Kako budete provodili sve više vremena u bivanju, shvatit ćete da između vas i vašeg uma postoji jedan opipljiv međuprostor, da strahovi i brige ne postoje osim kad o njima razmišljamo! Da bismo se uopće bili u stanju bojati ili brinuti, moramo misliti. To je osnovni preduvjet.
Ne postoji strah u bivanju! Kad nešto ne znamo i samo jesmo, nema straha. Jer bivanje je mirno, a svaki mir proizlazi iz Ljubavi. Sva ukupnost straha postoji jedino i isključivo u umu, u mišljenju. Zanimljivo je da svaki strah ili briga moraju najprije biti stavljeni pred nas da bismo ih mi mogli postati svjesni, moraju biti dovedeni u središte naše pozornosti da bismo ih mogli razmotriti i usmjeriti svoju pozornost prema njima.
Tek kad usmjerimo svoju pozornost prema njima i kad se pokrene mentalni proces razmišljanja, nagađanja i pretpostavljanja o tome što bi i kako moglo biti, tek kad počnemo projicirati i zamišljati, vezati svoju pozornost za samu misao, strah i brige oživljavaju i dobivaju snagu i postaju stvarne, ali ne prije.
Prije toga one ne postoje samostalno, osim kao latentne, potencijalne ideje, jer nisu napajane energijom naše pozornosti i volje.
Primijetit ćete da mi možemo biti bez njih, ali da one ne mogu biti bez nas. Mi jednostavno uvijek možemo biti ovdje i sada, potpuno opušteni u svom prirodnom stanju bivanja, a misliti samo onda kad to odaberemo, shvaćajući da je um samo naše pomagalo koje nam olakšava navigaciju u iskustvima.
To što smo shvatili da nismo osoba ne znači da trebamo odjednom prestati misliti ili inzistirati na tome da se nikakve misli ne smiju pojaviti u nama. Ne. Samospoznaja nije borba protiv misli! To nije natjecanje tko će imati manje misli.
Misli same po sebi nisu ni dobre ni loše. One su jednostavno misli i možemo ih koristiti kako nam se sviđa, možemo se igrati i zabavljati s njima sve dok smo svjesni da one služe nama, a ne mi njima! Sve je u životu bitno samo onoliko koliko mi svoje pozornosti i interesa tome pridamo. U tome je cijela mudrost.
No, strah i briga nemaju izbora, oni ovise u potpunosti o našem angažmanu, o našoj energiji. Oni svoje postojanje temelje isključivo na pridobivanju naše pozornosti. Ako u tome uspiju, to je njihova pobjeda.
A čiju to pozornost mogu pridobiti strahovi i brige? Samo pozornost osobe za koju vjerujemo da jesmo! Strahovi i brige se ne mogu zakvačiti za nas kao čisto biće, jer je ono slobodno, postojano i neovisno o mislima.
Misli mogu napastovati samo osobu koja je nesigurna u svoj vlastiti identitet i vrijednost. A s obzirom na to da ovisi o toliko mnogo različitih promjenjivih faktora, vječna nesigurnost i sumnja predstavljaju savršeno plodno tlo na kojem strahovi i brige mogu pustiti svoje korijenje i rasti.
60 OSHO – STRAH
