Nije ništa novo i odavno se zna da u onoj poznatoj povijesti ljudskog roda postoje takozvani nelogični prekidi logičnog slijeda događaja. Neki to nazivaju „grupe“ i odnosi se (kako se barem pretpostavlja) na manjak povijesnih dokaza u određenim periodima, to jest na nemogućnost da se neke stvari pojave ili nagli evolucijski skokovi empirijski objasne ili dokažu.
Pisana povijest ovisi o fizički nađenim dokazima, međutim to je kao da smo našli par zrnaca pijeska (od cijele pustinje) i onda na temelju toga pokušavamo složiti povijesne priče kako ih mi vidimo prema našoj racionalnoj logici. Međutim, majka Zemlja kao višedimenzionalno biće se ne može promatrati samo i isključivo kroz 3D prizmu i linearni protok vremena.
Kao što prema osjećanju emocija znamo da postoje iako ih drugi ne osjećaju za nas, tako isto je povijest planete Zemlje prožeta pojedincima koji imaju sposobnost osjetila da prodru kroz granice treće dimenzije, i stoga u svakoj kulturi na Zemlji postoji spiritualnost kao sastavni dio, jer je netko davao znanje koje nadilazi sposobnost percepcije naših pet osjetila. Osjećaje ne možemo rukom dotaknuti, nemožemo fizički osjetiti (njihov okus, miris, vidjeti im boju), ali to ih ne čini ništa manje stvarnima, štoviše uvjetuju svakodnevnicu pojedinca. Ne može ih se empirijski dokazati.
Kao što svaki čovjek nije samo fizičko tijelo, tako ni majka Zemlja nije samo fizičko 3D biće. Kada bi čovjek bio samo fizičko 3D biće ne bi postojale emocije, želje, snovi, misli, predosjećaji, intuicija i sve ono što nije vidljivo fizičkoj stvarnosti, a kada bi Zemlja bila ekvivalent ovakvog čovjeka lišenog svega fizičkog, tada bi mogli uzeti kao jedinu istinu povijest koja je znanstveno dokaziva. Ukratko rečeno nije sve onako kako izgleda i kako naša 3D osjetila percipiraju. To danas nije čak ni alternativa već postaje sve raširenije shvaćanje. Percepcija ovisi o kutu iz kojeg stvari promatramo, a istinitost shvaćenog o širini perspektive koju pojedinac ima.
Sintetsko svjetlo ima za zadatak postaviti okvire i pravila, u pojedinoj grupi ljudi ili kulturi, rasvjetliti i odrediti što je ispravno i prihvatljivo, a što se kosi sa uvjerenjima kulture, i samim time se filtrira što je prihvatljivo, a što nije.
Sintetski matrix
Kada govorimo o sintetskom matriksu, potrebno je razumjeti da se radi o elektromagnetskoj mreži koja je integrirana na prirodni energetski sustav Zemlje (organski matriks), a nije njen izvorni organski dio. Nije oduvijek ovdje.
Kao što smo rekli, povijest planete nije objašnjiva kroz 3D prostor i protok vremena. Svi ljudi čija osjetila prodiru kroz ograničenja treće dimenzije se slažu da tijek vremena nije oduvijek bio jednak kao i da planeta nije oduvijek bila bazično prisutna u trećoj dimenziji. Kvantna fizika prihvaća da protok vremena u višim dimenzijama nije istovjetan onom u nama najbližoj – trećoj dimenziji. Vrijeme daleko sporije teče izvan fizičke realnosti. Zemlja je ranije postojala u višim dimenzijama i stoga je teško govoriti o vremenskom toku i povijesnim okvirima. Štoviše, Zemlja i danas postoji u višim dimenzijama, ali sintetski matriks odjeljuje ovu realnost od svih ostalih. Nekoć davno ta odjeljenost nije postojala, a samim time nije postojala Dualnost.
Otprilike nakon pada Atlantide (prije cca 13.000 godina prema postojećim informacijama), Zemlja je pala vibracijski sa pete i šeste dimenzije postepeno u treću. Ovo nije nesretan slijed slučajnih događaja nego spiritualan odabir same Zemlje kao bića i duša koje su se krenule inkarnirati u tom vremenskom periodu, a koje su željele iskusiti Dualnost.
Dualnost
Da bismo razumjeli djelovanje sintetskog matriksa (dualnosti) moramo shvatiti što je organski matriks. Riječ matriks označava kompletnu frekvencijsku realnost i vremensku krivulju određene planete ili sustava. Svaka planeta, zvijezda ili galaksija u svom srcu ima kristal koji predstavlja cjelokupnost energije te planete ili sustava. Preko tih kristala planete su energetski povezane energetskom mrežom sa cjelokupnom kreacijom, to je njihov sustav komuniciranja i prenošenja informacija iz galaktičkog centra, velikog centralnog sunca. Ta povezanost korjen ima u Izvoru, koji je sveukupnost svih energija.
Na ovaj način je organska kreacija potpuno jedinstveno povezana u organsku mrežu svjetlosti i informacija te u organskoj kreaciji ne postoji separacija i iluzija. Sve u organskom matriksu ima svoju ulogu koja je savršena i ništa nije stvoreno nesavršeno niti treba biti „popravljeno“. Organska realnost ne poznaje kalupe, pravila, ni „preodgoj“ izvornog čovjeka. Naprotiv, podržava individualnost svakog pojedinog živog bića prirodno povezanog u organsku mrežu koji zajedno sa njom neupitno čine savršenstvo.
