljenom stanju.
Molim te, služi Gospodina svim srcem,
i snagom ojačanom s bhakti (predanošću)
plivaj slobodno u oceanu ljubavi prema Krišni (Bogu).”
(Gitavali, Sreya – nirnaya)
Dragi čitatelji, molim se da svi uspješno pronađemo i slijedimo svoju svetu čežnju. Uvjeren sam da će vam, ako to učinite, vrijeme koje dolazi biti najbolje do sada i odskočna daska za ispunjenje života. Na kraju, dopustite mi da kažem kako sam počašćen podijeliti ovu poruku s vama. Hvala vam što mi dajete priliku da budem u maloj službi za vas. Želim vam sve najbolje i puno duhovne snage.
Sacinandana Swami