Ako se osvrnete na funkcioniranje današnjih ljudi možete primjetiti veliko odstupanje od prirodne realnosti koja je ovdje opisana. Naime, čovjek je došao do točke gdje vjeruje u izgradnje, nadogradnje, rad na sebi i educiranje (sakupljanje informacija) pojedinaca zaboravivši kako je sve što trebamo zapravo u nama ali smo odavno, pod različitim utjecajima, pali u svojevrsne zaborave.
Izvorni čovjek je kodirano opisan u raznim svetim spisima i epskim pričama. Takav čovjek je uključen i spojen u univerzalnu organsku mrežu sa cijelokupnom kreacijom te njegova duša prima sve potrebne informacije i mudrost života direktno od Izvora. Izvor je savršen, a isto tako je savršeno sve ono što je Njegov produžetak i od Njega dolazi. Nema potrebe za umanjivanjem vrijednosti čovjeka. Vjerujući kako nešto ili netko tko dolazi od samog Izvora nije savršen automatski „nesavršenost“ kao osobinu pridajemo Izvoru. Takav izvorni čovjek je, radi kontakta sa pravom kreacijom, obdaren sa svim svojim izvornim sposobnostima i odlikama i na njemu se doslovno ni ne može „raditi“ niti postoji takva potreba. Na nama je „samo“ da se probudimo.
U organskoj kreaciji su separacija, iluzija i zaborav nemogući radi povezanosti sa svime i Izvorom. Stoga, za one duše koje žele to iskustvo dozvoljeno je stvaranje sintetskog matriksa. Ovdje nastaje „problem“. Izvorni čovjek biva odcijepljen od organske kreacije i prirodnog matriksa, zaustavljen je dotok informacija, svjetlosti i ljubavi upravo iz razloga što sintetski matriks ima funkciju da ga odvoji od organskog matriksa. Na čovjeka je integriran sintetski energetski sustav od sedam čakri, na koji je pridodana sintetska kundalini, merkaba i svi drugi alati koji su blijeda kopija izvornog sustava, a sa svrhom uzimanja organske energije koja ne može u potpunosti biti uništena u biću koje je stvoreno od strane organskog Izvora. Takav energetski sustav spaja energiju čovjeka u sintetski matriks koji je u biti umjetno stvorena četvrta dimenzija (popularno nazvana niži i viši astrali).
Koja je svrha sintetske kreacije?
Kako je Izvor mogao dozvoliti stvaranje ovako nečega što nas od Njega odvaja? Zato jer nas Izvor voli i daje mogućnost izbora. Ne uvjetuje već prihvaća naše izbore te nam daje opcije. U sintetskom matriksu imamo mogućnost sami kreirati svoj cijeli život ali i teret odgovornosti i odabira. U organskom matriksu smo konektirani sa Izvorom kao djete sa roditeljima, te dopuštamo da Izvor odlučuje za nas i daje ono što je za nas najbolje.
O čemu je doista riječ? O predaji. Predaja znači da smo osvjestili našu izvornu vječnu prirodu, što uključuje i prirodu našeg vječnog odnosa sa Izvorom, ljubav tog odnosa, i potpuno povjerenje i spoznaju da Izvor želi preuzeti brigu o nama, i dati nam ono što je najbolje za nas i našu sreću pritom nas oslobađajući od tereta odgovornosti, odluke, rezultata i svega onoga što biranje pravca uključuje.
Naše fizičko tijelo i percepcija ograničena na treću dimenziju je istovremeno blagodat u smislu uživanja u izvornoj ovozemaljskoj kreaciji (Zemlja je stvorena da bi čovjek uživajući učio u dualnosti), ali i limitacija prilikom sagledanja cjelokupne slike realnosti. Kada dođe vrijeme buđenja duše, počinje čišćenje svega onoga što mi nismo. Ne radi se o nadogradnji ili izgradnji nas samih, već uklanjanju svega onoga što nam je sintetski matriks dao kao sredstvo iskušavanja dualnosti. Što se više čistimo od sintetskog energetskog sustava, to više odlike i sposobnosti duše i izvornog čovjeka dolaze do izražaja. Spoznajemo da je Separacija iluzija, da smo uvijek povezani sa pravom kreacijom i Izvorom te da je predaja dio naše izvorne prirode. Tada Izvor rado preuzima ulogu naših „očiju“.
Možemo nastaviti „plivati“ poznatim vodama ili možemo izroniti na površinu i dopustiti sebi da vidimo kako stvari izgledaju izvan do sada poznate realnosti. Organska kreacija služi samo jednoj svrsi, a to je kušanje čiste Ljubavi dok nas sintetski matriks uči o toj Ljubavi putem Separacije od nje kroz osjećaj nepotpunosti i nesvjesno traganje za tim savršenstvom.
Kada se duša počne buditi svemir i Izvor reagiraju i šalju pomoć u vidu osoba i tehnika koje dušu mogu osloboditi sintetskog energetskog sustava sedam čakri te ih povezati s organskim matriksom aktivacijom izvornog energetskog tijela, kao i prirodnih sposobnosti koje su prije „buđenja“ nesvjesne i samim time postepeno vratiti izvornoj prirodi.
Odluka je stvar odabira duše.
Autori:
Saša Momić
https://www.facebook.com/profile.php?id=100008818061890
Elysia (Dagmar Ivas)
https://www.facebook.com/ElysiaWandian
